Film, u kojem Lady Gaga igra ulogu Patrizije Reggiani, odbačene supruge koja je naručila ubojstvo, a Adam Driver Maurizija, prikazan je prošlog tjedna u SAD-u i tim povodom okupilo se 10 članova obitelji koji su protestirali protiv onoga što smatraju iskrivljavanjem povijesti, obiteljskog imena i brenda koji su stvorili.

Potomci Alda Guccija, jednog od trojice Guccijevih sinova i čovjeka koji je firentinski brend što se bavio proizvodnjom kožne galanterije pretvorio u globalnu senzaciju, dali su službenu izjavu u kojoj navode: 'Iako film tvrdi da priča 'istinitu priču' o obitelji, ta pripovijest sve je samo ne točna te prikazuje Alda Guccija, koji je bio predsjednik tvrtke punih 30 godina, ali i druge članove obitelji Gucci, koji su bili protagonisti dobro dokumentiranih događaja, kao huligane, neznalice i osobe potpuno neosjetljive na svijet oko sebe. Još podložnija kritici je zbunjujuća rekonstrukcija događaja koja zagovara popustljivost prema ženi koja je definitivno osuđena kao poticateljica ubojstva Maurizija Guccija. Vidjeti je prikazanu kao žrtvu, i to ne samo u filmu, nego i u izjavama glumačke ekipe, koja pokušava preživjeti u korporativnoj kulturi kojom dominiraju muškarci, nepravedna je i ne može biti dalje od prave istine.'

Predstavnici filmskog odjela za odnose s javnošću rekli su da ni producenti ni redatelj Ridley Scott nisu bili dostupni za komentiranje ove izjave članova obitelji Gucci. Lady Gaga priznala je pak da nije surađivala s Patrizijom Reggiani, a ona je izrazila nezadovoljstvo time što se prije snimanja nitko nije konzultirao s njom. Osim toga, pjevačica i glumica otkrila je da nije pročitala ni knjigu po kojoj je snimljen film te, kako sama navodi, smatra da tako, bez predznanja, bolje stvara lik iz svoje mašte.

Kao odgovor na ranije kritike Patrizije Gucci (kćeri Paola Guccija, kojeg u filmu glumi Jared Leto, a predstavljen je kao nesposoban dizajner odjeven u loše odijelo od samta) da su filmaši iskorištavali obiteljsku tragediju za ostvarenje profita u Hollywoodu, Ridley Scott u BBC-jevoj emisiji 'Today' je izjavio: 'Ne bavim se time. Morate zapamtiti da je jedan Gucci ubijen, a drugi je otišao u zatvor zbog utaje poreza, tako da ne možete razgovarati sa mnom o ostvarivanju dobiti. Čim to učinite, postajete dio javne domene.'

Pretpostavka je sljedeća: kada se nalazite u javnosti, vaša priča više nije isključivo vaša. To se pogoršava ako su vaši preci namjerno transformirali vaše obiteljsko ime u brend i potom ga prodali svijetu. To je kao da kažete da su obiteljsku dušu mijenjali za slavu i prljavi dobitak, jednostavno ste pogođeni lošom srećom, piše NYTimes.

Ujedno je to razlog zbog kojeg se obitelj odlučila javno boriti. I dok je na samom početku možda to izgledalo kao obično prepucavanje, s vremenom je razlika između onoga što je činjenica i onoga što je fikcija postala sve poroznijom, koncept tzv. alternativnih činjenica postao je dio općeg diskursa, a kada gledatelji imaju sklonost povjerovati svemu što vide na ekranu (velikom ili malom), tada to ima odjek koji nadilazi box-office.

Prava istina ili baš i ne?

Naravno, obitelj Gucci je zainteresirana za ovjekovječenje aure po svom ukusu, jer premda više nemaju financijski odnos s brendom, duboko su vezani za to ime. Ali to ne znači da su njihove brige potpuno neutemeljene. Kao što je Lady Gaga rekla u članku za britanski Vogue: 'Dala sam sve od sebe da glumim istinu. No pitanje je: čiju istinu?'

Ne njihovu, oštro kaže obitelj Gucci. Prema Patriciji Gucci, obitelj je prije otprilike mjesec dana počela raspravljati o mogućnosti zajedničke izjave, nakon što su reakcije na društvenim mrežama na ranije objavljene trailere jasno sugerirale masovno prihvaćanje verzije Ridleyja Scotta te nakon ranijih neuspjelih pokušaja obitelji da kontaktiraju s producentima filma prije nego što je on dospio u produkciju.

S jedne strane ova situacija uopće ne iznenađuje. Dokle god postoje biografski filmovi, ljudi na čijim su životima utemeljeni često će se osjećati omalovažavani, pogrešno predstavljeni ili zakinuti. Michael Oher nije bio zadovoljan 'Pričom o prvaku' niti Mark Zuckerberg 'Društvenom mrežom', a tu je i čitava industrija koja se žali na propuste 'Krune'. 'Bazirano na istinitoj priči' zapravo je vrlo učinkovita šifra za 'korištenje umjetničke slobode', što je samo po sebi prečica za žrtvovanje činjenica zbog dramatičnosti i zapleta radnje.

