Od početka karijere ploveći na valu novoga vala, koji se krajem sedamdesetih raspršio regijom, s Lačnim Franzom krenuo je u glazbeni izazov koji neprekinuto traje i danas. Jedno od najvećih umjetničkih imena s naših prostora, stvaratelj tople, osjećajne, atmosferične i nekonvencionalne glazbe, Zoran Predin je u četrdeset godina uspješne karijere objavio 41 autorski album i četiri zbirke uglazbljenih tekstova, skladao glazbu za filmove i kazalište, iskušao se u raznim glazbenim stilovima, od rocka do gypsy swinga, i nastupao po cijelom svijetu.

Vaš novi susret s hrvatskom publikom zakazan je 3. ožujka u Lisinskom po imenom 'Gastarbajter trubadur'. To je i naziv vašeg novog studijskog albuma.

Dvije godine poslije koncerta s Filharmonijom 6. ožujka 2020. godine, kada sam proslavio 40 godina karijere, što je bio zadnji koncert prije lockdowna, sada imam na gotovo isti datum koncert u Lisinskom, u kojem ćemo otvoriti sezonu nastupa i oprostiti se od tamnih dana korone. Vjerujem da će se koncertne scene napokon otvoriti i da ćemo ovaj mrak u kojem smo bili dvije godine što prije procesuirati.

Album ima i slovensku verziju, 'Takšnih več ne delajo'. Iako glazba ima univerzalni jezik, kako to da ste odlučili snimiti ga na hrvatskom i slovenskom jeziku, a imaju i različite omote?

'Gastarbajter trubadur' naziv je hrvatske verzije, a na slovenskom 'Takšnih več ne delajo', što znači - takve više ne proizvode/ne rađaju se. Glazba na oba albuma je ista, ali sadržaj pjesama nije. Pjesme govore o nekim drugim stvarima, a jedan moj prijatelj, koji je čuo oba albuma, rekao je da mu se slovenski album čini tajanstveniji, a hrvatski vedriji. Onda sam mu rekao da je to možda zato što nije razumio sve slovenske riječi pa je on rekao da dosta razumije, ali da mu različiti jezici različito boje istu glazbu. Na presici u Zagrebu pao je prijedlog da, kad se rasproda prva tiraža albuma, druga tiraža bude dvostruki album jer je izgleda više njih uočilo tu razliku koju stvaraju različiti jezici. A zašto dvije verzije? Htio sam da i Slovenci imaju nešto od mene.

Još je jedna zanimljivost vezana uz nove albume, naime odlučili ste objaviti ih isključivo na vinilu.

To je sad opća praksa jer je jednostavno CD kao takav nestao i ako ste primijetili, u automobilu nema mogućnosti, a ni u laptopu nema otvora za CD, jer su streaming varijante preuzele njegovu ulogu. Gramofonska ploča, omot, tekstovi na omotu i slušanje vinila mala su misa i proces. Znači, treba otvoriti ploču, staviti A stranu, pa okrenuti na B stranu, pa razmišljati o dramaturgiji obje strane - kojom pjesmom ćeš početi i kako će završiti album. Da ne govorim o tome da je vinilni zapis puno kvalitetniji. Taj analogni princip daje muzici neku mekoću, dinamiku, mnogo bolju nego elektronički zapisi. Inače, u vinilu je skriven kod za skidanje pjesama tako da ako netko nema gramofon, može skinuti glazbu za telefon, laptop ili automobil.

Spomenuli ste i pokojnog Davida Kukuruzovića, a na albumu se nalazi i 'Pjesma o novoj zvijezdi', koju ste posvetili svom prijatelju i sjajnom glazbeniku, s kojim ste dosta surađivali i snimili odličan album 'Zoran pjeva Arsena'.

Dio tog programa uvrstio sam u ovogodišnji koncert u Lisinskom, tako da ćemo se na taj način nakloniti i njemu, a i Arsenu. 'Pjesma o novoj zvijezdi' nastala je točno onog dana kad je moj dragi prijatelj Damir otišao u vječnost i sada živi s nama u mislima i srcima.

Kako sam čula, prije godinu dana dobili ste gramofon. Što slušate od vinila i koju ste zadnju gramofonsku ploču kupili?

Mislim da su mi zadnje donijeli dvostruki album Davida Bowieja. Naime od kolega često dobivam ploče. Sad čekam album Damira Kukuruzovića, a izaći će na vinilu.

Imate svoj prateći bend s kojim su i nastali novi albumi, ali isto tako prije nekoliko godina pomladili ste Lačni Franz, kultnu novovalnu grupu. Bilo da se radi o rocku, jazzu, gypsy swingu, jednako dobro plivate u svim žanrovima.

Tako je zato što to volim. Privlači me to, uzbuđuje i kad imam više koncerata, stvari se ne ponavljaju. To je moja specijalnost i poznat sam po tome. Taj najnoviji bend je iz Rijeke, dečki koje je okupio Tonči Grabušić, i to je vrhunska ekipa, što smo već pokazali na koncertima u Sloveniji, a vjerujem da ćemo sad to potvrditi i koncertom u Lisinskom.

U kakvim prostorima najviše volite nastupati?

Ovisi kako s kojim programom. Recimo, ako smo u pitanju Matija i ja, onda je to manji, komorniji prostor. Ako je to Lačni Franz, električna verzija, to mora biti open air s tisućama ljudi, a ako je 'Gastarbajter trubadur', onda mora biti kazalište ili neka ljetna pozornica. Uglavnom, ako sam sam s gitarom, dovoljan je klub za sto ljudi.

Imate li kakve rituale prije izlaska na scenu?

Da, želim imati deset minuta potpune tišine i mira.

Osim što ste glazbenik, vi ste i pisac, objavili ste proze 'Druga žena u haremu' i 'Glavom kroz zid', a i roman 'Mongolske pjege'. Kad možemo očekivati nešto novo?

Završavam drugi roman i on negdje u travnju ide uredniku na čitanje, prevode se 'Mongolske pjege' na srpski jezik i bit će objavljene u Beogradu. Onda slijede promocije, slično kao s albumom. Ponekad ću to povezati s kantautorskim koncertom. Pisac je stao na svoje noge, pisac i kantautor u meni gledaju se oči u oči.

Stignete li čitati?

Na noćnom ormariću i u koferu imam više knjiga pa kad se umorim od jedne, počnem čitati drugu. Čitam najviše na putu ili pred spavanje, ovisi o tome koliko sam umoran.

Kako se na vas odražava pandemija i kakva je situacija u Sloveniji?

Grozno je to! I apsolutno je više neću spominjati i govoriti o tome na takav način. Protestiram i tražim da se sama ukine kako je sama sebe stvorila! Situacija u Sloveniji je ista kao u Hrvatskoj. Brojke padaju, a past će i ograničenja.