Barbari Matić tek je 29 godina a već je dvostruka svjetska prvakinja, europska prvakinja, nositeljica triju titula na Grand Slam turnirima, osvajačica pet zlata na Grand Prixu i dvostruka juniorska prvakinja. U svemu tome nedostajala je jedna medalja - ona s Olimpijskih igara.

Nakon što je u sjajnoj borbi pobijedila Njemicu Miriam Butkereit, Barbara, odnosu Barbie girl kako je od milja zovu, u rodni se Split vraća i s tom, toliko željenom zlatnom medaljom iz Pariza.

No, osim što je sjajna u judu, Barbara ima i sjajnu životnu priču, iako su joj, ponavljamo, tek 29 godina. Posljednje tri godine je uz nevjerojatne uspjehe na sportskom terenu nizala i odličan niz na Fakultetu. Ne samo da je diplomirala na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje nego je završila i pedagoške predmete na Filozofskom fakultetu u Osijeku i kao da to nije dovoljno, polaže i ispite za licenciranu trenericu juda.

Upornost se isplatila

Dnevno trenira pet i pol sati, zbog čega joj je često trpjelo i zdravlje, a uz sve to stigne se baviti i humanitarnim radom. Nositeljica hrvatske zastave na otvaranju Olimpijskih igara judo je počela trenirati zapravo sasvim slučajno, zbog starije sestre Brigite, koja je u međuvremenu odustala od sporta. No, Barbara je bila uporna.

U velikoj priči objavljenoj u 24 sata, stoji kako od svega nije odustala ni u trenucima kada je imala velike probleme s dišnim putevima, a koje je dobila nakon što je trenirala u prašnjavim atomskim skloništima.

'Trenirali smo u atomskom skloništu osnovne škole, na prašnjavim, starim strunjačama, što je produžilo moje probleme koji su se kasnije ublažili kad smo nabavili nove strunjače i preselili se u drugo atomsko sklonište', rekla je Barbara Matić koju zbog toga u šali zovu i 'atomska cura'.

Sportu je prilagodila i svoj način života, pa već godinama trenira po spartanskom programu, što znači da ustaje u 6.30, u 7 doručkuje, a već sat kasnije kreće s treninzima. Nakon zagrijavanja i taktičkih priprema slijedi trening s trenerom Vladimirom Preradovićem, a odmor nastupa tek oko 14 sati, kada je i ručak. Drugi dio treninga na rasporedu je od 17 do 20, pola sata kasnije već večera, a u krevetu je u 22 sata.

Prehrana je važna

Svemu tome prilagodila je i prehranu, a iako je jedno vrijeme muku mučila sa skidanjem kilograma uoči borbi, nakon što ju je to i psihički i fizički iscrpilo, odlučila je da više tako neće živjeti. Koncentraciju je stavila na natjecanja, a iz prehrane izbacila, kako je rekla, gluposti koje je trpala u sebe.

Uz sve gore navedeno, Barbara je aktivna i u splitskom Klubu olimpijaca gdje se bavi humanitarnim radom, na što je iznimno ponosna.

A hoće li nakon osvojenog zlata otići 2028. i u Los Angeles, uoči ovogodišnjih Olimpijskih igara još uvijek nije znala sve sa stopostotnom sigurnošću reći.

'Vidjet ćemo hoće li me zdravlje poslužiti, kakvi će biti obiteljski planovi... Nije to jednostavna odluka, obiteljski planovi i ženski judo baš i ne idu ruku pod ruku, vidjet ću hoću li se odlučiti za još jedan olimpijski ciklus. Nakon Pariza ću se dobro odmoriti i tek nakon toga donijeti konačnu odluku', rekla je za 24 sata.