Australcima je ovo treći nastup na Azijskom kupu, a već drugi put uzastopce igraju u finalu. Na prošlom, u Kataru, stigli su do finala te su nakon produžetka izgubili od Japana 1:0. Korejcima je ovo pak šesto finale, a posljednji put u njemu su igrali 1988. te slavili davne 1960.

No prema tonovima koji stižu iz dalekog Sydneyja, od jednog od zapaženijih igrača A lige, našeg Matea Poljaka, čini se da Korejanci ni ovog puta neće moći do naslova.

'Uoči prvenstva svi su kao glavnog favorita vidjeli Japance. No oni su izgubili još u četvrtfinalu, tako da se 'mojim' Australcima otvara put do naslova. Istina, igrali su isti suparnici već u skupini i Korejci su tada slavili 1:0. Međutim osim što je utakmica rezultatski bila manje bitna, važno je napomenuti da su Australci i u toj utakmici bili bolji, konkretniji, s više prilika. Uzmemo li to u obzir te pridodamo li i domaći stadion, navijače - jasno je da je Australija favorit u tom finalu', rekao je za tportal.hr Mateo Poljak, vezni igrač Western Sydney Wanderersa, momčadi koja je ove godine osvojila azijsku Ligu prvaka, a u kojoj igraju i Tomi Jurić te Matthew Špiranović

Bivši igrač Lokomotive već je treću sezonu u Australiji te je vrlo dobro upućen u razvoj australskog nogometa. Istina, reprezentacija je na SP-u u Brazilu završila posljednja u skupini, no soccerosi su ostavili dobar dojam pokraj jakih Čileanaca, Nizozemaca i Španjolaca.

'Posljednjih godina u Australiji je igralo nekoliko velikih imena, poput Del Piera, Heskeyja, Japanca Ona. Samim time porasla je popularnost nogometu, pojavili su se sponzori, igra se na velikim i punim stadionima. I po popularnosti je već u njima možda i najdraži sport - ragbi. No ono što je za rezultate reprezentacije važno jest da sve više igrača dolazi iz domaće A lige, a da se ne uzimaju Australci koji igraju u inozemstvu.'

Smjena generacija očito se nije osjetila.

'Postecoglou je napravio dobar posao. Uz već spomenute igrače iz domaće lige, ovdje su još Tim Cahill, koji i dalje igra na vrhunskom nivou, te Bresciano, iako je i njemu jasno da mu se karijera polako bliži kraju. Prema tome, smjena je definitivno dobro napravljena.'

Ono što australski nogomet razlikuje od nekih drugih rastućih liga jest to što momčadi imaju salary cap, odnosno budžet od 2,3 milijuna dolara.

'Tako je, ne može se uspoređivati plaće ovdje i recimo u drugim zemljama Azije. Koliko će tko dobiti, ovisi o samim klubovima, ali budžet se zna. Postoje tek iznimne situacije, poput one kada je stigao Del Piero, pa je bilo moguće da FC Sydney za njega odobri dodatni budžet.' 

Inače, iako nije osobno potvrdio, imamo informaciju kako bi 25-godišnji Mateo Poljak mogao dobiti australske papire te možda i zaigrati za reprezentaciju Australije. Stoga je odgovor na pitanje o budućem nastavku karijere bio indikativan.

'Imam ugovor za još jednu sezonu. I želio bih se, jer osjećam da još uvijek mogu puno, vratiti u Europu, u neki europski klub, kako bih bio 'bliže oku'. Ambicije me nisu napustile. S druge pak strane, iako su se mnogi čudili tome zašto idem u Australiju, mislim da mi je to bio najbolji potez u karijeri. I ako se ništa ne promijeni, ne bih imao ništa protiv da i ostanem ovdje. Uistinu mi je lijepo.'

Baš kao što je bilo lijepo uzeti azijsku Ligu prvaka.

'Da, nisu nam davali ni trunke izgleda da ćemo proći skupinu. A kad tamo - otišli smo do kraja. Evo, baš nam za mjesec dana počinje isto natjecanje, a sada imamo 'skupinu smrti', u kojoj nam je korejski Seoul, koji smo izbacili u polufinalu, potom kineski Guanzghou, koji je dosad vodio Lippi, a odnedavno Cannavaro, te japanski osvajač Kupa. Bit će teško, ali spremni smo za novo iznenađenje', hrabro je poručio Mateo Poljak, hrvatski nogometaš koji se dokazivati otišao na drugi kraj svijeta. I u tome je definitivno - uspio. Pitanje je samo hoće li možda netko iz HNS-a reagirati na vrijeme.