Zimski uvjeti nisu više prepreka bicikliranju. Pa ni osvajanje najviših vrhova, poput Zavižana na Sjevernom Velebitu. Uz solidan MTB bicikl i dobre rukavice, kape i tenisice te uz višeslojnu odjeću barem u ruksaku, svaki je uspon izvediv. Pogotovo ako ste ga već otpedalirali u drugim vremenskim uvjetima. Proučavanje vremenske prognoze i aktualnih vremenskih uvjeta neizbježni su za zimsku avanturu. Morate znati detalje o mogućoj promjeni vremena. A važno je informirati se i o podlozi. Zavižanska je cesta još prije dva tjedna probijena jer je bilo je zapuha do metar i više. Očišćena je te je i proširena jer su dugoročne prognoze pokazale da to ima smisla.

Zbog vremenskih ćudi Zavižana, planinarski dom zna biti odsječen od svijeta i više mjeseci. Visok snijeg, bura i zapusi su velika prepreka posjetiteljima. Odvažni planinari uvijek su nekako stigli do vrha, ali sve je više i biciklista. Spremni su i nositi dio puta bicikl samo kako bi došli do Zavižana. Trenutačno to nije potrebno. No zbog kraćih dana treba dobro procijeniti otkud krenuti biciklom. Stranice DHMZ-a i vremenski podaci o temperaturi, vjetru i slično mogu biti od koristi, a novi podaci se objavljuju svaki sat. A tu je i web-kamera koja je nedavno postavljena na planinarskom domu. NP Sjeverni Velebit ima uvijek aktualne obavijesti, dapače ovaj vikend pozivaju sve koji mogu i žele posjetiti Zavižan. Naime, snijega više nema puno i uz zimsku opremu bez problema se može doći i automobilom. Uz oprez na mjestimice zaleđeni kolnik na asfaltnom dijelu. Što je posebno upozorenje za one koji bi išli biciklom. Kako se preko dana snijeg topi, predvečer se isti ledi pa može biti poledice. Na makadamskom dijelu zbog neravne podloge se lakše prođe po snijegu ili ledu.

Iako je prognoza bila dobra, a imao sam i informacije od onih koji su bili na Zavižanu da je stanje kolnika dobro, posebno posljednjeg dijela, ipak sam krenuo biciklom od službenog ulaza u park Babić Sića. U Krasnom situacija nije bila obećavajuća jer je mjesto bilo u magli. To je zadnje naseljeno mjesto prije uspona ako idete iz unutrašnjosti, a sa strane mora to su Oltari. Tako sam se našao u još jednom biciklističkom doživljaju jer ništa nije ljepše nego uspeti se i doći tamo gdje nema nikoga. Naravno, osim motritelja i domara Ante Vukušića. Baš je izmjerio temperaturu u 13 sati koja je iznosila šest stupnjeva. Brzina vjetra bila je tri metra u sekundi. No osjet je bio puno bolji. A i baš da ću sjediti na terasi i vidjeti Južni Velebit i cijelu Liku te Primorje to nisam mislio. To su pogledi koji se ne zaboravljaju. Tamo je Sveto brdo, pokazuje mi Ante daleko na jug Velebita. Nad Italijom su oblaci i najavljuju malu promjenu vremena. A ovaj vikend ponovo će biti lijep i okupan suncem i snijegom, barem na Zavižanu.

Obično dobra atmosfera zna i ponijeti pa brzo zaboravljam na raniji povratak zbog mraka. No Ante me upozorava da ovdje dani traju dulje, pogotovo sunčani, baš kakav je upravo za mog posjeta. Treba imati i sreće.

Ipak je bilo ljepše bilo i voziti prema Zavižanu znajući da će mi se posrećiti jer kroz bijele krošnje pune inja sve je bilo plavo, počelo me grijati i sunce i pedaliranje. I sam sam vidio i osjetio da se lijepo vozim, ne umaram i da uživam pedalirajući. Neće biti tegobno. Ne ovaj put. Želio sam stići što prije pa mi se tih sat vremena vožnje učinilo kao vječnost. Kada sam došao do podnožja, bilo mi je lakše. Tako da sam se zadržao na sunčanom platou i kod kapelice. A onda zapeo još taj mali pothvat do doma. A vrijeme je za pet! Čak ni ne puše, barem ne jako.

No priznaje Ante, ovako je već desetak dana. Lijepa jesen, kaže popularni domar sa smiješkom. Uz Antinu rakiju ta zimska jesen i meni je lijepa i ugodna. I topao planinski čaj bio je dovoljan za boravak na otvorenom. Ante me zove u dom, a ja se stalno opravdavam da moram fotografirati pa se  idem malo prošetati. Vjetar stalno pojačava i začas više nije bilo tako toplo i lijepo te se topla peć planinarskog doma i nije činila kao tako loša ideja. Ante koristi lijepo vrijeme da ne troši unutarnje zalihe pa cijepa drva i koristi ona pripremljena ispred doma. Dok može. Jer Zavižan je nepredvidljiv.

Na stepenicama u domu pripravan je fotoaparat jer tokom godine Ante ima priliku vidjeti puno velikih zvijeri. U impresivnoj arhivi tu se uz medvjede, medvjediće, lisicu, našao čak i vuk. Vukovi su obično u čoporima, no kaže mi da je ovo bio očito neki samotnjak. I dok smo tako gledali fotografije i razgovarali o hladnim zimama i buri koja se baš ovdje rađa, kao da nas je čula, odmah je i zapuhala i najavila promjenu vremena. U samo pola sata vjetar se duplo pojačao. Vrijeme je i za moj povratak i još, naravno, koja fotografija zalaska sunca za uspomenu. Na vrijeme treba stići do auta. Dok sam došao do Babić Siće i Oltara, temperatura se već spustila na nula stupnjeva Celzija. Prilično je zahladnjelo. No zato su vizure i pogledi s primorske strane zaustavljali dah. Crveno nebo, tamno more i otoci koji izranjaju je prizor za pamćenje.

Vrijedilo se danas uspeti na Zavižan na visinu od 1.594 metra nad morem i sve to doživjeti. Iako pedaliranja nije bilo puno, to je bio moj mali doprinos bicikliranju i u zimskim uvjetima koje postaje sve popularnije. Ove zime održat će se i prvi MTB snježni događaji kako bi se pokazalo da se može voziti i po snijegu na biciklu. Kako bismo i po hladnijem vremenu, pa i snježnom, ipak biciklirali. Takvi bike izleti ne moraju biti i hladni, dapače kao u mojem slučaju, mogu ispasti i topli, i sunčani i nestvarno lijepi. Oni koji žele mogu ostati na Zavižanu jer se uz ugostiteljsku ponudu nudi i usluga smještaja. Više o mogućnostima posjeta Zavižanu i NP-u Sjeverni Velebit na www.np-sjeverni-velebit.hr