Na HRT-u je došla na praksu kod Siniše Svilana, a nakon toga je stigla u redakciju 'Dobro jutro Hrvatska' od kada kreće njezin profesionalni put. Radila je za brojne mozaične emisije, kao novinar i reporter, od emisije 'Hrvatske uživo', 'Mir i dobro', 'Globalno sjelo', 'Radni ručak'. Nakon toga je prešla u Informativni program, radila 'Dnevnik 3', 'Otvoreno', uređivala i vodila 'Vijesti' jutarnje, popodnevne, radila priloge i javljanja za središnji 'Dnevnik' i sve informativne emisije. Uz to je pratila ured predsjednice godinu i pol, a onda je otišla na porodiljni.

Kad se vratila, stigla je u Studio 4 u kojem je vodila i uređivala godinu dana, a onda je prešla u 'Temu dana'. Sve godine radila je sve veće projekte, od svih izbora, lokalnih, parlamentarnih, predsjedničkih, europskih, do obljetnica Vukovara, Oluje, oslobađanje generala. Kako na poslovnom, uspješna je i na privatnom planu. Kristina je u sretnom, dugogodišnjem braku u kojem je dobila kćer.

Kako je tekao vaš novinarski put i kako se razvila vaša ljubav prema televizijskom novinarstvu?

Novinarstvo mi nije bilo ni u primisli, cijeli život sam željela studirati pravo. Na prvoj godini prava, odnosno već nakon par mjeseci, sam shvatila da sam cijeli život bila u zabludi, nije to bilo za mene i nekako spletom okolnosti počela razmišljati o novinarstvu. Fakultet je bio poprilično lagan, a kada je na trećoj godini došla na red praksa na HRT-u znala sam da je to to. Odnosno, Siniša Svilan je znao. Zapalo me da praksu odradim u njegovoj redakciji, ali mi je nakon tjedan dana rekao da sam plus za Informativni, minus za Zabavni program što se pokazalo točnim sve ove godine. Upoznao me s tadašnjom urednicom 'Dobro jutro Hrvatska' Dariom Marjanović i tako je sve krenulo. I evo me, 17 godina poslije još sam tu.

Pamtite li svoj prvi radni zadatak i kako je prošao?

Evo pokušavam se sjetiti i ne ide!! Sigurno je bio neki prilog u pitanju, ali koji, stvarno se ne sjećam. Ali, sjećam se svog prvog livea (javljanja uživo). To je bilo zabavno. U gradskoj knjižnici na Glavnom kolodvoru, obilježavalo se 100 godina Hansa Christiana Andersena, imala sam toliku tremu da nisam ni pazila na vrijeme kad sam vani. Pitala me ljubazna gospođa u knjižnici hoćemo li ekipa i ja kavu, rekla sam može. I izađem van do kola i pitam dečke hoće li i oni kavu, sve ležerno, bez nervoze. I producent koji je bio s nama mi kaže: 'Pa što ti tu radiš vani, bježi na poziciju za dvije minute si vani'. Dalje se ne sjećam što se događalo, ali dovoljno je bilo traumatično da sam zapamtila za cijeli život.

Kako izgleda jedan vaš radni dan na HRT-u?

Sad sam urednica 'Teme dana', izazovne emisije koja nosi puno odgovornosti. Priprema traje cijeli dan, a počinje usuglašavanjem s glavnom urednicom IMS-a, urednicima Dnevnika i Otvorenog što će se taj dan preuzeti za Temu dana, a što se obrađuje u Otvorenom. Nakon toga dogovaram goste, radim pripremu za emisiju, od pitanja, grafika, pozadine, sve što je potrebno da tih 15-tak minuta bude jedna dobra cjelina. Svaki dan je neka druga tema, tako da je najvažnije svakodnevno se informirati, ali ne samo s domaćim političkim temama, jer u emisiji često imam i teme iz vanjske politike, gospodarstva, crne kronike, klime, društvenih tema, svega. Nikad ne znam što će se taj dan izroditi kao tema dana, tako da moram biti spremna na sve.

Pred kamerama ste, u domovima svojih gledatelja. Kolika je to odgovornost za vas?

Velika, na koncu sve to i jest radi gledatelja. Kratka je forma, ali sasvim dovoljna da se gledateljima pruži informacija koju, ovisno koja se tema radi, sada dobiju u malo širem obliku, da im se pojasni ili razjasni nešto. Uvijek imam na umu da pitam ono što bi svaki običan gledatelj pitao.

