Ne moramo nužno imati voćnjak ili vikendicu s vrtom da bismo guštali u zelenilu i prirodi. Dovoljno je u nedjeljno poslijepodne zavaliti se u naslonjač, uključiti televizor i uroniti u svijet biljaka zahvaljujući Korneliji Benyovsky Šoštarić. Želja joj je da gledatelji s lakoćom zaplivaju u taj svijet i još ga bolje upoznaju. I to čini već dug niz godina.

Osim 'Vrtlarice', ona i njezin tim snimili su dokumentarni film 'Najljepši vrtovi Dubrovnika' te će uskoro biti prikazan na HTV-u. Unatoč tome što su ti vrtovi zatvoreni za javnost, otvorit će njihova vrata i zaviriti u zelene oaze Dubrovnika te njegove neposredne okolice, poput otoka Lopuda.

Gledatelji su jedva dočekali novu sezonu 'Vrtlarice'. Što je novo u odnosu na prethodnu i ranije sezone?

U novoj sezoni fokus je na održivom organskom vrtlarstvu. Klima se promijenila i to više nitko ne može osporiti. Nažalost, još uvijek mnogi ljudi žive u iluziji zamišljajući da će uzgajati biljke na isti način kao i ranije. No zbog sve češćih ekstrema, poput poplava, suša ili toplinskih valova, to više nije moguće, što znači da moramo mijenjati stare metode. U ovoj sezoni stoga govorim o potrebi da u vrtove uključimo što više autohtonog, otpornog bilja, da osvijestimo važnost očuvanja bioraznolikosti i naučimo kako navesti korisne životinje i kukce u borbu protiv vrtnih nametnika. Moj vrt postao je s godinama neka vrsta eksperimentalnog polja na kojem neprestano isprobavam nešto novo (naravno, i neke nove, egzotične biljke) kako bih ta iskustva mogla prenijeti svojoj publici.

Prva nagrada

Ovog puta stavili ste naglasak na prihvaćanje odgovornosti za prirodu koja treba našu pomoć. Malim promjenama u svakodnevnom ponašanju, načinu života i potrošačkim navikama svatko od nas može pridonijeti očuvanju prirode. Kako bi izgledalo društvo koje živi u skladu s prirodom i samim sobom?

Najveći učinak postiže se kada promijenimo navike. To je kod odraslih teže napraviti nego kod djece, no nije nemoguće. Navika da kupujemo sve u plastici (npr. vodu) i od plastike jedna je od najgorih, a isto tako navika da gomilamo nepotrebne predmete koje ćemo jednom upotrijebiti i baciti. Isprazni konzumerizam sada je na vrhuncu, što znači da u budućnosti možemo očekivati svojevrsnu silaznu putanju, odnosno pad interesa za pronalaženjem sreće u kupovanju i posjedovanju. Vrijeme je za svježe ideje koje nude optimističniju budućnost i novo umijeće življenja - minimalističko, čisto, s uvažavanjem prirodnih sila i s fokusom na detalje. Suvremenu besciljnost, površnost i, na kraju krajeva, slabost društva da se ozbiljno prihvati rješavanja problema klimatskih promjena može promijeniti samo neka nova životna filozofija. Ona još nije zavladala, ali osjećam da dolazi.

Prošle godine dobili ste nagradu Zeleni leptir za najbolji projekt pojedinca u kategoriji Dostojanstven rad, gospodarski rast, industrija, inovacije i infrastruktura, odgovorna potrošnja i proizvodnja. Koliko vam takva priznanja daju vjetar u leđa da nastavite s porukama o potrebi očuvanja okoliša koje promičete u emisiji?

To je jedina nagrada koju sam ikada dobila i naravno da mi puno znači. Lijepo je kada struka prepoznaje društvenu vrijednost serije 'Vrtlarica' u promicanju odgovornog ponašanja prema prirodi.

'Uzgojiti začinsko bilje, mikropovrće ili klice može svatko'

Većini se najteže motivirati na promjene jer misle da je to teško, da će im oduzeti puno vremena, puno koštati... Imate li za takve neki jednostavan savjet s kojim svatko može krenuti u zeleniji, zdraviji način života?

Mislim da smo svi već prerasli stepenicu nošenja platnenih vrećica ili razdvajanja otpada i da je vrijeme za ozbiljnije korake poput postavljanja solarnih panela ili zamjene benzinskog automobila električnim. Naravno, i prehrana je dobar put prema zelenijem, zdravijem načinu života. Svi se žalimo da je hrana skupa, a na kraju puno toga bacimo. Dobro je rješenje i uzgoj povrća i voća. No tu se suočavamo s problemom prostora jer je uzgoj hrane za vlastite potrebe uglavnom sveden na one koji imaju vrtove. Ljudi koji živi u gradovima imaju premalo prostora za nešto ozbiljnije i mogu eventualno koristiti zajedničke gradske vrtove, a njih nema dovoljno. No čak i prostor koji imamo u gradovima, poput balkona i terasa, zjapi prazan. To je šteta jer se čak i na tako malim površinama može uzgojiti puno više nego što mislimo. Uzgojiti začinsko bilje, mikropovrće ili klice može svatko, a to vrijedi i za prirodne preparate za njegu lica i tijela koje nije teško napraviti. Na taj način izbacujemo iz procesa ambalažu koja završava kao otpad, ali i gomilu nepotrebnih, a često i štetnih sastojaka koje svakodnevno unosimo u organizam ili stavljamo na kožu ili kosu.

