Ne bez razloga na Velebitu se grade odmorišta za bicikliste, postavljene su već i servisne stanice s USB priključcima te utičnicama za punjenje baterija električnih bicikala i sl. Cesta je u relativno dobrom stanju, posebno za brdske bicikle, ali se može proći bez problema s trekking bajkom. Meni je uspjelo s mojim vjernim trkaćim Giant Toughroad 1.

Vizionari koji vide u turizmu veliku priliku za Liku i Velebit, planiraju da se cesta i rekonstruira u svom izvornom obliku. Tako bi se i podloga poboljšala, izgradila identična skloništa, mjesta gdje su se odmarali konji i kočije. Osmislila bi se ponuda vožnje kočijom na atraktivnom dijelu Majstorske ceste kod Tulovih greda i na vijugavim serpentinama koje se lijeno i opušteno spuštaju prema Dalmaciji.

Tako bi se osim cikloturista, Majstorskom cestom uskoro mogao čuti topot konja i osjetiti dah povijesti koji bi sigurno imao svoje poklonike. Općini Lovinac i Jasenica koje pokreću niz takvih projekata, želimo puno uspjeha, a posebne pohvale na lijepo osmišljenim i označenim bike rutama.

Ako krenete s ličke strane kao i ja sa svojim prijateljima Đurom i Vladimirom, onda je pozicija naselja Sv. Rok idealna za mjesto polaska. Još nas je vrijeme poslužilo, sada ljeti ipak je po šumskoj cesti lakše se popeti na Velebit. Tako da se preporučuje spuštanje prema dalmatinskoj strani, a uspon s ličke strane.

Uz pažljivo planiran i odmjeren tempo ovaj bike izlet može izvesti svaki malo spremniji rekreativac. Mjesta za odmor i okrepu ima puno. Vidikovci na ličkoj strani, odmorište na Malom Alanu, skloniti se može i kod crkve Sv. Franje i slično. Uz malo sreće utrobu Velebita doživjet ćete baš kao i mi - na najbolji način.

Bez puno vjetra, ali zato uz prekrasne vizure krševitog kraja i nestvarnih Tulovih greda, do kojih se možete prošetati. To je ruta na kojoj sam napravio najviše fotografija do sada, tako da se svakako dobro opremite foto opremom, da ne požalite.

Uspon do prijevoja Mali Alan je oko petsto metara. Nije puno, no ne treba ga podcijeniti. Vožnja po makadamu i to grubom, često nije lagana. Najviša točka je na nadmorskoj visini od 1015 metara, a tada počinje zaista impresivan spust od gotovo tisuću i dvjesto metara, pogotovo ako za cilj svoje rute odaberete rijeku Zrmanju. Slap i izletište Muškovci bit će kruna bike vožnje i nagrada kojoj se možete samo nadati. Putem se zastajkuje, posebno u gornjem dijelu Velebita. Prije svega zbog pogleda prema autocesti A1, Ravnim kotarima i moru te impozantnoj našoj Majstorskoj cesti koja se skoro vidi u svojoj cijeloj dužini do Zatona Obrovačkog. Od polaska pa do početka spuštanja proteklo nam je skoro tri sata, a bome još toliko do Zrmanje. Vrijeme brzo prođe, a zaustavljanja se čine kao kratka, a uzmu dosta vremena. No kada se dođe do južnog portala tunela Sv. Rok gdje počinje i asfalt, taj dio se prelazi obično u jednom mahu do podnožja.

Naša bike ruta nije završila na kraju Majstorske ceste, točnije na križanju s cestom koja od Maslenice ide prema Obrovcu i Gračacu. Nastavili smo državnom cestom do Zatona i nismo se spuštali u Obrovac, već suprotno, započeli smo uspon od oko tri kilometra prema Lici i Prezidu, no ubrzo se već skreće desno prema Muškovcima. 

Ponovno spuštanje i osvježenje kod slapa i Zrmanje. Tu ćete se nauživati samo tako. Može li se to nakon Velebita? Ma može - i to uz tursku kavu i na samim sedrama Zrmanje. Velebit još samo zuji u ušima. I mislima. Vrlo su zanimljivi podaci i mogu biti korisni poželite li na ovu avanturu. Prijeđena udaljenost je pedeset kilometara i na kraju se nakupilo osam sati vremena provedenog na putu. Sa svim odmorima, osvježenju u Zatonu Obrovačkom i na kraju u Muškovcima.

Prosječna brzina kretanja bila je 10 km/h, a najbrže što smo išli bilo je 60 km/h, naravno, na nizbrdici. Mislim da mi je to ujedno i osobni rekord. Najniža temperatura na ruti je bila 11 Celzijevih stupnjeva, a najviša čak trideset Celzijevaca. Što se i te kako osjetilo. No tada smo vožnju već privodili kraju, pa je sve bilo lakše.

No dani su dugi, pa ako želite u Muškovcima stignete i na kanuiranje ili rafting. Zrmanja je tu već mirnija, tu je i njezin predzadnji slap Muškovci. Najljepša je uzvodno kod svojih pritoka Krupe i slapa Visoki buk. Kanjon završava kod Ogarovog buka, gdje zapravo Zrmanja već teče kroz polje. No slap Muškovci nije zato ništa manje atraktivan. Ovdje koji kilometar nizvodno je reverzibilna hidroelektrana, a potom još Zrmanja prolazi kroz Obrovac i ulijeva se u Novigradsko more.

Na biciklističkim rutama po Lici, NP-u Krka i na Braču imao sam priliku testirati i auto nosače za bicikl Atera Giro koji su se još jednom pokazali odličnima. Potpuno su prilagođeni biciklistima i njihov sustav zatezanja rame bicikla je svakako dosad najbolji i najjednostavniji koji sam probao. Bit će još prilike da opišem kako se nova Mazda 3 Sedan ponašala kada je brzo autom trebalo proći s jedne bike destinacije na drugu. U svakom slučaju, nisam računao da imam još jednog uzbudljivog sportskog partnera i to na četiri kotača.

Ipak, ono što me obradovalo, a sigurno bi i svakog vozača, pogotovo kada s bicikla dođe u auto, zamjetno je mala potrošnja goriva ovog neprikosnovenog dizelaša. Između četiri i pet litara na sto kilometra i to čak neovisno o brzini kretanja. Točnije, vožnja autocestom i pri većim brzinama nije jako pomicala pokazivač potrošnje goriva. Taj model Mazde još zovu 'duša pokreta' jer je dizajnerski, ali i funkcionalno vrlo privlačan i komotan. Bicikli da nisu bili na krovu, mogli su komotno stati u prtljažnik i na spušteni dio zadnjih sjedišta.