Što vas motivira u poslu koji radite? Što pomislite svako jutro kad ustanete i krećete na posao?

Jako volim ovaj posao, volim sliku, ton, dobre reportaže, dobre informativne emisije, razgovore. Adrenalin, onaj pozitivan još uvijek me gura da svako jutro, uz prvu jutarnju kavu uključim Studio 4 i dok pripremam kćer za vrtić slušam vijesti koji određuju ritam dana, što će se taj dan sve izroditi i što bi se moglo razrađivati. Nikad mi ništa nije teško, možda baš zato što sam se pronašla u ovom poslu. Definitivno mi nikad nije dosadno.

Koje odlike mora posjedovati novinar informativnog programa?

Odgovornost, informiranost, etičnost, znanje, iskustvo. Ako si u ovom poslu, moraš znati sve o svemu, barem ono osnovno. Možda mi je to prednost jer radim takvu emisiju u kojoj se pokrivaju sva područja, ali tako je bilo i dok sam bila i novinar i reporter i urednik vijesti, volim biti u toku. Time je pola posla odrađeno. Mi smo televizija, ljudi pamte sliku i dobar ton. Tekst novinara je bitan u nekoj duljoj formi, reportaži, ali često se zaboravlja da ako imaš dobru sliku, imaš dobar prilog. I tu je većina na snimateljima i montažerima, ovisimo jedni o drugima da bi finalni proizvod bio vrhunski.

Izaziva li vam posao stres, kako se borite protiv njega?

To me uvijek pitaju i moj odgovor je redovno da nisam pod stresom, ali radim u stresnoj okolini. Vjerojatno dođe na isto. Pozitivan stres sigurno je nešto što je prisutno, ali upravo je to ono što me gura naprijed. Dođe vrijeme kad sam nakrcana informacijama, sama to osjetim, ali onda znam da je vrijeme za neki godišnji da se malo isključim iz svega.

Što nakon radnog dana činite za sebe kako biste otpustili kočnice i skupili energiju za dalje?

Rijetko otpuštam kočnice jer me doma čeka jedna 3,5-godišnjakinja koja ima energije za cijeli informativni zajedno. Tako da tu svoju energiju samo spojim sa njezinom i nastavljamo do spavanja tako. Kad zaspe, onda je mir. (smijeh) Suprug i ja volimo navečer porazgovarati, pogledati dobar film, seriju...

Na koji način najčešće provodite vrijeme sa suprugom i kćeri i koliko vam teško padaju dani kada se zbog obaveza ne uspijete vidjeti?

Sada nam je kći malo veća pa joj se i da objasniti. Neki dan je rekla da mama mora ići raditi da perilica za rublje može raditi centrifugu. (smijeh) Objašnjavala sam joj da radim da možemo platiti račune, imati za hranu, život, da i drugi roditelji rade. Dugo sam nakon povratka na posao imala grižnju savjesti što radim, a ona je u vrtiću, čak predugo, makar su mi mnogi govorili da je to normalno. Ali dosta je zrela za svoje godine, pa je lakše. Suprug mi je od velike pomoći, s obzirom na popodnevno radno vrijeme, on je najčešće preuzima iz vrtića i druže se do mog dolaska s posla.

Što stoji na vašoj listi neostvarenih ciljeva, poslovnih i privatnih?

Trenutno sam zadovoljna sa svojim statusom, privatnim i poslovnim. (smijeh) Emisija koju radim, zbog svoje različitosti tema, mi je dovoljno napeta. Uleti svako malo neki projekt, izbori koji su nam na godišnjoj razini, evo posljednje, one predsjedničke smo radili nešto novo, prvi put viđeno na ovim prostorima, kada se kolega Damir Smrtić 'teleportirao' iz HTV-ova studija meni na Markov trg. Za taj vizualni set dobili smo takozvanu proširenu stvarnost i to je bio jedan od najizazovnijih zadataka u kojem sam sudjelovala. Probe su trajale cijeli tjedan, bile su iznimno zahtjevne, pošteno smo pokisnuli jer je kiša padala, ali nismo se dali. U konačnici se isplatilo, s obzirom na gledanost i reakcije.