Reagiraju li ljudi negativno na zelene promjene? Najnoviji primjer toga bilo je razvrstavanje otpada u Zagrebu…

Mislim da ljudi ne reagiraju negativno na razvrstavanje, dapače mislim da to žele i razumiju zašto je to važno. No i na edukaciji treba raditi. Primjerice, paljenje lampiona ili puštanje balona koji odlaze 'nekuda' u nebo možda je poetično, no ja se uvijek pitam gdje završavaju ostaci? To je pitanje koje brine građane jer ne znaju gdje točno završava gradski otpad. Zagreb je nažalost primjer loših rješenja, ne samo zato što nemamo spalionicu, već zato što je sve nelogično i prekomplicirano. To je ozbiljan problem koji treba rješavati struka, a ne politika, kao što je to slučaj u našem glavnom gradu. Živim u centru i do prvih kontejnera za staklo moram se pošteno nahodati. A moji susjedi, koji su stariji, više to i ne rade jer im je predaleko i nemaju snage za to.

Ima li nešto što vas posebno ljuti kad je riječ o ekološkoj nepravdi?

Ima. U stubičkom kraju, gdje se nalazi i moj vrt, građevinski lobi kupuje zemlju koja je prostornim planom predviđena za poljoprivredu. Ta se zemlja iskopava i prodaje, a nastale jame pune se građevinskim otpadom. Takvih prizora u Zagorju sve je više i više, a nadležni pred tim problemom zatvaraju oči. Na taj način truje se ne samo tlo na tom mjestu, već i voda, jer je cijelo to područje ispresijecano kanalima i potocima. Žalosti me što stanovnicima koji tamo žive to uopće ne smeta.

Kakve opasnosti proizlaze od lobija koji propagiraju GMO?

Problem je ne samo to što se ne ulaže u istraživanje zdravstvenih posljedica genetski modificiranih biljaka, već i to što prava i licence na takve inovacije zadržavaju velike kompanije. Na taj način sjeme postaje moćno oružje u rukama malobrojnih, a to je jako opasno. Naravno, uvijek čujemo priče o novim GM biljkama koje su otporne na sušu ili nametnike i donose odličan urod. To su, tako nas uvjeravaju, biljke koje će spasiti svijet od gladi. No meni se čini da iza svega toga stoje samo interes i novac, ništa drugo. Vrtlarska zajednica za sada se tome odupire i još uvijek čuva različite sorte, i one nove i one stare. Iako su doduše i mnoge stare sorte precijenjene jer se više ne mogu nositi s posljedicama klimatskih promjena, no vrijedne su kao genetski materijal za neka nova križanja.

'Hrvatska se ne može pohvaliti lijepim vrtovima'

Kakvo je vaše mišljenje o digitalnoj platformi što omogućuje ljudima koji imaju neiskorištene zelene površine da ih iznajmljuju onima koji traže zemljište, ali i drugim aplikacijama i stranicama za vrtlarstvo? Tko stoji iza stranice Vrtlarica?

Mislim da je to dobar način da se zemlja stavi u funkciju. Naravno, to je najmodavcima prilika za zaradu, ali ako je cijena prihvatljiva, zašto ne? Vrtlarstvo je niša koja mnogima omogućuje prihode, i u tome u principu nema ništa loše. No ima i primjera koji su mi osobno odbojni. Mislim tu na anonimne osobe koje su preuzele i iskoristile naziv Vrtlarica, iskoristivši brend koji sam godinama stvarala. Mnogi ljudi koji niti ne znaju moje ime, a još manje prezime koje je komplicirano i dugo, znaju me kao Vrtlaricu. To su dobro iskoristili i pojedinci koji žive od oglašavanja na stranici koja se zove Vrtlarica. Nikada nisu otkrili svoj identitet niti su, kao tzv. stručnjaci koji dijele savjete, pokazali svoj vrt. Riječ je, naravno, o kopiranju informacija i fotografija s interneta i to je sve. Pratitelji te stranice to ne znaju i misle da iza tih savjeta stojim ja. Mislim da je to jako ružno.

Od 14. siječnja na HTV-u 1 bit će prikazan dokumentarni film 'Najljepši vrtovi Dubrovnika'. O kakvom je filmu riječ?

Ljudi u Hrvatskoj uglavnom povezuju vrtlarstvo uz uzgoj hrane i premalo pažnje posvećuju ukrasnim biljkama, a upravo one čine ljepotu življenja i dio su kulture jednog naroda. Za razliku od Velike Britanije, Francuske, Nizozemske i mnogih drugih europskih država, Hrvatska se ne može pohvaliti lijepim vrtovima. Vjerujte mi na riječ, kod nas ih ima jako malo. I upravo zato htjela sam pokazati dobre suvremene primjere i ljude kojima je stalo do toga da svoj životni prostor oplemene ljepotom biljaka. Odlične primjere pronašla sam u Dubrovniku, u kojem je zbog skučenog prostora i vruće mediteranske klime uzgoj biljaka velik izazov. Unatoč tome postoje ljudi koji su uspjeli u tome. Otvorili su mi vrata svojih vrtova, skrivenih od očiju javnosti, i pokazali mi svoje zelene oaze. Upoznala sam jako zanimljive ljude koji i meni osobno imponiraju baš zato što znaju uživati u ljepoti prirode.

Za razliku od 'Vrtlarice', u kojoj neprestano nešto radim u vrtu, ovdje sam samo voditeljica. No iza tog 'samo' stoji puno rada, pogotovo zato što smo dio filma snimali tijekom kolovoza, na paklenim vrućinama. U Starom gradu dodatan je izazov teren, kao i stotine stepenica koje morate prehodati kako biste došli s jednog mjesta na drugo. Bilo je naporno, ali jako zanimljivo i inspirativno. Mislim da će gledatelji uživati, ne samo ljubitelji vrtova, već i šira publika.