Trodnevna bike avantura po Gorskom kotaru nazvana Hortus diabolicus bio je pravi pedalirajući izazov i pravi 'vražji vrt', kako sugerira i sam naziv iz starog doba. Malo je područja koja se tako snažno i sveobuhvatno uvuku u čovjekov život kao ovaj dio gorske Hrvatske. Krajem petnaestoga stoljeća Zagreb je povezan priobaljem pomoću nekoliko puteva. A prvi geodeti koji su ušli u ovo područje Gorskog kotara prozvali su ovaj kraj – Vražjim vrtom. I imali su pravo. No nisu ni slutili da će, pa makar i više stotina godina kasnije, osim cestom i prugom, ovdje tutnjati biciklisti te osvajati i otkrivati huk goranskih šuma, visoravni i vrhova. I biti u dolini Dobre, a za čas već na Orlovoj stijeni iznad Kupske doline, odakle doslovno puca pogled na Gorski kotar i Sloveniju. S tolike visine kupači i čamci na Kupi čine nam se kao leptiri u dolini. A i zovu je još dolina leptira, jer ima ih oko petstotinjak vrsta. Koliko smo se samo vinuli u nebo, ne bismo li potražili osvježenje, ali na Orlovoj stijeni, na oko 600 metara nadmorske visine, čiji naziv sve govori i ne treba puno riječi. Tamo je na malom platou izgrađen vidikovac s kamenom ogradom, stolom i klupom. Samo se gleda i fotografira i šuti. Iako smo bili samo dva sata na ruti, toliko toga smo već prošli, vidjeli i doživjeli.

Iako sam se priključio zadnji dan i bio osupnut viđenim, kakav je to tek bio tour s oko 150 km u tri dana: vidjeti Lokvarsko jezero, ali u off road opciji, Delnice s Petehovca, zatim krenuti dalje prema Mrkoplju i Begovu Razdolju te na kraju drugog dana posjetiti Ravnu goru. Obići Javorovu kosu, proći pokraj Skrada, ići uz Dobru, pa iz Donje Dobre sa stare ceste Zagreb – Rijeka krenuti prema Brod Moravicama - to je ono naselje koje 'viri' i vidimo samo krovove kuća. Iznenadio sam se lijepom mjestu s turističkim potencijalom, a posebno je dojmljiva kula Turanj u centru i njena povijesna priča s kraja 16. stoljeća, koja govori da su Brod Moravice bile komunikacijska i obrambena točka u doba Turaka. Naime, kada bi nailazili Turci, kula je imala zadatak i da prenese vijest zvonom, rokom ili luči, po okolnim krajevima i prema Sloveniji. Nadležnost kule obuhvaćala je područje od Lukovdola pa sve do Čabra.

Ostaci kule danas se mogu razgledati jer su zapravo sastavni dio zvonika crkve. I baš se dobro poklopilo da je ovdje planirana okrepa: bilo je i puno hlada u lijepom parku s drvenom skulpturom. Predah je dobrodošao i za pregled biciklista koji su pali, pa je bike doktorica iz Slovenije, koja je vozila naš tour, pregledala ozlijeđenu Silvijinu ruku. Dok su jedni popravljali bicikle, drugi su se ispružili, a u međuvremenu smo pronašli i one koji su se malo izgubili. Za to vrijeme bilo je za svakog ponešto, a naši domaćini su nas iznenadili domaćom rakijom, koja je bila ta posebna bike snaga svojim prodornim i mirisom i okusom. Iako je dovoljno vremena, ovaj puta treba voditi brigu da na vrijeme stignemo u Vrbovsko, odakle će prva organizirana grupa biciklista u Gorskom kotaru biti prevezena bike vlakom do Fužina - iz kojih se i krenulo na trodnevni put na dva kotača. Bojan Šenkinc, koji nas vodi po Gorskom kotaru, dao nam je znak za polazak iz Brod Moravica prema Orlovim stijenama i izletištu Litorić, a putem ćemo proći i kroz mnoga zaboravljena i stara naselja Velike i Male Drage te Razdrto.

