Pro­fe­sor hr­vat­skog je­zi­ka i knji­že­vno­sti Mislav Togonal od svo­je se­da­mna­e­ste go­di­ne nalazi se u novinarskim vodama. Po­čeo je kao stu­dent na Ra­dio Za­prešiću pa je došao na Radio Sljeme. Prvi reporterski zadatak bilo mu je praćenje dolaska Ivana Pa­vla II na za­gre­ba­čki Hi­po­drom 1994. go­di­ne. De­set go­di­na ka­sni­je stigao je na Pr­vi pro­gram Hrvatskog radija i zadržao se do danas. Kroz jednu od najslušanijih radijskih emisija 'Poligraf', koju uređuje i vodi, prošli su svi koji nešto znače u političkom životu Hrvatske. Na HRT-u je vodio čitav niz emisija Informativnog programa: od 'Boja turizma' do trećeg 'Dnevnika', a već godinama uređuje i vodi 'Otvoreno'.

Osim uspješne radijsko-televizijske karijere, uživa u idiličnom obiteljskom životu. Otac je tri kćeri koje je dobio u sretnom braku sa suprugom Marijanom. Uoči odlaska na zasluženi odmor razgovarali smo s njime u njegovu uredu na HRT-u.

Zašto izbjegavate intervjue i gotovo da vas nema u medijima, osim na matičnoj televiziji?

Trudim se sačuvati svoju privatnost i mislim da je kontraproduktivno iskakanje iz paštete. Tako da rijetko dajem intervjue i nadam se da je to uvijek s povodom.

Vodite dvije najpopularnije emisije - radijsku i televizijsku - a povoda itekako ima. Što je to toliko privlačno u političkom novinarstvu?

Adrenalin. Svi smo mi 'adrenalin junkieji' i svaka nova emisija novi je izazov. Svako jutro jedna od mojih back urednica Ana Jelinić i Stela Kolar i ja sjednemo te bistrimo ključne teme dana i odlučujemo koja je dobra za 'Otvoreno'. Naravno da treba koordinirati to da se sve političke emisije nadopunjuju, počevši od 'Teme dana', 'Studija 4' i ostalih i svaki dan novi je izazov. Najteže je dobiti dobrog i kvalitetnog gosta u studio. To je emisija u kojoj jedan nastup nekome može stvoriti, ali isto tako jedna ili dvije rečenice mogu uništiti nečiju karijeru i političari su svjesni toga pa važu hoće li doći na gostovanje. Tako da od početne liste gostiju često ne ostane puno do kraja dana, a obavi se više stotina telefonskih poziva da bismo dobili prave goste na pravu temu. Čim završi jedna emisija, počinjem razmišljati o temi i gostima za drugu.

Što kad vam gosti otkažu u posljednji tren, neposredno prije emisiju primjerice?

Često se događa da gosti otkažu u zadnji tren zbog raznoraznih razloga, a tada je na uredniku da izvuče aduta iz rukava. Srećom, uvijek postoje neki univerzalni komentatori koji mogu uskočiti i analizirati stvari tako da to bude relevantno i gledljivo. S druge strane događaju se i situacije da se tema mora otkazati u zadnji tren jer se dogodi neki preokret tijekom dana i tada praktički imaš gotovu emisiju koju rušiš popodne oko 17, 18 sati, da bi se izgradila nova jer se u 22 ulazi u studio. Sjećam se situacije kad je ubijen Ivo Pukanić. Rušili smo sve u večernjim satima da bismo nakon toga imali jednu od najgledanijih emisija sezone. Aktualnost je bitna.

Postoji li neki gost koji uporno odbija dolazak u emisiju?

Postoji puno gostiju koje sam često zvao, a nikad nisu gostovali. To se događa s onima koji su predsjednici stranaka ili država i koji u to vrijeme ne nastupaju u talk showu, nego u formi 'jedan na jedan' i to u biranim situacijama. Talk show je nepredvidljiva forma u kojoj su suprotstavljene strane u formi panela i emisija može krenuti u raznim smjerovima. Radi se, naravno, uživo i to je šarm takve vrste novinarstva.

