U utorak navečer, u sklopu HTV-ova ciklusa 'Pogledi', prikazan je dokumentarni film Ljiljane Bunjevac Filipović, 'Referendum'. Dokumentarac se bavi prošlogodišnjom pričom o referendumu koji je pokrenula inicijativa 'U ime obitelji', a zbog čijih je rezultata na kraju u hrvatski Ustav upisana definicija braka kao zajednice muškarca i žene.

Na prvi pogled i bez imalo grebanja po površini gledatelj bi mogao pomisliti da je Bunjevac Filipović korektno obavila posao te snimila dokumentarni film u kojemu je dala prostora svim mišljenjima o referendumskom pitanju. Pred kamere je dovela jednu obitelj koja je glasala za uvođenje takve definicije braka, jednu obitelj koja je glasala protiv, aktiviste inicijative 'U ime obitelji', aktiviste inicijative 'Građani glasaju protiv', nekoliko stručnjaka te Dražena Ilinčića kao homoseksualca i javnu osobu. Čak se i, za razliku od mnogih drugih, nekoj ideologiji naklonjenih novinara i dokumentarista, suzdržala od bilo kakvih verbalnih komentara i pustila snimke da govore same.

Drugi pogled i sasvim malo grebanja po površini otkrivaju, međutim, da je dokumentarac itekako ideološki obojen, naklonjen samo jednoj strani i da se ideološka nagnuća itekako mogu ostvariti i onda kada k'o fol stojiš sa strane i 'samo snimaš', praveći se nepristranim.

Počnimo samo od izbora obitelji koje su pred kamerama Ljiljane Bunjevac Filipović iznijele svoje stavove o referendumskom pitanju. Obitelj koja je glasala 'za' - Čuljakovi - mlada je obitelj s djetetom, očito vjernička (što nam se, nimalo suptilno, daje do znanja time što ih se snima pred ikonom Bogorodice na zidu i ukrasnim križem na komodi u dnevnom boravku) i hrvatske nacionalnosti. Obitelj koja je glasala 'protiv' - Savići - sastoji se od sredovječnog bračnog para s dvoje djece dobivene medicinski potpomognutom oplodnjom, koji tvrdi da se vjenčao uglavnom iz praktičnih razloga i da ne drži mnogo do tog komada papira, a koji je još k tome - srpske nacionalnosti. Vrlo je jasno što je Ljiljana Bunjevac Filipović htjela postići takvim odabirom: utrpati zagovornike svakog referendumskog odgovora u stereotip. Nema, dakako, ničeg lošeg u tome da se za mišljenje o definiciji braka pita bilo koga - vjernike, nevjernike, Hrvate, Srbe, Kineze, mlade, stare - ali kada se kao predstavnike opcije 'za' postavi SAMO vjerničku, hrvatsku obitelj, a kao predstavnike opcije 'protiv' SAMO obitelj liberalnih nazora i manjinske nacionalnosti, koja još usto ne drži mnogo do institucije braka - onda je to čista manipulacija.

Sudeći po komentarima po internetskim forumima koji su uslijedili nakon emisije, autorici je ta manipulacija i uspjela: ispalo je da definiciju braka kao zajednicu muškarca i žene podržavaju samo 'pravi' Hrvati i katolici, a protive joj se samo oni kojima je brak više-manje beznačajan komad papira, srpske su nacionalnosti i dobili su djecu umjetnom oplodnjom. Uzalud su ti ljudi obrazlagali svoja stajališta - gledateljski je vox populi već na internetu lijepo izrekao kako je shvatio nastup obje obitelji.'Naravno da su protiv kad su Srbi', prštalo je po svim forumima. 'Lijepo se vidi kako razmišljaju pravi Hrvati i katolici.'

Drugo - odabir STRUČNJAKA koji su govorili o definiciji braka također je bio zanimljiv. Aleksandra Korać Graovac, profesorica obiteljskog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu govorila je o pravnim mogućnostima i mogućim posljedicama legaliziranja istospolnih brakova (posvajanje djece), pri čemu je zaboravljeno spomenuti da je ugledna stručnjakinja ujedno i članica komisije Iustitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije. Profesor s Medicinskog fakulteta u Splitu i njegov nekadašnji dekan, Matko Marušić, govorio je o homoseksualnom braku i roditeljstvu izrazito negativno, navodno sa znanstvenog stajališta, ali je pritom zaboravljeno napomenuti da je dotični ujedno i član HDZ-a (bio je čak i njihov kandidat za dogradonačelnika Splita) te da je u predreferendumskom razdoblju bio vrlo glasan zagovornik inicijative 'U ime obitelji', o čijim je argumentima čak i držao neka javna predavanja. Treći stručnjak - psihijatar Goran Dodig, u emisiji je govorio o tome kako 'svi ozbiljni psihijatri i psiholozi znaju da dijete mora imati i oca i majku' te se tako također, predstavljen samo kao psihijatar, s tobože isključivo znanstvene pozicije zauzeo za stranu obiteljaša - koalicijski je partner Ruže Tomašić, ali i Tomislava Karamarka. Ništa od toga nije spomenuto u dokumentarcu.

