Kad igramo na sigurno, vrlo vjerojatno nećemo napraviti neku kardinalnu pogrešku, ali sigurno nećemo doći ni do neke revolucionarne, briljantne nove ideje, piše portal InsideOut.hr

Recite DA na ideje svojih kolega

Umjesto da promišljamo vode li nas ideje koje nastaju u smjeru u kojem želimo ići, možemo im reći da i nadograditi ih da idu u željenom smjeru. Na taj način održavamo dobre odnose s kolegama, pokazujemo im da ih poštujemo, potičemo njihovu produktivnost i kreativnost. Također, iz svake ideje se može izroditi nešto fantastično. Važno je raditi na ideji, a ne ju odbaciti odmah u startu jer nije u skladu s našim planom rada. Improvizacija je preuzimanje rizika jer ne znamo što slijedi iza ovog koraka. No, samim time što ne znamo, otvaramo si mogućnost da iskoristimo sve svoje potencijale i potencijale našeg tima kako bismo otkrili, osmislili sljedeći korak. Na taj način se kreativnost budi i postajemo nadahnuti vlastitim radom, promišljanjem i improvizacijom.

Pozorno slušanje stavlja sadašnjost u fokus

Improvizacija znači biti prisutan u svakom trenutku onoga što radimo. To znači slušati sebe i ono što se događa u nama, ali još više, slušati druge oko nas. Kad vodimo prezentaciju i brinemo jesmo li dobri, držimo li se predviđenog plana, ne sudjelujemo u dijalogu s publikom. Važno je prilagoditi se publici, to čini dobrog govornika i dobru prezentaciju. Naravno da je važno znati što ćemo reći, ali važnije je slijediti publiku tijekom prezentacije jer ih tako uvažavamo kao sudionike. Tehniku pozornog slušanja i dijaloga možemo koristiti u svim segmentima našeg posla. U razgovoru sa suradnicima nije poanta da dok oni pričaju mi promišljamo što želimo reći, već da ih pozorno slušamo. Ono što oni govore u nama će pokrenuti reakciju, drugačije promišljanje, nego da ih nismo slušali. To je improvizacija.

Rizik improvizacije

Kod improvizacije se prvenstveno radi o gubitku kontrole, što je većini ljudi jako teško. Imati kontrolu nad svime što se događa je jako veliki posao koji troši puno energije na održavanje nekog procesa te ne ostavlja nimalo snage za kreiranje nečeg novog, poboljšanje postojećeg. Trud da sve imamo pod kontrolom je uzaludan posao jer je to nemoguće. Čak i kad obratimo pažnju na stvari koje mogu poći drugačije od planiranog, ostaju oni događaji na koje nismo uspjeli obratiti pažnju. A takvi neplanirani događaji se događaju i doživljavamo gubitak kontrole.

Ako improviziramo, nema kontrole i nema brige oko toga što može poći krivo jer nemamo uopće ideju kako će to što radimo zaista izgledati. Slobodni smo raditi svim svojim kapacitetima. Ako nešto i ne ispadne sjajno, imamo dovoljno kapaciteta domisliti se kako to možemo okrenuti u svoju korist. Takav način rada se može činiti više stresnim, no nije. Jednom kad savladamo „strah“ od neuspjeha i improvizacije te pustimo kontrolu, doživjet ćemo katarzu slobode života i rada bez detaljnog planiranja, brige, stresa uz veliku vjeru da smo mi dovoljno kompetentni da improvizacijom postignemo ono što želimo.

Iskoristite rast samopouzdanja

Kad smo prisutni, slušamo i primjećujemo svoje suradnike, vrlo lako možemo opaziti tko ima kakav status i moć u grupi po njegovom držanju tijela, načinu govora i slično. Osobe koje imaju jak kontakt očima s drugima, uzdignutu glavu te opušten i otvoren govor tijela su osobe koje su sigurne u sebe i svoju poziciju moći. Kako bismo bili samopouzdani i drugi nas tako doživljavali, možemo obratiti pažnju na svoju neverbalnu komunikaciju i početi se 'držati' samopouzdano. Trik je u tome da kad se tako „držimo“ počinjemo se tako i osjećati jer naš um dobiva informaciju od tijela i prilagođava emocije. Kad smo samopouzdani, lakše puštamo kontrolu i prepuštamo se samima sebi u vodstvo, u improvizaciju. A kad improviziramo, poboljšavamo i otvaramo svoje procese mišljenja na mnogo različitih načina te nam to povećava daljnje samopouzdanje.

Improvizacija se može činiti zastrašujućom u početku jer predstavlja određeni rizik i strah od neuspjeha. No, ljepota je što kod improvizacije ne možemo ne uspjeti jer nemamo zadano što trebamo raditi. A ako ne postignemo odmah ono što smo željeli, na taj način opet širimo svoja znanja, način razmišljanja i imamo mogućnost drugi put biti još bolji.