Mnogi će se složiti da se sportske legende poput prvog sportskog komentatora Mladena Delića ili prve urednice sportske redakcije Televizije Zagreb Milke Babović teško mogu ponoviti. Barem kada je riječ o slavi vezanoj uz njihova imena. No stigla su nova vremena, načini prezentacije, tehnologije i mediji, nove novinarske snage koje publika rado i s veseljem prati. Pripadnice 'nježnijeg' spola danas su neizostavan dio sportskih redakcija. Možda ih je brojčano još uvijek manje, ali svaka od njih ravnopravno parira muškim kolegama - znanjem, stručnošću, sposobnošću.

Svaka od njih ima svoje razloge zbog kojih je završila u tom svijetu, a u slučaju Ana-Marije Vuković, jedne od 'veteranki' ženskog sportskog novinarstva i urednice sporta na Novoj TV, takva vrsta novinarstva bila je logičan izbor. Odrastala je uz tatu sportskog fanatika, pratila sve moguće prijenose, bila na sportskim događanjima.

Prije Nove TV televizijsko iskustvo stjecala je sedam i pol godina radeći na HRT-u. Završila je i školu za balet, ritmiku i ples te se dugo bavila plesom. Godine 2020. imenovana je jednom od članova Odbora državne nagrade za sport 'Franjo Bučar'. Sudjelovala je u maratonskom programu uživo u projektu Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji 2018. godine, koji je uređivala i koji je trajao 12 sati, iza nje su deseci prijenosa utakmica reprezentacije, od prijateljskih do kvalifikacijskih za Europsko prvenstvo, te Liga prvaka. Danas je jedna od rijetkih žena na poziciji glavne urednice sporta u hrvatskim medijima.

I Anita Kajtazi Roth jedna je od uzdanica sportskih novinarki na Novoj TV. Pitali smo je je li se tijekom karijere susrela s predrasudama kolega i je li joj bilo teže raditi taj posao zato što je žena.

'Tijekom karijere nisam se susretala s predrasudama. Mislim da su prema meni kolege bili i blaži, otkrili mi neku informaciju koju muškim kolegama ne bi rekli. Ako je na početku karijere možda i bilo tu i tamo nekog, da tako kažem, upitnika, to su bile jako rijetke iznimke. Na kraju se sve svodi na to koliko si upućen u teme i kakav dojam ostavljaš. Pa, evo, i urednica sportske redakcije Dnevnika Nove TV je žena i to sjajna žena Ana-Marija Vuković', istaknula je Kajtazi Roth te smatra da težina nekog posla nema veze sa spolom, već s time koliko se dobro pripremiš, pristupom i načinom na koji radiš. Tako da ne misli da joj je bilo teže jer je žena. Ispričala nam je zašto voli rad u sportskoj redakciji.

'Volim posao u sportskoj, pogotovo ovoj 'mojoj', tj. u sportskoj redakciji Dnevnika Nove TV jer sam na svom terenu, radim ono što me ispunjava i imam najluđe, u pozitivnom smislu, kolege s kojima se sve može dogovoriti, a ni međusobnih podbadanja i zezancije nam ne fali', objasnila je.

Iza Mirne Zidarić, jedne od najuspješnijih i najpoznatijih sportskih novinarki u Hrvatskoj, 27 je godina karijere u Sportskoj redakciji HRT-a. Od početka je imala afinitet jedino prema sportskom novinarstvu. Iza sebe ima mnoštvo uspjeha - izvještavala je s Olimpijskih igara u Ateni, Pekingu i Londonu, uređivala je i vodila studijske emisije o Olimpijskim igrama u Torinu i Vancouveru, za svjetska i europska košarkaška prvenstva, teniske turnire u Umagu i Zagrebu, susrete Davis cupa i svjetske skijaške kupove, među njima i Snježnu kraljicu u Zagrebu. Od 2002. godine uređuje i vodi sportske vijesti u Dnevniku HTV-a.

'Ljubav prema sportu kojim sam se bavila odmalena, ali i volontiranje na Univerzijadi 1987. u Zagrebu ključni su momenti koji su odredili moju profesiju. Tada sam prvi put osjetila svijet vrhunskog sporta. To je u meni rasplamsalo želju da budem dio multikulturalnog okruženja koje čine različiti ljudi iz svih krajeva svijeta, oni koji se trudom, radom i zalaganjem uspijevaju izboriti za svoj položaj u društvu, a da pri tome ne odlučuje nikakva ideološka pripadnost, podanost ili rođaštvo. Budući da nisam bila sportski talent za vrhunska ostvarenja, ipak sam se uhvatila knjige koja me dovela do diplome na Pravnom fakultetu, ali su prevladali ljubav prema sportu i prezir prema monotoniji uredskog posla, što me na kraju odvelo u svijet novinarstva', ispričala je ranije za tportal.

Mirta Šurjak je poput Ana-Marije zavoljela novinarstvo još u djetinjstvu, preko majke Nade, doajenke splitskog studija HTV-a koja ju je od ranih dana vodila na snimanja. Trčkarala je oko stola radijske komentatorske sportske legende Ede Pezzija i vikala: 'Ja ću, barba Edo, biti sportski novinar.' Želja joj je ispunila kada ju je tadašnji urednik Bruno Kovačević iz informativnog povukao u sportski program.