Kako to biva, 'Gucci' ide korak dalje uz upozorenje, uvodno odricanje od odgovornosti i natpis 'nadahnuto istinitom pričom', signalom da su si filmaši možda dopustili više slobode nego inače. Osim toga, svi likovi govore engleskim jezikom s različitim verzijama lažnih talijanskih naglasaka, što nema baš smisla i obično se ismijava.

Ipak, film nije predstavljen kao magični realizam, ni kao otvorena satira. Temelji se na knjizi 'The House of Gucci: A True Story of Murder, Madness, Glamour, and Greed' Sare Gay Forden i nijedno od imena nije promijenjeno, što kod gledatelja kreira očekivanje da je ono što vide barem vjerojatno prikazivanje istine. Puno se prašine diglo oko pažnje posvećene detaljima iz tog razdoblja kada su u pitanju moda i odijevanje – fantastične 70-e i 80-e bile su odlična podloga, kao i neki od originalnih komada iz Guccijeve arhive.

No popis površnih i pristranih promjena koje su filmaši napravili također uključuje brisanje troje od četvero Aldove djece (koja su također bila dijelom obiteljskog posla), brisanje Dawn Mello, ključne figure u Guccijevoj renesansi pod Maurizijem i njegovim vanjskim partnerom, Investcorpom; spajanje raznih odvjetnika i bankara u jedinstvenu figuru izvršnog direktora Domenica De Solea, pretvorenog u lik nalik Tomu Hagenu iz 'Kuma', koji ne samo da obavlja profesionalne prljave poslove, već i one privatne; brzo premotavanje radnje do revolucionarne kolekcije Toma Forda kako bi se ona povezala s Maurizijevim vodstvom (što nije točno – niti je ono uključivalo muškarce, a još manje Guccijeve G-string tange, jer su se pojavile godinama kasnije).

Takvo rezanje i skraćivanje često može biti opravdano pod krinkom umjetnosti i racionalizacije priče; neki detalji radnje bitni su samo za insajdere. Stvarna saga Guccijevih, s igrama moći i borbama za prevlast unutar uprave, srezana je na svom vrhuncu. U vrijeme vladavine ograničene pažnje može se i razumjeti zašto je to izbačeno. Osim još jednog elementa koji je također izbačen iz filma: razloga zbog kojeg je bilo što od toga uopće važno.

Sjaj uklopljen u riječ 'Gucci'

Za to se morate vratiti na sam početak mita o eleganciji, umijeću i malo sjaja uklopljenih u riječ 'Gucci', a koja je učinila proizvode, od cipela i torbi do odjeće, poželjnim znacima postignuća. To su uvelike stvorili upravo oni likovi, koje film pretvara u karikature, prihvaćajući upadljive zamke uspjeha (sjetite se samo krzna i Ferrarija) i napirlitanošću prikrivajući zločestu srž i loše namjere. Možda ih je zabavno gledati (Jared Leto i Lady Gaga mogu dobiti nominacije za Oscara), ali im je nemoguće povjerovati kao predvodnicima trendova.

Prema većini tvrdnji, Aldo, pa čak i Paolo, ne samo Maurizio i Rodolfo, bili su utjecajne figure čije je držanje odražavalo eleganciju onoga što su prodavali i to je doista pomoglo u prodaji. U nedavnoj recenziji filma za Air Mail, Tom Ford, koji je imao mjesto u prvom redu u cijeloj priči (iako ne točno prikazan u filmu), napisao je: 'U stvarnom životu ništa od toga nije bilo banalno. Ponekad je bilo apsurdno, ali na kraju je bilo tragično.' Nedostatak nijansi u filmu učinio ga je, kako je napisao, 'vrlo tužnim'. U telefonskom razgovoru Domenico De Sole rekao je skoro isto.

U svojoj izjavi obitelj je istakla da zadržava pravo 'zaštititi svoje ime, imidž i dostojanstvo' i čini se da bi se uskoro mogao odviti još jedan slučaj Gucci. No Patricia Gucci (koja je trenutno upletena u drugu parnicu, u kojoj jedna od njezinih kćeri tuži njezina bivšeg muža za seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, a ona je imenovana kao suoptuženica) rekla je da ne postoje takvi planovi; to za sada prepuštaju sudu javnog mnijenja.

Hoće li to promijeniti stvari? Lako je odbaciti njihove pritužbe i nazvati ih bolnom kuknjavom gubitnika iznad svega opsjednutih imidžem. No upravo je ta slika kreirala snažan identitet kao dio priče o tome kako smo uopće dospjeli ovdje: kako je takozvani običan zanat tijekom vremena postao prava vrijednost sam za sebe, ali i pravo modno bogatstvo koje se izdiglo iz gomile malih obiteljskih tvrtki i preraslo u dio globalne pop kulture.

I upravo je to razlog koji je ovaj film učinio vrijednim snimanja, zato što je korporativna i obiteljska kriza 'eksplodirala' u ormarima diljem svijeta. Upravo je zato od izlaska filma pretraživanje Guccijevih proizvoda skočilo u nebesa: prema globalnom modnom tržištu lovethesales.com, zabilježen je porast zanimanja od 257 posto samo za Guccijeve torbe. Propustiti to ne čini se toliko kao stvaranje umjetnosti, već više kao kreiranje lažne vijesti. I u tom slučaju zapravo nitko ne pobjeđuje.