Gledateljstvo je s oduševljenjem prihvatilo 'Zlatnu ligu', emisiju koja je na ekran vratila neka dobro znana lica, ona koja smo nekad rado gledali, a nismo ih dugo vidjeli, i koja su neosporno ostavila neizbrisiv trag u sjećanju mnogih generacija. U potpunosti je u 'penzionerskom' tonu (čak su i neki iza kamera umirovljenici: scenaristi Velimir Đuretić, Tanja Šimić i Gordana Mrđen), a jedna od voditeljica je Ivana Prohić koja je gledatelje davnih dana osvojila svojom profesionalnošću, šarmom, ugodnim glasom i besprijekornom dikcijom.

Kako ste reagirali kada su vas pozvali da budete jedna od voditeljica emisije 'Zlatna liga'?

Teško je opisati osjećaje. Kad prihvatite takav izazov, smirujete strasti i pokušate nadvladati ih. Velika je to odgovornost jer povjerenje morate opravdati, a od vas se puno očekuje. Oprosta nema, svaki put pred kamerama je kao prvi put. Naše godine nose i veću odgovornost jer su još uvijek tu gledatelji koji te se sjećaju iz tvojih najboljih dana, a tu su i nove generacije koje nas ne poznaju. Svi oni ne praštaju greške, jer to je takav posao, izložen si javnoj kritici.

Kakav je osjećaj opet biti pred kamerama i gledateljstvom i je li vas okupljanje s kolegama vratilo u prošlost?

Susret s kolegama nakon toliko godina vratio me u tu lijepu i ispunjenu prošlost, ali okrenuo me i budućnosti, jer me sada gleda i moja unuka Aya.

Što mislite da će biti najvažnije kako bi gledatelji kontinuirano gledali 'Zlatnu ligu'?

Sada mogu reći da je emisija opravdala očekivanja. Gledanost je dobra, javnost i mediji su odlično reagirali. Izazovi pred urednicima, scenaristima i voditeljima su veliki jer moramo privući što više gledatelja novim gostima i novim pričama. To je prilično zahtjevno. Za sada naša mala ekipa uspijeva u tome, pa tako i mene kao voditelja izuzetno vesele susret i razgovor s njima, jer oni su uistinu legende koji su svojim radom i javnim utjecajem ostavili neizbrisiv trag u našim životima.

Koje odlike treba imati dobar voditelj?

To je dosta složeno pitanje. Prije svega osobnost, a koju svaki od nas ili ima ili nema. A zatim onaj zanatski dio (uz prethodne audicije) koji se u moje vrijeme stjecao uz snažne i jake mentore. To je godinama trajalo, od najava, školskog programa i vijesti do dnevnika i vođenja emisija zabavnog karaktera. I sve te to oblikuje u iskusnog voditelja. Tako je izgledao moj put, kao i put mnogih mojih kolega. A je li je bio uspješan, vjerojatno u prilog tome govori moj povratak pred kamere nakon dvadesetogodišnje pauze. Kažu da kad jednom naučiš plivati, plivaš cijeli život.

Kako gledate na tendenciju micanja žena s TV ekrana kada uđu u pozne godine? Nažalost, čini mi se da to ne jenjava...

To je za mene diskriminacija. Godine ni po čemu ne smiju biti razlog za micanje žena s TV ekrana. Jedine mjerodavne trebale bi biti profesionalnost i gledanost. O tome svjedoče i brojni voditelji u najvećim svjetskim TV kućama koji rade i u poodmaklim godinama. Zašto? Zato što su dobri, gledani i time su postali brend. I da se vratim na početak, gledatelji ih vole i žele i to je jedino mjerodavno. A mogu i otpjevati: 'Godine nisu važne...'

Jedna ste od, uvjetno rečeno, institucija javne televizije. Kako se osjećate kad vam to netko kaže?

