'Nikad nisam razmišljao o tome da ću se svojom glumom uspjeti probiti i izvan granica Hrvatske. Akademiju sam upisao jer sam obožavao kazalište. Film mi se činio nedostižnim, nešto što je za neke druge ljude. Međutim, to mi se počelo događati. Kao i u svakom poslu, ako ti se dogodi još neki dodatni uspjeh, naravno da si sretan zbog toga, ali nije to bio nikakav promišljeni plan, niti sam ikada ganjao ozbiljnu karijeru vani', ispričao je Goran Navojec za Glas Slavonije.

Kad je o financijama riječ, to su pristojno plaćene stvari, kaže glumac, za razliku od projekata u Hrvatskoj i u BiH, gdje su, nažalost, njegove kolege potplaćene.

'Honorari su solidni, ništa posebno, ali ipak pristojniji nego kod nas. Ne možeš se od toga obogatiti ni samo živjeti od stvari koje radiš vani. No glumački je posao uvijek isti. Moraš pred kameru donijeti emociju, udahnuti neki život, moraš biti prisutan i duhovno i fizički, što su osnovni zadaci glumca pred kamerom. To svi glumci na svijetu jednako rade, jer osjećaji, energija i igra su isti, ne mijenjaju se kad radiš s Amerikancima ili Nijemcima. Ono što jest ljepše to su raskošnije produkcije, pristojan smještaj na setu, ono što su glumci imali na ovim prostorima prije 40 godina; dakle, imaju svoj prostor, da ne moraju sjediti na stolici na nekoj livadi, kao što se kod nas događa, da za vrijeme pauza 15 glumaca ne mora stajati ispod šatora promjera dva i pol metra jer produkcija ne želi trošiti novac na to', rekao je.

Glumac, ističe, ima problema s dvije gladi - za kruhom i ulogama.

'To su temeljne gladi i nama je zbog toga nerijetko lako manipulirati, jer često ćeš zbog nečega što te zanima kao glumca pristati na mnogo manji honorar od zasluženog, ne znajući u tom trenutku da si otvorio Pandorinu kutiju. Kad idem van, volim to nazvati 'glumački Disneyland', jer tamo nema takvih razgovora, sve štima, sve postoji, sve je na vrijeme i odnose se prema tvom poslu s dostojanstvom, kakav kod nas pomalo nestaje', poručio je.

Nikad nije požalio zbog izbora profesije.

'Kad bih mogao ponovno, sve bih opet isto, možda bih se u nekim stvarima malo pametnije i bolje postavio, ali, kao i svaki drugi posao na svijetu, i ovaj ima svoje prednosti i mane, stvari koje te oduševljavaju i drže u njemu, a ima i stvari zbog kojih mrziš odlaziti na posao, kojih je kod mene, srećom, mnogo manje. Svaki posao na svijetu je isti ako ga radimo s voljom. Veliki je privilegij kad čovjek može živjeti od onog što voli. To nije čest slučaj', izjavio je.

Progovorio je i o braku s nekadašnjom suprugom Larisom Lipovac.

'Ključ je zaboraviti na ego, staviti dijete i njegove potrebe u prvi plan i nema nikakvih problema. Nažalost, to svi ljudi ne mogu. Ljudi su u vezama stravično povrijeđeni, bude im teško, a onda dolazi do izražaja naš primitivizam, sebičnost, egocentrizam, stoga se teško prašta. Ljudi u svom srcu teško mogu istinski oprostiti neke stvari. Bilo bi divno da mogu, zbog njih samih. Mislim da smo Larisa i ja imali mnogo sreće u svemu tome te volje da budemo i dalje partneri u odgajanju našeg djeteta. Ja nisam tata koji vidi dijete samo vikendom. Naš sin podjednako vremena provodi i s mamom i s tatom. Zajedno sudjelujemo u svim odlukama. Zahvalan sam na takvom odnosu', zaključio je Navojec.