Aktualna sezona serije 'Kumovi' iz dana u dan donosi nove avanture dobro znanih junaka. Anica Kontić od početka u njoj utjelovljuje lik koji je doživio poneke promjene. Ono što se ne mijenja je svestranost ove glumice s obećavajućom karijerom.

Perspektivna glumica, inače nesuđena novinarka, okušala se i na filmskom platnu. Na početku studija na ADU dobila je priliku igrati glavnu ulogu u filmu uz bok Nine Violić i Gorana Bogdana, a pojavila se i u serijalu 'Dnevnik velikog Perice'. Na početku četvrte godine studija dobila je ulogu u predstavi 'Svaki tvoj rođendan' u zagrebačkom HNK-u, a nakon toga nanizala je druge hvaljene projekte.

Među ostalim se istaknula ulogom Vlahinjice Grube u predstavi 'Grižula', zbog čega je nominirana i za Nagradu hrvatskog glumišta, te u predstavi 'Sluškinja', koja, kako je ranije otkrila, ima posebno mjesto u njezinom srcu, a tu su i 'Prosjačka opera' te 'Sjetne žene raguzejske'.

Serija 'Kumovi' je u punom jeku. Koliko su zahtjevna snimanja?

Trenutno uživam u snimanju i nije mi ni najmanje naporno. Raspored snimanja blagonaklon je prema meni ovaj mjesec, snimam taman toliko da mogu ovako pozitivno odgovoriti, haha. Ali ne sumnjam da će se zakuhati, možda već do izlaska ovog intervjua. Onda bi odgovor bio nešto drugačiji.

Pretpostavljam da vam je bilo drago upasti u baš takvu sjajnu, zvjezdanu ekipu. Kako je igrati s njima? Ima li treme, nesigurnosti...? Ili je baš oni razbijaju, ako uopće postoji?

Trema i nesigurnost su se rastopile u ovih pet sezona snimanja pa mogu reći da opušteno dolazim na set i zadovoljna odlazim s njega. Kolege su mi puno pomogli, od prvog dana su me prihvatili kao da sam dio tima iako sam im se naknadno priključila i u više navrata se vraćala. Takav je bio put lika kojeg igram. Kad sam se pojavila u prvoj sezoni, mislila sam da će Kata biti samo epizodni lik, a na kraju je ostala do kraja i sada je ravnopravni član ekipe iz Zaglava.

Voli Katinu živahnost

Što vam je zanimljivo kod Kate? Imate li ikakvih sličnosti s njom?

Kata je kombinacija plemenitosti, iskrenosti, snage i nježnosti. Ona je prava žena iz naroda, a imam osjećaj da je to kategorija koja polako izumire u današnjem društvu i zato mi je drago da imam priliku utjeloviti takav lik, koliko god on možda ne bio sličan meni. Volim njenu životnu jednostavnost, odrješitost i brzinu koja otkriva svu njenu bistrinu. Toliko je autentično napisan karakter da nekad dok čitam scenarij imam osjećaj da sam se odrastajući u Sinju naslušala i nagledala takvih razgovora i scena. Tako da mi inspiracije ne fali, svaki odlazak kući na nekoliko dana nepresušan je izvor za moju glumu.

Koliko se vaš lik mijenjao ili unapređivao u odnosu na ovu sezonu u kojoj vas više gledamo?

Kata je u startu bila zamišljena kao epizodni lik. Pojavila se u prvoj sezoni kao prijateljica Josipove cure Anice i zaljubila se u Martina nakon što ga je prvi put vidjela. Poslije toga se više puta vraćala u Zaglave u potrazi za poslom sve dok se nije zaposlila u gostionici, a sada je došla do titule asistentice župana. Napokon joj se život počeo odvijati u smjeru u kojem je htjela, upornost se na kraju isplatila!

Odakle vam ljubav prema glumi? Kako biste opisali svoj glumački razvojni put?

Odmalena sam imala potrebu izraziti se kroz neku vrstu umjetnosti. Gluma je zapravo došla na kraju. Kao dijete prvo sam svirala violinu, pa sam hodala s fotoaparatom oko vrata i bilježila sve što bi mi upalo u oko, onda sam počela pisati sve dok nisam i od toga odustala. Na kraju je došla gluma i ta faza još traje. Počela sam ni iz čega, na prijemni ispit otišla sam bez ikakvog glumačkog iskustva i nisam upala iz prve. Onda sam se upisala na dramsku, prvi put u životu, i nakon godinu dana upisala ADU, iz drugog pokušaja. Tako je sve krenulo. Ne znam otkud ta ljubav, sve više vjerujem da se čovjek s tim rodi.