Da, tome svjedočim i sama jer me i dandanas ljudi prepoznaju, no moram biti poštena i reći da to nije samo zbog posla kojim sam se bavila, već zbog činjenice da smo živjeli u vrijeme u kojem smo bili jedina televizija i naša prisutnost u domovima gledatelja bila je svakodnevna i utjecajna. Gledatelji su se s nama budili i čekali naše zadnje 'laku noć', time je naša odgovornost bila veća nego danas, a i selekcija kandidata za taj posao bila je vrlo rigorozna. To su vrijeme obilježila najveća voditeljska imena.

Možete li nam reći tko su vam bili uzori, ljudi od kojih ste učili?

Moji uzori bili su upravo legende koje sam maloprije spomenula i za njih rekla da su obilježili vrijeme u kojem sam radila. Zaista je velika privilegija i čast bila učiti i stasati uz Kseniju Urličić, Jasminu Nikić, Željku Fattorini, Helgu Vlahović Brnobić, Vesnu Spinčić Prelog, Olivera Mlakara, Vladimira Levaka, Sašu Zalepugina... Danas, s ove vremenske distance, mogu reći da sam živjela i učila u vrijeme najboljih.

Na koji vam je način fizički izgled utjecao na karijeru?

Kažu da odijelo i izgled ne čine čovjeka. Je li to baš tako? No vraćam se na ono što sam već istaknula, ponajprije osobnost.

Biste li mogli izdvojiti neko profesionalno iskustvo koje posebno pamtite?

Teško je izdvojiti koji su bili moji radni zadaci iz mnoštva odličnih TV projekata (dnevnika, obrazovnih emisija, zabavnih emisija, festivala...). Bilo je lijepih i teških trenutaka, tako da bih svakako kao svoje veliko i značajno profesionalno iskustvo izdvojila Program za slobodu u vrijeme Domovinskog rata.

Kako ste usklađivali posao i obitelj, privatno i poslovno? Je li bilo teško?

Bilo je ponekad teško jer moj posao nije poznavao klasično radno vrijeme, kao i posao mog supruga glumca. S obzirom na karakter posla i česta noćna izbivanja, spašavao nas je 'džoker zovi' (baka i dida). Ali nije to ništa neuobičajeno, jer smo i mi danas postali 'džoker zovi'.

U čemu je razlika između voditelja stare garde i onih današnjih?

Nije lako odgovoriti na to pitanje a da ne zvuči kao nostalgija za prošlim vremenima. Prolazili smo težak i zahtjevan put da bismo se mogli pojaviti pred malim ekranima, pazilo se na svaku izgovorenu riječ, hrvatski standardni jezik je bio sveprisutan, a danas je vrijeme novih tehnologija i novih generacija, pa tako i mnogo više TV lica. Razlika je u pristupu koji je prilagođen današnjem načinu života u skladu s novim tehnologijama, a koje gledateljima omogućuju da gledaju koga i što žele, pa tako i nas, 'staru gardu', kako nas zovete.

Neosporno je to da odlično izgledate. U čemu je tajna?

Najprije, hvala na komplimentu. Tajna? Dobri geni, sretan i zadovoljan život.

Kako izgleda vaš dan kad niste pred kamerama?

A joooj, kako kad. Obično počinje jutarnjom kavicom, uobičajenim kućanskim poslovima, uz malo popodnevnog odmora, zatim redovitu tjelovježbu, a preostalo vrijeme do kasno u noć uglavnom se pripremam za emisiju. Dan mi uglavnom prekratko traje.

Stignete li gledati televiziju, filmove, serije?

Budući da se u međuvremenu moja svakodnevnica promijenila zbog obaveza u emisiji 'Zlatna liga', gotovo rijetko mogu pratiti emisije koje volim. To su posebno dokumentarne emisije o uređenju vrtova, dobre krimi serije i poneki ljubići. Od čitanja velikih književnih djela, baka svojoj unuci čita bajke. A moja Aya ima baku koja zna čitati bajke (ha, ha). Ima li što ljepše od toga?!

Kako ćete proslaviti blagdane?

U krugu obitelji i prijatelja.