Možete li se prisjetiti neke od situacija koja vam je bila baš jako stresna? Kad postoji opasnost da gosti 'preuzmu' emisiju, kako uspijevate držati sve konce u svojim rukama?

Postoji emisija nakon koje sam završio na sudu, postoje emisije nakon kojih sam bio tužen, one nakon kojih sam bio svjedok, a jedna od poznatijih situacija ona je kad su gostovali Zdravko Mamić i Bero Jelinić. Oni su u nekoliko navrata bili moji gosti, a jednom su bili potrebni i zaštitari. To su zanimljive emisije, ali u tome je smisao talk showa. Moj je posao prepoznati blefera, a ponekad i pravog varalicu. Nekad u tome uspijem, a nekad ne, a na gledateljima je da procijene tko je tko.

Osim tih tužbi, dobivate li ikad prijetnje?

Znam primati prijeteća pisma. Obično ih zgužvam i bacim u koš, ne opterećujem se previše time. Znalo je biti i ozbiljnih prijetnji, međutim ili svoj posao radimo profesionalno ili ga ne radimo.

Novinarstvo je na glasu kao jedna od najstresnijih profesija. Kako se cijepite od stresa? Kako se nosite s takvim situacijama?

Svaki posao ima svojih stresnih i sretnih trenutaka. Ide ljeto, a moja terapija je ronjenje s puškom za podvodni ribolov. To je hobi koji me opusti. Kad je čovjek pod morem, isključen je od svega i tako puni baterije. Jedino su moje kćeri nezadovoljne pa mi nakon deset dana mora kažu: 'Ej, dosta nam je ribe, daj nam neke ćevape.' (smijeh)

A i živite u idiličnom kraju...

Život u prirodi i zelenilu ima svojih prednosti. Košnja trave je psihoterapija, obrezivanje voćaka isto tako, međutim život u Zagrebu ima svojih prednosti. Ovdje mi je posao, kćeri se ovdje školuju. Starija Tena ide u srednju školu, drugi razred, a blizanke Dora i Marija tek upisuju srednju školu.

Jeste li od onih koji se na godišnjem uspiju potpuno isključiti ili vas posao stalno prati?

Kad netko radi u Informativnom programu, onda je ovisnik o vijestima. Dakle primjećujem kod sebe to da stalno moram slušati vijesti, stalno pratim informacije na portalima i nadam se da ću jednog dana doći u fazu da ću se moći isključiti iz toga. Veselim se godišnjem i vjerujem da ću u tom trenutku moći napraviti switch off, jednostavno se maknuti od svega.

Po čemu je Informativni program HTV-a kvalitetniji i bolji u odnosu na ostale domaće televizije?

Hrvatska televizija je najveća medijska kuća jugoistočne Europe. Dakle to je velik broj televizijskih programa, dvoznamenkasti broj radijskih programa te puno ljudi koji pošteno i predano rade svoj posao. Iako postoje brojne zamjerke na račun HRT-a, a neke od njih su opravdane, ovo je još uvijek velika i moćna kuća koja je na neki način uspavani div, ali vjerujem u njezinu budućnost. I vjerujem da je Informativni program HRT-a odličan program te da će biti još bolji.

S obzirom na to da je vaš posao ispred kamera, koliko ste opterećeni izgledom i godinama?

Vizualni dojam bitan je na televiziji jer slika je sve, a ja sam krupniji muškarac. Izgled je bitan za to da čovjek bude uvjerljiv pred ekranom i da može skrenuti pozornost na temu emisije, a da ne gledaju u njega i da on bude centar stvari. On mora biti moderator rasprave. Kad čovjek gleda velike televizijske kuće poput BBC-ja, njihovi ključni voditelji zreli su ljudi koji možda vizualno nisu osobito atraktivni, ali publika ima povjerenje u njih i oni su uvjerljivi. Mislim da je to smisao javne televizije.

Što biste voljeli da ste znali o poslu ili da vam je netko rekao kada ste imali 20 godina?