Zanimljivo je da su ova sela nekada imala i po tristotinjak stanovnika, a danas tek petnaestak žitelja. Šteta, jer kraj je prekrasan s velikim mogućnostima, posebno turističkim. Još se mogu razgledati i obližnje Kavranove stijene, koje su se nadvile nad kanjon Kupe, te Šimatovo, ekoetno naselje. Inače, sva mjesta su idilična, s puno starih goranskih kamenih i drvenih kuća, te se na jednom mjestu može doslovno vidjeti kako se živjelo prije sto godina, a da se pritom obnovljene i uređene kuće nimalo ne 'sudaraju' s prošlošću. Bike tour nas vodi dalje kroz skrovita mjesta s puno samoniklog bilja. Malo nam je sada lakše, puhnuo je vjetar iz Litorića, a s gotovo sedamsto metara nad morem spuštamo se na barem pola manju visinu i ipak smo se malo 'silazeći' rashladili. A u Vrbovskom smo se i osvježili u izletištu Kamačnik, na ušću istoimenog potoka i Dobre. Neki i sladoledom, poput mene. Opcija slatko i hladno se nakon napora pokazala kao odlična kombinacija.

HŽ Putnički prijevoz nas nije iznevjerio jer u sastavu putničkog vlaka sva tri vagona imala su odjeljke za bicikle pa smo svi naučili i svladali kako se voziti biciklom i vlakom. Svi smo bili sretni, neki su na fejsu slikali i objavili svoje 'ljubimce' jer se prvi puta voze vlakom. Krenuli smo tako i na upoznavanje Gorskog kotara, ali sada iz vlaka. Davor, koji ljetuje u Skradu, radije se odlučio za opciju vlaka jer jako dugo nije putovao njime. Taman kada se činilo da stižemo na vrijeme pokvarila nam se lokomotiva na otvorenoj pruzi, no nakon dvadesetak minuta strojovođa je uspio pokrenuti vlak. Nismo se zamarali pitanjem radi li klima ili ne, bilo nam je previše svega od vrućeg do osvježavajućeg i glavobolje koja se javila od umora. Neki su se doduše tješili da su kacigu previše pritegnuli kako bi objasnili tegobe. No budimo realni, trenutno su ekstremni uvjeti u našoj zemlji izazvani toplinskim valom takvi da, i bez obzira na goranske šume i klimu, nismo mogli mimoići ovu vremensku nepogodu. Kad smo već kod vlaka, to je bio ipak prvorazredni bike događaj za kraj pedaliranja. Bilo je zanimljivo gledati bicikliste koji u danu odvale stotinjak kilometara, a kada je trebalo ući u vlak, e to je već bilo malo teže, ali smo i to naučili. Doduše, dio bicikala je visio naopačke, ali nema veze, svi su se ipak vozili čvrsto stegnuti za svoje vagonske kuke. Da nam se lokomotiva 'umorila' na prvom brdu s početka priče, to smo i zaboravili. No kada sam vidio ozarena lica biciklista koji su se tri dana đirali po Gorskom kotaru, sve mi je jasno. Ovo je bilo predobro. I Gorski kotar bike tour sretno smo svi priveli kraju.

Grožnjanci su otvorili kupališnu sezonu u fužinskom jezeru Bajer, no nekako je sve ovo trebalo proslaviti. Prijatelji iz Alpi bikinga Alen i Luka, koji rentaju bicikle po Gorskom kotaru i Kvarneru, ponosno su nam pokazali svoja zelena bike odijela i pomagali gdje god je trebalo. Neki su i zaspali na željezničkom kolodvoru u Vrbovskom čekajući vlak, no za to je 'kriv' Bojan koji se bojao da ne zakasnimo, pa nas je sve s Litorića pojurio za Vrbovsko. Ne možeš zakasniti na vlak, rekao bi naš prijatelj Mance, a i bio je u pravu jer smo ipak mi čekali njega desetak minuta, plus onih sat redovnog čekanja, da ne bismo slučajno zakasnili. Misli su već bile u Fužinama i tamošnjem restoranu Bitoraju, u kojem je vrijedni domaćin Andrej sa svojom ekipom pripremao goransku večeru s neizostavnom štrudlom od borovnica, upravo ubranih u šumama Gorskog kotara.

Više o bicikliranju i izletima u Gorskom kotaru možete saznati na http://gorskikotarbike.com/, http://www.tz-delnice.hr/, http://www.brodmoravice.hr/ http://www.tz-vrbovsko.hr/ i http://www.tz-fuzine.hr/. O prijevozu bicikla vlakom više na http://www.hzpp.hr/ i najmu bicikla na https://www.facebook.com/alpi.biking.