Jedan od najzaposlenijih hrvatskih glumaca ima živopisan spektar uloga, a koju god da odigra, publika i kritika ga obožavaju. Osim brojnih domaćih i regionalnih uspješnih projekata (predstava, filmova i televizijskih serija), inozemna slava Gorana Navojca krenula je uzlaznom putanjom prije osam godina, kada je zaigrao u holivudskom blockbusteru 'Nemoguća misija - Protokol duh' s Tomom Cruiseom. Ipak, malo je poznato to da je svoju prvu ulogu u stranom filmu ostvario prije 20 godina u talijanskom uratku 'Elvis i Marilyn', u kojem je imao glavnu ulogu i tumačio Bugarina. Iza njega su među ostalim angažmani u britanskoj seriji 'The Durrels' te američkoj 'Romanoffs' te 'Spielmacher', 'McMafia' te filmovima 'Papillom', 'Sauerkrautkoma' i brojim drugima. Domaća publika u zadnje vrijeme ga je imala priliku gledati u serijama ratne tematike 'Generalu' i 'Nestalima'.

Već nakon prve epizode kritike za 'Nestale' mahom su bile pozitivne. Jeste li to očekivali?

U svom radnom vijeku nisam doživio toliki interes za seriju, o kojoj se i struka i kritika izražavaju pozitivno u raznim novinama i na raznim portalima, mahom i hvalospjevima, a još je neuobičajenije to da publika, zbog koje se sve to radi, uglavnom vrlo dobro ocjenjuje naš rad, što dokazuje da postoji itekakav interes za kvalitetnim domaćim dramskim programom.

Što je po vama najviše privuklo gledatelje da prate seriju i što je najveći mamac za njih kad je riječ o 'Nestalima'?

Srce. Više od svega ova serija pokazuje da su ljudi u svim sektorima proizvodnje ovog djela dali sve od sebe i, ono što bismo sportskim rječnikom rekli, ostavili su srce na terenu.

Prka i ostali likovi iz serije oblikovani su prema stvarnim osobama. Kako ste se pripremali za ulogu?

Kao prvo, razgovorom s tim osobama. Što se moje uloge tiče, više je osoba kumovalo rađanju Prke. Tu je i rad s Julijom Martinović na jeziku, odnosno dijalektu, jer nisu svi nestali iz istog 'mista'. Jezik se u tim krajevima, iako ga svi doživljavamo kao dalmatinski, govorom jako razlikuje 'od kantuna do kantuna'. I treće, vojna obuka u kojoj smo sa stožernim narednikom Goranom Novakom brusili vojničke vještine i postupanja, a na samom snimanju uz nas su bili pripadnici ATJ-a Lučko. Sve su te stvari u ovom slučaju bile podjednako važne.

Što vam je najteže padalo na snimanju?

Teren, vrućina, a najviše od svega trema jer se radi o vrlo, vrlo osjetljivoj temi.

Jeste li odmah pristali na ulogu nakon što ste vidjeli scenarij ili je već sama činjenica da ste prijatelj s autorom i producentom Joškom Lokasom presudila da je prihvatite?

Nikad ne prihvaćam uloge zbog prijateljstva jer je to vrlo često put u propast. Nakon što sam pročitao prvu ruku scenarija ostao sam začaran ratnim materijalom koji duboko u sebi ipak poziva na ljubav, mir i toleranciju prema različitima. Svaka me rečenica pozivala da je oživim.

Kako su vaši najbliži, osim brata koji glumi uz vas, doživjeli ulogu Prke?

Moji bližnji obožavaju Prku, mada je izuzetno teško bilo koga izdvojiti iz glumačkog organizma koji tvori naša šestorka. Što se tiče mog brata, odavno smo braća po oružju, samo je ovaj put oružje bio upereno u istom smjeru, a ne, kako je to vrlo često bilo u djetinjstvu, između nas samih.

Možete li nam otkriti kad se počinje snimati druga sezona?

Ne mogu, volio bih da mogu, ali prije toga ta činjenica prvo mora biti otkrivena meni, a onda ću je ja s velikim zadovoljstvom prenijeti vama i vašim čitateljima.

Serija govori o prijateljstvu u ratu. Tko su vaši prijatelji, s kime se najviše družite?

Svoje prijatelje čuvam obavijene velom tajni. Vrlo često su nepoznati i meni samom, pogotovo neki dijelovi njihovog psihološkog reljefa.

Kakvo je vaše sjećanje na to doba i projekt Croatian art forces, u sklopu kojeg ste s Filipom Šovagovićem izvodili predstavu 'Emigranti'?

Bio sam pripadnik Croatian art forces u kojima sam s kolegom Filipom Šovagovićem i redateljem Hasanom Hasanovićem igrao predstave često doslovce na prvoj liniji bojišnice, tako da sam neke stvari o kojima govori naša serija doživio, što se kaže, iz prve ruke. Osobito nas se dobro sjećaju u Mošćenici, Bobovcu, Komarevu, a pogotovo u Sisku, u kojem smo u podrumu izvodili predstavu za vrijeme napada VBR-om.

Je li kod nas premalo filmova o Domovinskom ratu? Što mislite, hoće li ih u budućnosti biti više?

Pobornik sam teze da je za dobra umjetnička djela potreban vremenski odmak i imam osjećaj da će se o Domovinskom ratu sve više progovarati kroz igrane filmove i televizijske serije.

Kako uspoređujete ulogu u 'Nestalima' s onom u 'Generalu'?

U 'Generalu' sam igrao stvaran lik čovjeka koji je i danas živ i zdrav i s kojim sam se tijekom rada na seriji jako zbližio, pa, usudio bih se reći, i sprijateljio. Tako da sada i on spada u gore navedene tipove obavijene velom tajne. Dok je Prka pak 'miks' nekoliko ljudi o kojima progovaram u seriji 'Nestali'.

Pričalo se o neisplaćenim honorarima za tu seriju. Ima li pomaka na tom planu?

Neka institucije rade svoj posao.

Koji je vaš najdraži ratni film?

'U gori raste zelen bor'.

Nije rijetkost to da se glumci bace u političke vode. Biste li se mogli zamisliti u toj ulozi?

Samo tijekom karnevalskih noći i festivala BOK. Teško narodu koji bi imao ovakvog vladara.

Kakav vam je dojam o domaćoj društveno-političkoj sceni?

Nasreću, nikakav.

Na kojim projektima trenutno radite?

Upravo se spremam u Berlin, u kojem će u velikoj internacionalnoj selekciji, panorami Berlinskog festivala, biti prikazan film 'Mare' Andreje Štake.

Izjavili ste kako se danas 'mladi glumci bave sportom, dok se vaša generacija bavila šankom'. Kako održavate kondiciju, stignete li vježbati?

Ovisi gdje je šank.

Jeste li prestali pušiti? Koji je vaš najveći porok?

Svoje poroke bih, kao i svoje prijatelje, ostavio obavijene velom tajni.

Kako izgledaju trenuci vašeg odmora?

Moji trenuci odmora rijetko su uhvaćeni kamerom.