Vjerujemo da niti jedan hrvatski navijač, posebice onaj koji je berlinski dvoboj Hrvatske i Brazila 2006. godine gledao preko TV-a, nije zaboravio tu scenu - tadašnjeg izbornika Zlatka Cicu Kranjčara kako sa suzama u očima sluša hrvatsku himnu.

Upečatljivi su ostali i hrvatsko navijanje, prezentacija Hrvatske protiv Ronaldinha i ekipe… ali te Cicine suze ponosa zapravo su pravi lajtmotiv uoči subotnje utakmice na istom stadionu između Hrvatske i Španjolske.

A tko će bolje znati kako se popularni Cico osjećao nego njegov sin Niko, danas 39-godišnjak, koji je himnu slušao na terenu, u hrvatskom dresu.

'Ponos, prije svega… Naravno, sjetim se cjelokupne fenomenalne atmosfere jer su naši navijači bili neponovljivi. Ali ono što je još krasilo tu utakmicu bilo je navijanje brazilskih navijača. Tako da je baš bilo nezaboravno. Suze? Nisam ih vidio uživo, ali poslije sam, naravno, na TV-u vidio koliko je to tata emotivno proživljavao. Također, sjećam se same utakmice, koja je bila naša najbolja na tom turniru i bili smo na korak da iznenadimo možda i jedan od najjačih Brazila ikad. Kakà nam ga je zabio (op.a., Hrvatska je izgubila 1:0)', rekao je na početku razgovora za tportal Kranjčar.

'Meni je ta tatina emocija tog dana bila kristalno jasna. Nismo o tome nikad razgovarali. On svoje hrvatstvo nikad nije skrivao. Nije skrivao ni u najgore doba. Tako da mislim da se o njegovom domoljublju zna sve ili barem velika većina. Nikad ga nije skrivao, on ga je živio iz svojih uvjerenja i kao takav siguran sam da je zato cijeli taj trenutak doživio na takav način.'

Kranjčar je vikend proveo uz sestru i njenu obitelj u Parizu, tako da dvoboj protiv Portugala nije gledao. No komentari su jasni. Hrvatska je odigrala jako dobro i pobijedila. Koliko ovakve utakmice mogu biti mjerilo? I mogu li dati dodatnu dozu samopouzdanja?

'Apsolutno su dobre za podizanje samopouzdanja. I sigurno jesu neko mjerilo. Naravno, svi su svjesni da je to bila samo prijateljska utakmica, a da ono najbitnije tek slijedi. Mislim da smo svi uvjerenja da Hrvatska ponovno ima momčad koja je spremna za najveće domete. Naravno, na velikim natjecanjima, osim trenutne forme, treba postojati i mala doza sreće. Međutim ono što je ovu momčad oduvijek krasilo bilo je zajedništvo - nema ni trunke zavisti među njima i svi guraju u istom smjeru. Uz naravno, podršku navijača, koju ćemo definitivno imati u Njemačkoj, uopće ne sumnjam u dobar rezultat, ali što će to biti, još ne znam... Nekako svi pretpostavljamo da ćemo proći grupu, a kada je prođemo, što smo dokazali na zadnjim velikim natjecanjima, dobri smo i opasni za svakoga.'

Ono što ide još na ruku Hrvatskoj jest kontinuitet momčadi. Jer većina ekipe iz Katra je na raspolaganju, nema tek Livaje i Oršića. No zato je tu goropadni Gvardiol, koji je stasao u jednog od najboljih braniča svijeta, a i napadači - Kramarić, Budimir, Petković - u puno su boljoj formi dočekali ovaj Euro nego taj turnir krajem 2022. godine.

'Sve pohvale Gvardiolu, zbilja ide kao avion. Ali i ne samo on, već je i Šutalo odličan, Erlić također. Pongračić se nameće svojim kvalitetama. A što tek reći za Stanišića, koji je bio standardan u momčadi koja je doživjela tek jedan poraz ove sezone. Mislim da je to nešto što mora biti temelj našeg uspjeha, a to je sigurnost u obrani. I ti igrači koje smo sada spomenuli pokazali su ove sezone da su na vrhunskom nivou. O Gvardiolu je bespotrebno više trošiti riječi. Imaju iskustvo velikih turnira i siguran sam da će ponovno dokazati sve to što znaju.'

Napadači su kraj sezone, svaki u svojem klubu, odigrali na najvišem nivou. Uoči Katra bilo je nekih skepsi, ali sada ih definitivno nema. Dojam je da je momčad sjajno izbalansirana u svim linijama.

'Ma napadači su fenomenalni. A ja bih uz Petkovića, Budimira i Kramarića spomenuo i Lovru Majera jer je pokazao da se na njega itekako mora računati. I da je neka prevaga u zadnjoj trećini te potezom, predivnim udarcem, pregledom igre, kombinatorikom može riješiti utakmicu. Mislim da je baš sve posloženo za još jedan veliki rezultat. Sretan sam i što iz stožera reprezentacije dolaze umirujuće izjave da se ne smije ulaziti ni u kakvu euforiju. Ali isto tako da su svjesni svoje kvalitete i onog što predstavljaju u svjetskom nogometu danas. I sigurno na Euru nikome neće biti svejedno igrati protiv nas. Zato s pravom možemo očekivati još jedan rezultat koji će nas usrećiti.'

Dio igrača koji je još u reprezentaciji, a s kojima ste dijelili svlačionicu i teren u svojoj zadnjoj utakmici u listopadu 2013. godine, još je aktivan. A to su Modrić, Perišić, Vida…

'Čak sam i Matea Kovačića dočekao u njegovom debiju za reprezentaciju (op.a., u utakmici protiv Srbije u ožujku 2013. godine). Meni to najviše govori o njihovom karakteru i predanosti nogometu kao poslu. Daju i dalje sve od sebe za Hrvatsku, a mislim da su to najbolji mogući uzori mladim nogometašima u Hrvatskoj, da vide s kolikom se strašću igra za svoju domovinu i koliko je potrebno odricanja i žrtve u profesionalnom sportu da traju toliko dugo, na najvećem mogućem nivou. Tako da mi je baš drago da još uvijek traju. Svojim primjerom i ponašanjem pokazuju jedini ispravni put u profesionalnom sportu.'

Posvetili ste se trenerskoj izobrazbi, pohađate i seminar za PRO licencu, bili ste dio stožera dok je Josip Šimunić vodio U-19 reprezentaciju. Možda biste se i vi mogli priključiti Ćorluki, Subašiću, Oliću u Dalićevom stožeru.

'Meni je hrvatska reprezentacija uvijek bila najveća satisfakcija. I najveća ljubav. Tako da hrvatska reprezentacija u meni uvijek ima najvećeg navijača. Danas, sutra, što god da treba – tu sam. Ali sam se nikad nisam niti ću se ikad gurati. Moju emociju i prema reprezentaciji i prema savezu svi znaju od prvog dana, otkad sam dobio poziv u omladinsku reprezentaciju', uz jasnu poruku zaključio je Kranjčar.

Uslišat ćemo njegovu želju, pa nećemo ništa forsirati, ali s obzirom na Kranjčarov status i gospoštinu koju je preuzeo od svog oca, naravno i majke Elvire, možda bi i predsjednik HNS-a Marijan Kustić mogao promisliti o novom članu stožera. Uz laganu sugestiju izborniku Daliću.