Kako vam je bilo studirati glumu? Je li vas studij pripremio za ono što vas je čekalo nakon diplome?

Studij glume pripremi vas za ono što ćete raditi nakon diplome jer vas stavi u poziciju u kojoj ste pet godina, većinu svog vremena, posvećeni isključivo jednoj stvari, a to je gluma. Mislim da je nemoguće da čovjek uloži toliko vremena izučavajući jednu stvar, a da ne usvoji neko znanje. Ali ono za što vas ne pripremi je ogromna količina slobodnog vremena koje vas iznenada zapljusne nakon što diplomirate. Meni se to nije dogodilo odmah jer sam paralelno radila dvije predstave i branila diplomski, ali sustiglo me pola godine kasnije. Odjednom sam se morala snaći u rupi koja je nastala i nije bilo lako, čak ni meni koja znam uživati u slobodnom vremenu i ne radeći ništa. Ali onda polako, mic po mic, kreneš otkrivati čari slobode i ako imaš sreće, tad se zavrti i posao.

Iz života crpi inspiraciju

Prva uloga bila vam je u HNK-u Zagreb, u predstavi 'Svaki tvoj rođendan' u režiji Renea Medvešeka. I narednim ste angažmanima osvojili hvalospjeve kritike i publike. Što tražite u likovima koje igrate, što neka uloga mora imati da bi vas zaintrigirala?

Po prirodi sam znatiželjna, intrigiraju me drugi ljudi i načini na koje netko drugi misli, voli, hoda, jede, pije kavu, sluša drugoga… Ako je pritom nečiji način drugačiji od meni poznatog, to me posebno zainteresira. Promatram život i iz njega crpim inspiraciju. Moja sestra se cijeli život čudila detaljima koje moje znatiželjno oko može primijetiti, a na kraju je ispalo da mi je to zapravo posao.

Koja je po vama osobina najvažnija za glumca?

Mogućnost bivanja sa samim sobom i razumijevanja onoga s čime se sretneš u tom druženju.

Voli se igrati modom

Jeste li prava Sinjanka kad je o temperamentu riječ? Kada ga ne možete obuzdati?

Jesam. Ne znam kada ga mogu, a kada ne mogu obuzdati, to mu je glavna karakteristika. Tinja u meni pa se nenajavljeno razbukta, a ja se onda trudim nositi s iznenadnim gostom u tom trenutku. Uglavnom mi ne uspije.

Što u vama budi nježniju stranu?

Puno toga. Glazba. Knjige. Moj pas Grga. Obitelj. Prijatelji. Ljudi na ulici. Hrana. Svašta.

U seriji vas vidimo s dioptrijskim naočalama i pomalo 'konzervativnim' imidžem. Kakav stil privatno njegujete?

Moj stil je sve suprotno od konzervativnog. Volim se igrati modom, shodno tome mogli biste me vidjeti i s Katinim naočalama i cipelama, ali u nešto drugačijem aranžmanu. Ukratko, nema stvari koju ne bih obukla, eventualno tajice s traper printom. Ali nikad ne reci nikad.

Čekaju je tri premijere

Uz kakve se filmove ili serije opuštate i kakve knjige volite čitati?

Gledam uglavnom sve što se može probrati na streaming platformama, a da je gledljivo, iako u posljednje vrijeme više uživam u čitanju. Valjda je jesen takvo godišnje doba za mene. Ovaj mjesec pročitala sam dvije knjige Sally Rooney, obožavam ih jednako kao i njene 'Normalne ljude', koje sam čitala prije nekoliko godina i ne znam zašto mi je trebalo ovako dugo da se vratim toj autorici. Jučer sam dovršila čitanje kratkih memoara Annie Ernaux, koje sam uzela u ruku čim sam se vratila iz Pariza, jer sam se oduševila tim gradom, a trenutno čitam 'Talking at night' autorice Claire Daverley.

Imate li skrivenu glumačku želju ili san koji biste voljeli ostvariti u tom svijetu?

Ako kažem, neće se ostvariti.

U kojim ćemo vas ulogama uskoro moći vidjeti?

Trenutno pripremam predstavu 'Dosje: Flex' u režiji Ivana Penovića u kazalištu Kunst. Tome se posebno veselim jer sam jedina žena među šest muškaraca čiji rad obožavam i njihove predstave smatram jednima od najboljih koje se mogu pogledati u gradu. Poslije toga čekaju me tri premijere u mom matičnom kazalištu Kerempuh, čiji sam član od 1. listopada, od kojih je prva 'Moliere na kvadrat' u režiji Tamare Damjanović.