Glumica i umjetnička ravnateljica Gala teatra Matija Prskalo stigla je kao osvježenje hit serije Nove TV u njezinoj četvrtoj sezoni i osvojila gledatelje simpatičnom ulogom Spomenke Crljen, majke Vedrane i Milice. Baš kao što je to 1996. godine napravila s likom Lucije Milosavljević u kultnom filmu 'Kako je počeo rat na mom otoku'. Za tportal je govorila o tome kako joj je snimati jednu od najpopularnijih domaćih serija, što je zabavlja u privatnom životu, o svom najdražem projektu i 'skrivenom' talentu...
U blizini ove strastvene brinete uvijek je dinamično, glasno i veselo. Iznimno talentirana, hrabra i slobodoumna, Metkovka plijeni pažnju s ekrana i kazališnih pozornica. Matiju Prskalo gledali smo u nizu značajnih hrvatskih filmova, poput 'Kad mrtvi zapjevaju' i 'Kako je počeo rat na mom otoku', serijama 'Naši i vaši', 'Zabranjena ljubav' i 'Bitange i princeze', a publiku osvaja i svojim hvaljenim predstavama.
Kako opisujete aktualnu sezonu avantura u Zaglavama?
U svakom slučaju, zbivanja su zanimljiva i zabavna. Bit će puno raznovrsnih zapleta i raspleta koji će publiku nasmijati do suza, ali i ganuti dirljivim emocijama koje su se razvile među nekim likovima. Ne smijem zasad otkriti više od toga.
'Najbolje valute su pažnja, vrijeme i ljubav'
Kako ste se suživjeli s ulogom Spomenke Crljen i po čemu ste slični svojoj junakinji iz serije?
Lik Spomenke je karakterno potpuno suprotan meni osobno, ali po temperamentu smo vrlo slične, tako da se lako mogu poistovjetiti s njenim raspoloženjima i nositi se sa situacijama u koje upada nekad svojom krivnjom, a nekad spletom okolnosti u kojima se nađe.
Što vam je najljepša, a što najzahtjevnija sastavnica tijekom snimanja 'Kumova'?
Prije svega uživam radeći svoj posao s tako divnim i predanim kolegama ispred i iza kamere. Najzahtjevnije je, meni osobno, a ujedno i najvažnije, zadržati kontinuirani entuzijazam i elan tako da moj lik publici bude uvijek jednako zanimljiv.
Zabavne i komične situacije u seriji proizlaze iz našeg mentaliteta. Kad je o tome riječ, što vas zabavlja u privatnom životu?
Veselim se druženjima s dragim ljudima i uvijek nastojim pronaći vrijeme za prijatelje, bila to samo kava, šetnja ili razgovor. Prijateljstva treba njegovati i ulagati u ljude koje volite, a najbolje valute su pažnja, vrijeme i ljubav - svima nam to treba, a ništa ne košta.
Volite li gledati sebe na ekranu?
Uglavnom ne, uvijek sam vrlo kritički raspoložena prema sebi.
Jeste li u karijeri imali trenutke koji su vas obilježili, kada je bilo izrazito teško?
Imala sam sreću da je svaki moj posao dosad bio posebno, lijepo i zanimljivo iskustvo. Radila sam s ljudima s kojima bih se najčešće sprijateljila i nastavila družiti. To je najljepši dio ovog posla u kojem smo, htjeli mi to ili ne, uvijek izloženi neposrednom kontaktu na sceni ili pred kamerama. Zahtjevne situacije se dogode, ali kad ih nadvladate i ostvarite dobru i zanimljivu ulogu, onda se one pamte kao neki posebni događaji, pobjedonosni trenuci, koji zauvijek ostaju u sjećanju.
Npr. imali smo premijeru predstave 'Od Bele do Izabele' na Festivalu Miroslav Krleža, na Gvozdu, ispred njegove kuće, u režiji Zlatka Svibena, u 3 sata ujutro! Jednostavno, nije bilo drugog načina i termina. O tome se nije puno govorilo i pisalo, ali imali smo puno gledalište i predstava je bila odlična.
Koji vam je projekt dosad bio najdraži, najizazovniji, najviše vam je značio na nekoj razini, i zašto?
Meni je to svaki novi projekt! Uvijek dajem sve od sebe da lik koji tumačim bude blizak publici, bio pozitivan ili negativan. Važno mi je da ima ljudsku dimenziju i da ga publika stvarno vidi i doživi takvog kakav jest.
'Sve su moje uloge nekim čudom bile jake'
Obilježile su vas razne, publici drage uloge. Na čemu temeljite 'prepoznavanje' s likom? U tom smislu, kako pristupate njihovom emocionalnom oblikovanju, kako pronalazite ravnotežu između sebe i uloge?
Nastojim svojim likovima udahnuti život, dati im karakter i temperament, uljuditi ih i ne dopustiti da ostanu papirnati.
Gdje su žene koje ste dosad portretirali, jesu li se takvi likovi 'emancipirali' u međuvremenu?
Od 'Antigone' do 'Ukroćene goropadnice' ništa se nije promijenilo. Sve su moje uloge nekim čudom bile jake, svoje i odlučne žene koje su se mogle promijeniti samo ako su one to željele.
Koliko se teško ženama iskazati i ostvariti u glumi?
Ne vidim da je ženama teže nego muškarcima, mišljenja sam da je njima možda i teže. Doduše, u književnosti ima puno više muških nego ženskih uloga, pa moram priznati tu evidentnu prednost.
Diskurs kritike je prijeko potreban našoj umjetničkoj zajednici. Što ste najviše naučili iz kritika svog rada?
Baš ništa, izuzev da se nekom sviđam, a nekom ne, što je sasvim u redu.
Nesuđena operna pjevačica
Koji biste talent pokazali da niste glumica?
Sanjala sam, ničim izazvana, da postanem operna pjevačica! Mislim da je to savršen spoj glumačkog i pjevačkog scenskog nastupa.
Pratite li scenu? Što vas raduje od novih tendencija u suvremenom kazalištu, umjetnosti?
Najviše od svega radovalo bi me kad bi se otvorilo neko novo kazalište u Zagrebu i Hrvatskoj. Vjerujem da zbog toga zemlja ne bi propala, a mladi i talentirani ljudi dobili bi šansu da se vide i dokažu. Kad smo već uspjeli osnovati pet akademija diljem Lijepe Naše, bilo bi korisno otvoriti i pokoje kazalište.
Planirate li nešto zanimljivo poslovno ili privatno u skorije vrijeme?
Pored angažmana u seriji 'Kumovi' na Novoj TV, čemu se silno veselim, također igram u predstavama svog matičnog kazališta ZKL, a s kolegom Slavkom Juragom nastupam u predstavi 'Otvoreni brak' Gala teatra, s kojom smo upravo pred 100. izvedbom.