Da se Ljiljana Bunjevac Filipović potrudila pronaći i politički neutralne ili drugačije orijentirane znanstvenike - a znamo da postoje - spominjanje političkih pripadnosti i orijentacija svakoga sugovornika ne bi bilo potrebno. Različita stajališta dovela bi do zaključka da očito još nema znanstvenog konsenzusa, a da na stavove pojedinih znanstvenika očito utječu privatni afiniteti. Ali ne! Bunjevac Filipović i opet je odabirom sugovornika utjecala na dojam emisije. Birajući samo one znanstvenike koji gaje političke stavove s desnoga kraja političkog spektra, stvorila je dojam da znanost podržava 'obiteljaše'.

Treće - Dražen Ilinčić. Da se ne bismo pogrešno shvatili - čovjek mi je izuzetno simpatičan i drag, govorio je pametno i zanimljivo, argumentirao svoje stavove i sve pet. No bio je jedina osoba u dokumentarcu koja se otvoreno predstavljena kao homoseksualac - a njemu puca prsluk za brak. I opet - pozdravljam to što ga je uključila u film, ali trebala je onda naći i nekog homoseksualca koji JEST zainteresiran za brak ili nekoga tko bi objasnio ono što je zapravo u cijeloj priči ključno: da uopće nije poanta je li netko zainteresiran za brak ili nije - jer, na kraju krajeva, ima i mnogo heteroseksualaca koji nisu zainteresirani za brak. Poanta je u tome da određene društvene institucije i prava koja iz njih proizlaze - budu dostupne svima, bez obzira na to jesu li homo ili hetero (pa i Hrvati, Srbi, Slovenci, Englezi, katolici, baptisti, budisti, ateisti, crne, bijele, žute kože itd...).

Uključivanjem SAMO Dražena Ilinčića, a isključivanjem ijednog drugog homoseksualca ili homoseksualke iz priče, Ljiljana Bunjevac Filipović ostvarila je dojam koji su internetski komentatori formulirali ovako: 'Eto! Jeste vidjeli Ilinčića? NORMALNIM, PAMETNIM I PRISTOJNIM homićima nije stalo do braka ni usvajanja djece!' Uspjela je, dakle, čak i stvoriti mit o 'lojalnom gayu' (što se, uvjerena sam, ni samome Ilinčiću uopće ne bi svidjelo).

Sve u svemu, dokumentarac Ljiljane Bunjevac Filipović nije bio objektivan i nepristran, iako je svojim uglađenim pristupom i voljom da razgovara s neistomišljenicima pokušao stvoriti taj dojam. Bio je to dokumentarac koji je ne baš jako vješto, ali - s obzirom na reakcije puka, očito uspješno - htio poručiti sljedeće: a) 'pravi Hrvati i katolici' su ZA, b) Srbi i ljudi kojima brak ništa ne znači su PROTIV, c) znanstvenici su ZA, d) pametnim i civiliziranim gayevima je svejedno.

Nijedna od tih tvrdnji nije točna. Svi znamo da je i u skupinama ZA i PROTIV bilo ljudi svih vjerskih i nacionalnih opredjeljenja, dobi, spola, boje kose i očiju, glazbenih ukusa, kvocijenta inteligencije, pa čak i političkih orijentacija. No ovakvim prikazom samo se još jedanput građane Hrvatske podijelilo na 'ispravne' i 'neispravne', pri čemu kriterij za ispravnost, kako ga je prikazala Ljiljana Bunjevac Filipović, nije samo u stavu, nego i u svim onim 'krvnim zrncima' i svjetonazorima oko kojih se u ovoj zemlji ljudi dijele već desetljećima. Ništa iznenađujuće za Ljiljanu Bunjevac Filipović, ali zapravo vrlo, vrlo tužno i krajnje neprofesionalno.