Već su neko vrijeme kružila nagađanja, no sada je postalo službeno, veliki vojvoda Henri povlači se sa svojih dužnosti, a već u listopadu ove godine, njegov sin vojvoda Guillaume, preuzet će vođenje zemlje zajedno sa svojom suprugom, velikom vojvotkinjom Stéphanie.

'Odlučio sam predati dužnost potporučnika princu Guillaumeu u listopadu', rekao je veliki vojvoda Henri tijekom službene ceremonije obilježavanja državnog praznika u nedjelju. 'Uz svu moju ljubav i povjerenje, svim srcem mu želim sretnu ruku. Gledajmo u budućnost s optimizmom, znajući da samo zajedno možemo postići velike stvari. Živio Lëtzebuerg, živjela Europa!', rekao je luksemburški monarh u iznenađujućoj objavi koja nije bila uključena u govor, koji je prethodno poslan medijima. Veliki vojvoda Henri nije rekao zašto je odlučio odustati od svojih službenih dužnosti.

Princ Guillaume (42) bit će proglašen 'Lieutenant-Représentant du Grand-Duc', što je zapravo slična uloga kao princ-regent u Ujedinjenom Kraljevstvu, a preuzet će sve službene upravljačke dužnosti. Iako će Henri ostati suveren zemlje, ovaj potez je prvi korak prema njegovoj abdikaciji.

Velika vojvodska obitelj Luksemburga ne prima plaću, ali joj se svake godine od 1948. godine dodjeljuje oko 300.000 eura za obavljanje funkcija, a u 2023. primili su oko 20 milijuna eura za troškove kućanstva, službena putovanja i kapitalne projkete poput renoviranja. Vlasništvo, upravljanje, kontrola i prihod od privatnog bogatstva Kuće velikog vojvode pripadaju isključivo nositelju krune. Obitelj navodno ima bogatstvo od oko 8 milijardi eura i najbogatija je europska kraljevska obitelj.

Henri, koji će sljedeće godine napuniti 70 godina, bio je na prijestolju od 2000. i sam je vladao kao 'Lieutenant-Représentant du Grand-Duc' dvije i pol godine prije nego što je njegov otac, veliki vojvoda Jean, abdicirao. Njegova uloga u državi je reprezentativna.

U vrijeme dok je veliki vojvoda Henri bio na dužnosti, uloga monarha se drastično promijenila. Godine 2008. Henri, koji je rimokatolik, izazvao je ustavnu krizu kada je odbio potpisati zakon o legalizaciji eutanazije na temelju toga što se protivi njegovim osobnim uvjerenjima. Parlament je naknadno usvojio zakon koji je uklonio ovlast velikog vojvode da 'odobrava' zakone. Šef luksemburške države imao je opsežne formalne ovlasti prema ustavu zemlje, iako se od njega nije očekivalo da ih koristi. Mogao je raspustiti parlament te imenovati i smijeniti ministre, a neke od tih ovlasti su ograničene promjenama ustava.