Htio bih imati ovu mudrost i staloženost. Kad sam bio mlađi, živcirao sam se oko puno stvari, ali s godinama dođe zrelost i onda se čovjek prestane zamarati stvarima koje ne može mijenjati i fokusira se na one na koje možda može utjecati.

Sjećate li se nekog svog gafa na koji danas gledate sa smiješkom?

Svojedobno su radili videoskečeve s insertima iz 'Otvorenog', sa sinkronizacijama. Gafovi se znaju događati u svakom poslu. Sjećam se jedne emisije o plinskim skladištima, a ja sam umjesto napušteno pročitao - 'napušeno plinsko skladište' i to su naravno prenijeli brojni portali. U ovom poslu čovjek mora paziti na svaku izgovorenu riječ i biti koncentriran. Zna biti nezgodno kada se poklopi da radim 'Jutarnju kroniku' Hrvatskog radija, što znači da u pet sati ujutro moram biti na poslu - u tri i pol moram ustati, a onda navečer još radim 'Otvoreno'. To je, doduše, sve rjeđe, ali se nekad znalo intenzivnije događati. Jer nakon 20 sati rada čovjek mora ući u sudio i izgledati svježe i odmorno te mora biti koncentriran, ali to nekad ide malo teže.

U čemu osim novinarstva i podvodnog ribolova još uživate? U čemu si date oduška, što vas opušta?

Kao i svi, volim se izvaliti na kauč i gledati televiziju. Familijarno smo filmofili. Moja najstarija kći Tena i ja osobito, iako bih više volio da provodi vrijeme na zraku. Volim filmove o životinjama, o prirodi i povijesne emisije. Puno gledam History Channel, to me relaksira. U nekom prošlom životu vjerojatno sam bio povjesničar i bavio se poviješću. U ovom sam čak upisao povijest i zemljopis istovremeno s hrvatskim, a na kraju sam se odlučio za kroatistiku i nikad nisam radio u struci.

Nije vam valjda žao zbog toga?

Naravno da nije!

Vjerujem da ste imali prilike pogledati Matanićeve 'Novine'. Što mislite o toj seriji iz pozicije novinara, urednika? Ima li poveznica sa stvarnim stanjem i situacijama? Je li ih Matanić dobro i vjerodostojno uspio prikazati?

To ćete morati pitati scenarista emisije koji je još s nekim kolegama surađivao na tom scenariju. Vjerujem da stvari ipak nisu toliko prljave u novinarstvu i vjerujem u ideale novinarstva, u osobni integritet novinara i mislim da je to jedini način na koji se može dugotrajno ostati u ovoj struci.

Koliko su po vašem mišljenju društvene mreže unijele promjena na medijsku pozornicu? Je li to donijelo više demokratičnosti u izboru tema, proširilo sadržaj medija i omogućilo širem krugu uključivanje u proces informiranja javnosti ili je stvorilo kaos bez odgovornosti?

Konkurencija je uvijek dobrodošla. Budućnost medija se radikalno mijenja, a ovo linearno gledanje vjerojatno će s vremenom otići u prošlost. Nove generacije imaju mogućnost aktivacije i koncentracije od svega nekoliko minuta. Oni su navikli na videoklipove, na inserte, tako da baš nisam optimističan. S druge strane, govorili su o tome da će radio umrijeti kao medij, a događa se upravo suprotno. Događa se renesansa radija. Postoje ozbiljni ljudi koji traže kvalitetne sadržaje i traže kvalitetne emisije u kojima će nešto naučiti, oni koji ne gledaju turske sapunice, majstore tarota, reality showove, što danas nažalost dominira na našim ekranima. I vjerujem u to da će se u Hrvatskoj iskristalizirati kritična masa gledatelja, a mislim da ona postoji, koji će znati cijeniti pravi sadržaj. To je uostalom uloga javne televizije.

Djelujete mirno, staloženo. Kako izgleda to kad povisite glas?

Znam eksplodirati. Svašta me zna izbaciti iz takta, najviše ljudska glupost. Ali nadam se da s godinama mogu to korigirati.