Kratochvilova je u svoje doba postavljala svjetske rekorde koji su odolijevali desetljećima i najstariji su u svijetu atletike. Njezin na 800 metara na otvorenom stoji od 1983., a onaj dvoranski na 400 metara postavljen je godinu ranije. Zanimljivo, Kratochvilova je u tom trenutku već zašla u pristojne sportske godine, jer rođena je 1951.

I onda se četrdesetak godina kasnije pojavila Femke Bol. Nizozemsko trkačko čudo na dvoranskom prvenstvu svoje zemlje u Apeldoornu 19. veljače skinula je baš taj najstariji od svih svjetskih rekorda, otrčavši 400 metara za 49:26, ili pune 33 stotinke brže nego što je to 7. ožujka 1982. u Milanu napravila Kratochvilova.

Pritom, Bol su samo 23 godine i već ima solidan naramak velikih medalja. Uz nešto sreće, čeka je još duga karijera s teško predvidivim plafonom. Tko zna, možda jednom sruši još jedan proizvod istočnoeuropskih laboratorija, nevjerojatnih 47:60 Marite Koch na 400 metara na otvorenom, istrčanih (pra)davne 1985.

Bilo bi, doduše, malo nepošteno reći u istoj rečenici s ovim novim rekordom da se Bol 'pojavila'. Ona je već nekoliko godina u samom vrhu ženske atletike i na otvorenom i u dvorani, a jedinstvena je po tome što praktički jednako dobro trči na 400 metara s preponama i bez njih. Na Svjetskom prvenstvu 2022. u Eugeneu osvojila je dva srebra, na 400 prepone i u mješovitoj štafeti 4x400, a na Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. bila je treća na 400 prepone.

Lani je na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Beogradu došla do srebra na 400 metara i u ženskoj štafeti 4x400, a osvojila je Dijamantnu ligu 2021. i 2022. na 400 prepone. U Europi je još dominantnija: ima tri zlata s lanjskog EP-a u Münchenu na otvorenom, uz još četiri na dvoranskim EP-ima 2021. u Torunu i ove godine u Istanbulu, a u svim tim slučajevima prva je u povijesti koja je na istom natjecanju osvojila zlato na 400 metara s preponama i bez njih. Sad vam je jasno zašto je i ovaj svjetski rekord bio samo pitanje trenutka.

A moglo je sve ići sasvim drugim putem da je kao dijete poslušala savjete liječnika. Naime kao sasvim mala dvaput je lomila ruku i obiteljski doktor preporučio je roditeljima da je upišu na džudo 'da bi naučila padati'. No kad joj je bilo osam godina, zainteresiralo ju je kros trčanje, što je trenirao njezin četiri godine stariji brat Jeroen i počela je trčati s njim i ocem u šumama oko rodnog Amersfoorta. Kad je imala 14 godina, trener Werner Andrea otkrio je u čemu je najbolja - u dugom sprintu.

Nakon toga sve je došlo nekako prirodno i sljedećih godina osvajala je nacionalna prvenstva u svoje dvije discipline u svim starosnim kategorijama u kojima se natjecala, u dvorani i na otvorenom. A onda su došle i međunarodne titule u mlađim uzrastima. Pritom je trenirala u 60 kilometara udaljenom Arnhemu, u koji su je roditelji svakodnevno vozili.

Treninzi, a i natjecanja, posebno su izazovni postali kad je izbila pandemija. Trenirala je trčeći u šumi, ali svejedno je stalno poboljšavala svoja vremena, ali i počela pobjeđivati u seniorskim utrkama. I onda je krenula serija medalja koju smo već naveli, uz potpunu europsku dominaciju.

A onda je došao taj 19. veljače ove godine i državno dvoransko prvenstvo, kad je ušla u povijest. Svaka čast svim njezinim medaljama, ali ovo je nešto posebno. Makar, sama Bol kaže da jurnjava za rekordima, pa ni za ovim, nikad nije bila njezin prioritet.

'Ovo je sjajno, istinski bonus, pogotovo zato što nije bilo na mom popisu ciljeva. Zapravo, ovo je samo rezultat napornog rada pred ljetnu sezonu', kazala je u prvoj reakciji. U drugoj je bila nešto više ushićena i analitična:

'Nadala sam se rezultatu 49:50, ali sigurno ne 49:26. Doista nemam riječi, ovo je moj prvi svjetski rekord u službenoj disciplini. Mogu li ići brže? Ovo je bila skoro savršena utrka. Rekord sam istrčala zbog navijača, nikad nisam vidjela toliko ljudi na ovom natjecanju. Kad sam prošla kroz cilj, odmah sam znala da je rekord moj zbog buke koju je publika proizvela.'

Inače, opaska o 'službenoj disciplini' odnosi se na njezine rekorde u nestandardnim utrkama na 300 i 500 metara.

Naravno, mnogo je ovo više od priprema za sezonu na otvorenom, inače ne bi od početka godine već tri puta išla ispod granice od 50 sekundi, među ostalim i na Europskom prvenstvu u Istanbulu. A i rekord je obilato nadmašila, trčala je čak 70 stotinki bolje od svog najboljeg rezultata. No u jednom je u pravu: mogla bi ovo biti luda godina kad krenu utrke i mitinzi na otvorenom.

To se odnosi i na 400 metara s preponama, jer Bol sada trči onako kako to radi njezina glavna konkurentica, svjetska i olimpijska prvakinja i svjetska rekorderka, Amerikanka Sydney McLaughlin-Levrone, s 14 koraka između prepona, što znači da svaki put napada preponu drugom nogom. I to s visinom od 184 centimetra te elegancijom zbog koje je zovu Bambi. Razlika između njihovih najboljih rezultata još uvijek je prilična, ali tko zna što donose ljeto i Nizozemkina nova taktika. Zato Bol na stazi bez prepona redovito trči i na otvorenom ispod 50 sekundi, češće nego itko drugi. Osim toga, svjetska titula jedino je što nedostaje sjajnoj Nizozemki, što je sasvim dovoljan motiv za ovogodišnje prvenstvo u Budimpešti u bilo kojoj od dviju disciplina.

A onda bi se lako moglo dogoditi da se 'predozira' svojom omiljenom slasticom, čokoladicom Kinder Bueno, kojom uvijek proslavlja pobjede.