Punih je 28 godina Gigi Buffon stajao među vratnicama Parme, Juventusa, reprezentacije Italije i Paris Saint Germaina, i to kao profesionalac, a zapravo puno duže. Odradio je s golmanskim rukavicama skoro puni radni staž, i u dobi od 45 godina zaključio da je bilo dosta. Naravno, nikad mu neće biti dosta nogometa, već je najavljeno da ulazi u stručni stožer talijanske reprezentacije kao jedan od pomoćnika Roberta Mancinija. Njegova karijera od prvih dana čini se kao idealan scenarij za film.

U tih 28 godina svašta je stalo. I 29 trofeja, od klupskih do osvajanja Svjetskog prvenstva, ravno 1151 utakmica, tisuće obrana, nagrade, sve do statusa polubožanstva među navijačima Juventusa koji njemu i Alessandru Del Pieru nikad neće zaboraviti što nisu ostavili 'Staru damu' na cjedilu ni kad je klub zbog afere Calciopoli ispao u drugu ligu.

A ispali su - treba to reći - s pravom, zbog nezakonitog klađenja na vlastite utakmice. I sam Buffon (inače pasionirani igrač pokera) tad je bio među optuženicima, ali je tvrdio da se nikad nije kladio na klubove talijanske lige.

U tu je karijeru stao i jedan veliki puni krug: započela je u Parmi, pa se u klubu njegove mladosti i okončala, i to u pokušaju da pomogne Parmi u povratku u Serie A. Onako kako bi se i očekivalo od igrača poput Buffona, umjesto da se odazvao ludom pozivu iz Saudijske Arabije da za tridesetak milijuna eura godišnje svojim imenom i djelom pojača umjetni ugled tamošnje lige.

Zbog takvog odnosa Buffon i jest jedan od onih kojima se u pravilu ne zviždi, i kojega će navijači sportski pozdraviti gdje god se pojavio.

Najveći golman svoje generacije, a možda i svih vremena

Nakon objave o povlačenju nema tog sportskog lista ili portala koji nije zabilježio pokoju rečenicu o - po mnogima - najvećem golmanu svoje generacije, a možda i svih vremena.

'Kad sam počeo igrati sanjao sam postati poput njega, on je uzor i meni i svakom golmanu moje generacije', izjavio je svojedobno Buffonov veliki konkurent, Realova legenda Iker Casillas. Na sličan način odužio mu se još jedan velikan s rukavicama, Manuel Neuer:

'Gianluigi Buffon inspiracija je svakom mladom golmanu, istinska legenda ovog sporta'.

Društvene mreže, posebno u Italiji, užarile su se od pozdrava i dijeljenja najboljih trenutaka njegove karijere, najviše ih se prisjetilo osvajanja Svjetskog prvenstva 2006. s Azzurima, ali i njegovog profesionalizma kojim je osvajao nogometni svijet. A oko njega su igrači rasli, dolazili i odlazili.

Posljednji trofej je poseban. razlog je obitelj Chiesa

Svoj posljednji trofej, kup s Juventusom, osvojio je igrajući s Federicom Chiesom, s čijim ocem je igrajući za Parmu osvojio isti taj trofej.

'Kazujući zbogom igranju, Buffon se ne oprašta od sporta, planirajući nastaviti svoj angažman izvan terena. Osim toga, njegove veze s Juventusom ostaju jake, i uvijek će biti toplo dočekan u naš klub. Buffon je važan u našoj novijoj povijesti i jedan je od igrača za kojeg smo sretni što je bio među nama na vrhuncu svoje karijere', priopćili su povodom ove vijesti iz Juventusa.

Ulazak u stručni stožer posrnule talijanske reprezentacije koja je izostala s posljednja dva svjetska prvenstva sasvim je logičan. Buffon je skupio 176 nastupa za Azzure od 1997. do 2018., najviše u povijesti. Prvi pratitelj mu je također umirovljenik Fabio Cannavaro sa 136, a treći je sa 121 nastupom Leonardo Bonucci koji je također najavio povlačenje. Rekorder je i po broju nastupa u Serie A (657), i po broju titula prvaka, s Juventusom ih je u ukupno 19 godina osvojio deset, posljednja je došla 2020. kad su Buffonu bile 42 godine. S torinskim klubom je Scudetto osvajao čak osam puta zaredom.

Ima i rekord po nesavladivosti u Serie A, u jednoj od svojih serija pune 974 minute nije primio gol. Bio je i prvak Francuske s PSG-om, a s Parmom je osvojio talijanski kup i Superkup, te Kup UEFA. O pet nagrada za najboljeg golmana svijeta da ne govorimo. Jedino što mu nedostaje je pehar pobjednika Lige prvaka. Teško je zamisliti boljeg uzora za novu generaciju talijanskih reprezentativaca koje čeka pokušaj obrane titule prvaka Europe.

