Na oduševljenje obožavatelja, bend koji je od 80-ih svojim hitovima obogatio domaću glazbenu scenu i odgojio generacije ponovo se aktivirao. Još u studenom prošle godine vijest o mogućem povratku razveselila je brojne ljubitelje njihovog zvuka, a Borisu Hrepiću, Zoranu Ukiću i Jadranu Vuškoviću kao vokal umjesto Marijana Bana stigla je nova, 'svježa krv', glazbenik Jakša Kriletić Jordes. Ban mu je, kaže, velika podrška, što mu posebno znači, kao i to što ga obožavaju fanovi benda.

Već ste neko vrijeme u bendu - kako ste se snašli, kako ocjenjujete svoje dosadašnje mjesece u Dalekoj obali?

Na ovo pitanje moram odgovoriti s dva kuta gledanja, kao fan Daleke obale i profesionalno kao frontmen i pjevač tog najmističnijeg dalmatinsko-hrvatskog benda. Prošli mjeseci su bili neću reći teški, već napeti, gledajući s mog stajališta. Bend je nekako lakše gledao na to nego ja. Kao fan i poznajući veličinu grupe i Bana, nije mi bilo lako, premda Daleka obala nije svirala 19 godina i Ban je bio u drugim kombinacijama. Moralni dio meni je bio prestrašan. Blagoslov je taj da su bend i Ban vrlo blagonaklono gledali na mene, dapače - podržavali su me. Čak me i moja majka pitala jesam li pitao Daleku obalu smijem li pjevati te pjesme. To samo pokazuje koliko je velik bend u pitanju. A ja kao Jordes, kad sam već upao u ovu kašu, okuražio sam se u želji da vratimo Daleku obalu fanovima. Presretan sam zbog toga što smo je vratili. Kao frontmen i pjevač benda mogu reći da sam zadovoljan. Moj vokal je Banove boje i to je ono što Daleku obalu opet čini Dalekom obalom. Bana se ne može mijenjati, već samo mogu nastaviti tamo gdje je on stao. Uz sličnu boju glasa, imam svoj stil koji je nadogradnja tog splitskog mandrilskog pjevanja. Osjećam se dobro u toj ulozi.

Imali ste i nekoliko nastupa, izbacili singlove, reakcije publike su odlične. Koliko vam to daje vjetar u leđa za dalje?

Uz sve moje želje da budem na nivou pjevača Daleke obale, ništa ne bi bilo bez prihvaćanja publike i fanova. Izgleda da imam sreće. Reakcije publike i fanova su odlične, a ta dva koncerta i dva singla koje smo uspjeli napraviti za vrijeme terora Covida-19 pokazali su da su ljudi željni Daleke obale i da sam na nivou onoga što publika u konačnici vidi i čuje. Meni je to, a i bendu, velik vjetar u leđa. Novi singl 'U reggaeu je spas' upravo to dokazuje.

A što je Ban rekao? Kako se njemu sviđa nova Daleka obala?

Meni najdraža Banova izjava o ovoj novoj Dalekoj obali je: 'Ej Ukiću (bubnjar benda), ja nikad u životu nisam imao tremu zbog Daleke obale. Sad sam je imao kad ste imali taj prvi koncert!' Zar više treba reći o Banovoj podršci? Pa on je imao tremu. Divan je to čovjek.

Doći na nečije mjesto nije lako - što vam je bilo najteže?

Mislim da sam većinu toga odgovorio već u prvom pitanju. A najteže je otpjevati 'Di si ti'. Bend, tj. Ukić se kao malo ljuti što je još nisam otpjevao uživo. To je tako divna pjesma, zafrkano teška za emocionalnu interpretaciju. Još uvijek mislim da nisam dorastao izvedbi te pjesme.

Ljetos ste se preselili u Split na neko vrijeme. Koliko vam je trebalo da se uvježbate s bendom?

U posljednje vrijeme često sam u Splitu. Moram reći da mi baš paše. Recimo kao Lassie se vraća kući. Ja sam Lumbarđanin, to jest Korčulanin, bodul, rođeni Splićanin, a za sada živim i djelujem u Zagrebu. Lipo je udahnuti dalmatinski zrak, smiri to dušu. Kažu istinu, nima doma do doma. Bend ne može dobro funkcionirati ako je raštrkan okolo. Ovo nije snimanje pjesama kao što to radi većina bendova, odnosno imaju računalo pa se nadosnimavaju jedan po jedan kad već netko uhvati vremena. Ovo je ipak bend starog kova i bendovski se radi. Moraš biti prisutan i sudjelovati u radu. Tako se rade pjesme u Dalekoj obali. Znam već dovoljno pjesama za dvoipolsatni koncert, ali radim i na drugim starim i novim pjesmama. Guštam.

Kako ćete uskladiti bendovske i obaveze sa svojim uspješnim solističkim projektom?

Prvenstveno sam glazbenik. U ovom bendu imamo divan dogovor koji glasi: želimo svirati! Tu je odgovor na vaše pitanje. Nikad ne razmišljam kako ću svirati, naravno da je Daleka obala prioritet, ali saksofon je ipak moja strast s kojom živim. Uostalom, sve se može kad se hoće, zar ne?

Koja vam je najdraža pjesma Daleke obale?

Što više skidam pjesme, sve više vidim koliko su u biti pjesme predivne i čudim se kako prije nisam skužio cijeli tekst u svom njegovom žaru. Ima toliko vrhunskih pjesama koje nisu široko prepoznate. Možda 'Gordana'?

Naravno, kao i svi vaši kolege, ovu biste godinu u kontekstu sviranja sasvim sigurno poželjeli što prije zaboraviti. Kako utječe ova koronakriza na vas?

Ovaj teror Covida-19 u meni je izazvao različite, kontradiktorne emocije. Pomogao mi je da ponovo nađem vrijeme za sebe i da napredujem. Postao sam pjevač Daleke obale, napredovao sam na saksofonu. S druge strane ugrozio mi je egzistenciju. Hvala Bogu, ovaj put nisam kriv, ali ipak bi bilo vrijeme da nam se dopusti da počnemo zarađivati kruh naš svagdašnji na naš način zbog kojeg smo, vjerujem, rođeni. Nekako smo mi glazbenici najviše nagrabusili, a najmanje se bunimo. Napušteni smo od svih, ali vjerujte - vi niste napušteni od nas.

Kakvi su planovi benda, a kakvi vaši osobno?

Jadrana boli kičma, Ukić je prolio vrelu vodu po nozi, Hrepa je u trčanju oko obitelji, a ja sam u iščekivanju da počnemo svirati. Svi smo u svojim životima u želji da ovaj teror što prije završi i da krenemo svirati. Svi govore - ostanimo odgovorni, a ja kažem - ostanimo pribrani, bit ćemo opet slobodni.