U vrijeme dominacije Napoleona u Dalmaciji namjera je bila izgraditi modernu cestu preko Biokova. Kako bi put bio što ugodniji, planirano je da uspon ne bude viši od šest posto kako bi bila lagana za vožnju zaprežnih kola, jahanje i hodanje. Gradnja je počela oko 1811. godine. Osim vojnika, na gradnji su angažirani mještani jer nova cesta je trebala donijeti tada nove koridore i prosperitet svima.

Cesta je danas uvrštena u Registar kulturnih dobara Hrvatske. Turistička zajednica Brela postavila je interpretacijske ploče koje opisuju detalje gradnje i vode vas na ovom putovanju u prošlost. Cijela dionica ceste je kao veliki vidikovac.

Serpentine koje dolaze do samih vrhova i prijevoja su građevinska remek-djela i danas. Cesta je djelomično u odličnom stanju i široka šest metara. No na mjestima i oštećena i urušena, pa treba biti pažljiv pri kretanju. Najatraktivniji dio je baš pri vrhu i Nevistinoj stijeni.

Trebalo je samo izgraditi i zaobići prijevoj te cestom prijeći Biokovo dalje prema Šestanovcu. Tu cesta naprasno prestaje jer zbog slabljenja utjecaja Francuza i pada Napoleona gradnja je obustavljena. No ostao je odličan turistički i građevinski proizvod.

Cestu treba obnoviti i revitalizirati. Kvalitetno spojiti s postojećim okolnim prometnicama, a možda čak i završiti onako kako je i planirana. Tako bi se dobio odličan put preko Biokova samo za bicikliste i hodače.

Biciklistički izlet prema ovoj cesti kreće iz Brela.

Prema želji može se jednom od putova do sela Gornji Kričak. Radi zagrijavanja nije loše provozati se šetnicom uz samu obalu, sve do Jakiruše, i potom lagano uspinjati, prijeći Jadransku magistralu i onda se makadamom postepeno dizati od zapada prema istoku, prema selima iznad Brela.

Ovdje Biokovo izgleda doista surovo, no vožnja je s obzirom na blizinu mora i naselja ugodna i sigurna. Uvijek netko naiđe od mještana koji ovdje imaju zemlju ili ovce.

Nakon prolaska iznad sela Kričak još se neko vrijeme vozi po ravnoj, malo zavojitoj prašnjavoj cesti. Uživat ćete u zaista lijepim pogledima prema Makarskoj i Baškoj Vodi. Nakon dva kilometra kod kamenog vidikovca i raskrsnice se okrećemo.

Lijevo te dalje ide put ponovno prema istoku. Slijedi se oznaka prema Francuskoj cesti. Već nakon petsto metara dolazi se do ulaska na planinarsku stazu koja vodi do originalne trase Francuske ceste. Ovdje se može ostaviti bicikl ili malo prije kod spomenutog vidikovca. Spremniji biciklist može povesti i bicikl koji treba nekoliko stotina metara gurati po malo nepristupačnom terenu. No nećete zažaliti jer se ubrzo put lagano širi, pa se može opet voziti.

Ukupna duljina od sela Kričak do zadnjeg dijela izgrađene ceste je četiri kilometra, a od pješačkog ulaza do kraja ceste ima dva kilometra. Za planinare je predviđeno da se mogu vratiti kraćim i drugim putem, no ako ste biciklom, treba ići natrag istim putem.

Za orijentaciju, sam posjet Francuskoj cesti u bike&hike kombinaciji traje oko dva sata. Radi se o ukupno četiri kilometra i oko sto metara visinske razlike. Cijeli put od Brela s već predloženom trasom uz obalne šetnice i laganim usponima koji u jednom momentu gotovo dolazi do poznatog prijevoja Dupci, dugog oko petnaest kilometara. Plus za obilazak Francuske ceste pješice ili biciklom već spomenuta četiri kilometra.

Ako izuzmemo cestu koja je sama po sebi izgleda kao autocesta u vrletima, ono što ju izdvaja, kao i cijelu lokaciju, otvorenost je prema moru, cijeloj Makarskoj rivijeri, otocima i planini. Tako da treba stalno biti oprezan na moguće nagle promjene vremena i vjetra. Izlet potraje jer je sve prepuno prirodnih kamenih zdanja.

Natrag je i biciklom kraće. Ne morate sporednim lakšim cestama, već onim direktnim i strmijim. No kako se spuštate, to nije problem, dapače doživljaj. Naravno, ako idete direktno za selo Kričak i Brela. No predlažem, s obzirom da ste već na relativno velikoj visini, da nastavite putem koji vodi iznad Baške Vode.

Kroz selo Topići se spustite lagano do mora. Tu je blizu Promajna i Krvavica. Slatka mala ribarska mjesta iz kojih se na početnu poziciju, u Brela, možete vratiti vožnjom uz more. Bike izlet neće biti dulji od tridesetak kilometara s ukupnim usponom od petsto metara. Odnos makadama i asfalta bi bio jednak, a težina rute bi bila umjereno teška.

Pogotovo ako je isplanirate uz pauzu u nekoj od konoba u selima Kričak ili Topići. Ili neko osvježenje u obalnim mjestima jer u posezoni ovdje će uvijek neki od ugostiteljskih objekata biti otvoren. Bar neka dobra slastičarna ili pekarnica.

Valentina Vitković je direktorica Turističke zajednice u Brelima te mi je predstavila sve do sada napravljeno u sklopu revitalizacije stare Francuske ceste. Za sada je označena, a postavljene su interpretacijske table na kojima je puno informacija o gradnji ceste i cijelom području.

Planira se da cijelo zaleđe i sve povijesne vrijednosti Brela budu dio nove aktivne zone i ponude. Zona podno Biokova s ciklo i ostalom pustolovnom ponudom bila bi odlična za produljenje turističke sezone. Što se tiče Francuske ceste kao najjačeg aduta, sigurno bi se išlo u daljnju obnovu, očuvanje serpentina i povezivanje u sklopu održivog projekta.

Francuska cesta dio je i pješačkog puta po Hrvatskoj, Via Adriatica trail. Ovaj naš cestovni biser sigurno će biti dobar mamac za mnoge goste željne hodanja i pedaliranja. Kako se radi o Biokovu i relativno velikom masivu, jesen i proljeće su idealni za ovu planinsku bike turu.

Uz električni bicikl HaiBike Enduro tu je bila i potpuno nova Mazda CX, koju sam imao na ovom neobičnom lifestyle testu. Mazda petica ima i zanimljiv slogan 'Uživajte zajedno'.

Nisu mi se stavljali nosači za bicikl, pa su strpani u zadnji dio auta. Jednostavno spuštanje zadnjih sjedala i stvaranje ravne plohe povezane prtljažnikom baš me oduševilo. Tako da su bicikli stabilni i ostaje još mjesta za osobne stvari i dodatnu outdoor opremu. Provlačenje po Zabiokovlju bilo je olakšano malim ekranom koji otvara vizuru oko auta. Kabina je dobra i osmišljena za dulja putovanja, s mnogim dodacima koji vožnju čine izazovom i na četiri kotača. Pametni auto prepoznaje prometne znakove, limitira vožnju i odstojanje. Potrošnja nije prevelika i ovaj dizelaš na sto kilometara troši malo više od šest litara. Poboljšano je upravljanje s nekoliko sustava kontrole položaja auta i guma. Boja auta daje uvijek poseban obol. Prekrasna crvena boja na petici stoji kao da je stvorena da istakne dubinu i snagu ovog terenca.