'Volim to raditi, jer u tom mom sektoru ljudi su daleko opušteniji, mirniji i nema tolikog stresa kao, recimo, u političkom novinarstvu. Meni to sportsko novinarstvo često dođe kao nekakav apaurin od stvarnosti', rekla je ranije za Novi list. Mnogi Mirtu hvale i zbog atraktivnog izgleda, a ona kaže da ga ne želi stavljati u prvi plan.

Oni koji prate sportske minute na RTL televiziji dobro poznaju njezino lice. Ivona Hemen njihova je uzdanica koju je oduvijek privlačio sport kao takav i s razlogom je upisala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti. Sport je najviše zavoljela uz mlađeg brata, pravog sportskog znalca.

'Sportsko novinarstvo nije puko komuniciranje sportaša i javnosti, već način života, spoj hobija i posla. Ovaj posao radiš ako sport zaista živiš. Upravo to je još jedna čar ovoga posla - otići nekamo kamo inače nemaš prilike, upoznati brojne sportaše i sudjelovati na velikim sportskim manifestacijama', rekla nam je Ivona. Budući da sportskih novinarki na hrvatskim televizijama ima malo, zanimalo nas je čuvaju li jedna drugoj leđa.

'Ne bih se složila da je malo sportskih novinarki na hrvatskim televizijama jer ima sve više žena u ovome poslu, što mi je drago. Ako netko kvalitetno prezentira sadržaj i retorički je kompetentan, nebitno je kojeg je spola. Ne vidim razlog zbog kojeg bi se sportsko novinarstvo trebalo smatrati muškom domenom. Ako radiš nešto što voliš i svakodnevno se dokazuješ u tome, nitko ti to ne može osporiti. Svijet mijenjaš svojim primjerom, a ne mišljenjem', zaključuje Ivona.

Županjka Ines Goda Forjan također je RTL-ova zvijezda koja je nakon rada u informativnoj redakciji, na njezino veliko zadovoljstvo, dospjela u sport. I sama se ranije bavila sportom. Trenirala je košarku, igrala je tenis, no njezina najveća ljubav oduvijek je bio rukomet (igrala je na poziciji desnog krila i jedne godine za dlaku joj je izmaknulo državno natjecanje).

'Ne znam točno ni kad ni gdje ni zašto, ali svidjela mi se ta ideja brzog i točnog prenošenja informacija, praćenje važnih događaja, izvještavanje javnosti o onome što sam vidjela i čula. Novinarstvo omogućuje da budem na izvoru informacija, postavljam pitanja, tražim odgovore, istražujem. U tom poslu nijedan dan nije isti, puno je uzbuđenja, timskog rada, brzog donošenja odluka, neočekivanih obrata i u takvom okruženju nekako se najbolje snalazim. I još u srednjoj školi znala sam da želim biti baš sportska novinarka. S tom idejom sam i upisala studij novinarstva na FPZG-u. I u tom planu nekako je od prvog dana bila televizija kao medij koji sport može najviše približiti gledateljima. U mojoj obitelji sport je oduvijek bio prisutan. Odrastala sam uz dvojicu braće koja su trenirala nogomet, tatu koji je zaljubljenik u tenis i mamu koja je sve to uspješno pratila. Kod nas doma uvijek su se gledale utakmice i pozorno pratila sva velika sportska natjecanja. Od nogometa, preko skijanja, do Formule 1. Gledalo se sve. I sanjala sam da jednog dana budem dio toga. Nije bilo rezervnog plana. Jedina opcija bilo je televizijsko sportsko novinarstvo. I opet bih izabrala isto', ispričala nam je.

Dotakli smo se s njom i najčešćih i najtvrdokornijih predrasuda o ženama u sportu.

'Naravno, svjesna sam da se u društvu i dalje sport više povezuje s muškarcima nego sa ženama, ali mislim da se to posljednjih godina itekako mijenja. Nikad nisam voljela dijeliti svijet na muškarce i žene. Osobno se nisam susretala s predrasudama, nisam naišla na podcjenjivanje niti se našla u nekoj nelagodnoj ili neravnopravnoj situaciji. Trudim se i radim svoj posao najbolje što mogu, profesionalno i pošteno. Stalno učim i jako puno vremena posvećujem pripremi za svaki zadatak. Mislim da je to najbolji alat u rušenju predrasude koja kaže da muškarci bolje razumiju sport. Nepravedno je da se 2022. uopće moramo boriti protiv predrasuda i dokazivati da možemo jednako dobro, kvalitetno i zanimljivo odraditi intervju, prijenos, javljanje uživo, snimiti prilog ili uređivati emisiju, ali sve više vjerujem da hvatamo korak s ostatkom svijeta. Nadam se da smo konačno došli do toga da se može jednako vjerovati i muškarcima i ženama u sportskom novinarstvu i sportu općenito. Na kraju krajeva, ovaj posao jednako je izazovan i njima i nama. Tu nema razlike', smatra Ines.