Bloger Tportala uputio se vlakom i biciklom na more. Isprobao je nekoliko vrsta javnog prijevoza kako bi preveo bicikl do željene morske bike destinacije. Od vlaka i autobusa do prijevoza na moru trajektom i katamaranom. Potom je pedalirao po Pelješcu i prošao krajem kojim će ići buduća brza cesta prema novom mostu koji će ovaj poluotok spojiti s kopnom
Kako prevesti bicikl jednostavno i ne preskupo do Splita pitala me je preko Facebooka Silvija iz Osijeka. Jedina mogućnost je vlakom kojim je bicikl najjednostavnije i najjeftinije prevesti do odredišta.
Cijena prijevoz bicikla vlakom je 15 kuna bez obzira na udaljenost. Autobusi još uvijek nemaju nosače za bicikl, iako je to u inozemstvu već standard. Bilo je pokušaja na Braču, ali očito nije zaživjelo jer nisam vidio ni jedan autobus koji može prevesti bicikl.
Moguće je još, ali uglavnom van glavne sezone u dogovoru s vozačem autobusa prevesti bicikl u prostoru za prtljagu. No to je upitno, hoće li u bunkeru biti mjesta i hoće li vas uopće htjeti prevesti s biciklom. I cijena ovisi o dobroj volji vozača, a može iznositi do pune cijene prijevozne karte.
Prijevoznik Flixbus najavio je mogućnost prijevoza bicikla uz najavu. No linije po Hrvatskoj tu opciju još nemaju. Iako je najavila, Jadrolinija ni ove godine nije puno učinila oko prijevoza bicikala. Prijevoz trajektom je i dalje vrlo skup. Bicikl se naplaćuje po cijeni karte za putnika što je nepravedno jer neki putnici imaju više prtljage nego što je težak i velik bicikl.
U Dalmaciji katamarani brodara 'Krila' bar prevoze bicikle, dok u katamaranima 'Jadrolinije' ni to nije moguće. Najbolje su se snašli mali lokalni i povremeni prijevoznici s manjim brodom. Ne naplaćuju puno i primaju bicikle. No takvih linija je malo i pokrivaju izdvojeno lokalno područje.
Željeznica se tu pokazala najfleksibilnija i jedina, čini se, prati trendove. Cikloturistima je zaista omogućeno da do Rijeke i Splita sigurno i relativno lako i brzo prevezu svoje ljubimce na dva kotača. Dok prema Rijeci tri puta dnevno voze vlakovi koji prevoze bicikle, prema Splitu je to jedino moguće noćnim vlakom.
U smjeru Splita te večeri kad sam krenuo našlo se desetak bicikala. Dvoje stranaca su na dužem bike putovanju i ovako će se si skratiti put do mora kako bi im više vremena ostalo za vožnju biciklom po otocima kamo su se zaputili. Jelena ide na Murter i u Perkoviću će s biciklom presjesti do Šibenika. Tamo je čekaju prijatelji koji će nju i bicikl prevesti dalje.
Ostali su poput mene. Cilj nam je nekako s biciklom i prtljagom stići do odredišta i onda se voziti po bike destinaciji. S obzirom da imamo kofere sa stvarima ne možemo voziti bicikl, samo gurati do odredišta. Naravno, Split je idealan jer su željeznički i autobusni kolodvor jedan kraj drugog. Trajekti i katamarani u luci dvadesetak metara ispred. Sve je tu, iako je gužva.
Neki iz vlaka će probati prevesti bicikl busom do Makarske. Ja krećem katamaranom prema Korčuli. Moj krajnji cilj je Pelješac. Sve sam odlično isplanirao pa sam već u deset sati bio u Korčuli, a sat kasnije u Orebiću. Ukupno sam dvanaest sati na putovanju. Lokalnom brodskom linijom prešao sam s Korčule na Pelješac odakle me prijatelj i biciklist Dalibor autom prevezao do Luke Dubrava u središtu poluotoka.
Naizgled komplicirano, ali jedino moguće i na kraju ne preteško. Pogotovo kada sam brzo već uživao na terasi apartmana s pogledom na Malostonski zaljev. I svoj bicikl naravno. Nisam preumoran od puta jer su me drugi vozili. Ugodno poslijepodne koristim za cestovnu asfaltnu rutu prema Malom Stonu dugu 25 kilometara. Srećem puno biciklista, a najviše iz Francuske. Mnogi ljetuju na Korčuli, pa su došli ovdje na izlet. Neki od njih su bili i na Mljetu.
Prolazim putem kojim će, kada se izgradi Pelješki most, ići brza cesta prema Stonu. Sigurno će rasteretiti i ovu cestu koja je odlična za vožnju biciklom.
Luka Dubrava je mirna uvala s malo kuća. Ovdje se zaista može uživati. Lagani uspon me brzo odveo u planinski Pelješac. Odlično se vidi kopno i buduća pozicija mosta. Brzo sam stigao u selo Dubrava na drugu, južnu stranu Pelješca.
Tu ide cesta za Žuljanu gdje ima puno lijepih plaža i borovih šuma. U središtu sam otoka i okružen vrhovima i stijenama. Taman kada sam pomislio da ovdje nema ničega, odjednom sam se našao u krškom polju prepunom vinograda i crnog Plavca, poznate sorte koja kao da je već spremna za berbu.
Nakon sela Putniković stigao sam u Šparagoviće. To seoce bit će ubrzo veliko gradilište jer će ovdje biti izgrađen veliki viadukt kao i u obližnjem Prapratnom. A na ovoj dionici bit će i najduži tunel Debeli Brijeg.
Kratko sam stao kraj vidikovca u Prapratnom i uživao u pogledu na luku i Mljet na kojega je upravo pristajao trajekt. Odavde su još samo tri kilometra do Malog Stona. Začas sam se spustio i bio u zaljevu nadaleko poznatom po kamenicama. Brza cesta će nastaviti prema Stonu kroz još dva tunela i jedan veliki most preko solane.
Uz kratki razgled bar dijela mjesta i zidina, požurio sam natrag da se vratim prije noći. Vozio sam skoro tri sata, no puno sam stajao i fotografirao. Natrag sam bio brži i stigao za dva sata. Dva su veća uspona pri povratku, u ukupna visinska razlika bila je 700 metara. Pedesetak kilometara biciklom za prvi dan ljetovanja na biciklu sasvim dovoljno. Obilje makadamskih putova, starih sela, skrivenih plaža i neotkrivenih uvala tek me čekaju. Tek ih treba otkriti, ali i osvojiti jer Pelješac je prije svega planina, a onda more.