Riječima Alessandra Del Piera: 'Buffon nije samo golman. On je prirodna sila'.

A prvi je put među prvoligaške vratnice stao kad mu je bilo samo 17 godina. Bio je to debi za pamćenje, Parma je tog 19. studenoga 1995. igrala s moćnim Milanom Fabia Capella, čije glavne napadačke zvijezde Roberto Baggio i George Weah tada nisu mogli svladati klinca na vratima kluba iz grada sira. Kažu da je prije utakmice Gigi bio toliko miran da je prespavao put autobusom do stadiona. Veliki Dino Zoff za taj je nastup rekao da nikad nije vidio nekog debitanta da taako dobro brani.

Osjećao se spremnim za veliki početak, kojega mu je koju godinu prije prognozirao trener vrataa Parme Ermes Fulgoni, kazavši mu da će sigurno biti 'starter' u Serie A najkasnije do svog dvadesetog rođendana. Legenda kaže da mu je tadašnji dječak odgovori 'U redu, ali šta da radim dotad?'.

Gianluigi Buffon rođen je 1978. u Toskani, u gradu koji je sinonim za mramor - Carrari. Sportska karijera bila mu je praktički suđena, s obzirom na obiteljsko nasljeđe. Majka Maria Stella Masocco bila je državna prvakinja u bacanju kugle i diska, majčin brat Dante Masocco igrao je košarku na prvoligaškoj razini, Gigijev otac Adriano također je bacao kuglu, a starije sestre Guendalina i Veronica su odbojkašice. Nešto dalji rođak mu je i Lorenzo Buffon, golman Milana, Intera, Genoe i Fiorentine, peterostruki prvak Italije koji je zabilježio i 15 nastupa za reprezentaciju Italije.

Počeo kao veznjak pa ipak završio na golu

Nogomet je od 13. godine trenirao u Parmi, u početku je bio veznjak, ali ga je na prelazak među vratnice inspirirala igra golmana Kameruna Thomasa N'Kona na svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji. Nakon prolaska kroz klupsku akademiju došao je onaj znameniti debi protiv Milana, a onda i prvi trofeji s Parmom, kao i nadimak Superman. Uživao je u toj usporedbi, kad je obranio penal Ronaldu (onom 'pravom') to je proslavio pokazujući navijačima majicu s logom tog superjunaka koju je nosio ispod dresa.

Bilo je to dovoljno da 2001. prijeđe u Juventus, klub koji je Parmi ispred nosa odnio titulu prvaka. Transfer je bio najveći kojeg je dotad postigao neki golman, vrijedan 52 milijuna eura. I onda je krenulo. U prvoj, 17 godina dugoj vjernosti Staroj dami uz devet prvenstava osvojio je četiri kupa i pet superkupova. Čak 12 puta bio je najbolji golman lige, i prvi golman koji je proglašen najboljim igračem Serie A.

Nakon duge karijere u Torinu, godinu dana proveo je u PSG-u, s kojim je kao četrdesetogodišnjak osvojio francusko prvenstvo, no brzo se vratio staroj ljubavi Juventusu s kojim dolazi i do desetog Scudetta, te šestog kupa. I onda je krug zatvorio povratkom u Parmu, danas drugoligaša.

Kroz karijeru Buffon je mijenjao svoj stil branjenja. Na početku je bio moćan i agresivan, bez problema je istrčavao iz svog prostora i borio se s napadačima onako kako smo navikli gledati kod Manuela Neuera. Kasnije se primirio, više igrajući na iskustvo nego na snagu. Govoreći svojedobno za The Athletic, objasnio je da se s vremenom više fokusirao na golmanske temelje: pravilno postavljanje, hvatanje lopti i rad nogu, kako bi eliminirao probleme prije nego nastanu.

Jasno, i dalje je bio moćan na vratima. Zato su povodom umirovljenja mnogi podsjetili na njegovu spektakularnu obranu slobodnog udarca 'topnika' Roberta Carlosa. Brazilac u dresu Reala opalio je loptu s nekih 35 metara kako samo on to zna, brzina je bila 140 kilometara na sat, a Gigi je projektil obranio jednom rukom.

I upravo ta sposobnost prilagođavanja, promjene tehnike i taktike, ključ je Buffonove dugovječnosti. Drugi golmani znaju biti zaljubljeni u svoj atleticizam, i onda logično padaju u srednjim tridesetim godinama. Buffon je bio dovoljno mudar da na neki način uspori igru pred sobom, i oslanja se na suradnju s ostatkom obrambene formacije. Često je izgledalo da s godinama postaje sve bolji. Jasno, nije to sasvim točno, bilo je trenutaka kad su mnogi govorili da je vrijeme da ode. Srećom, nije ih poslušao, otud i trofeji koje je osvajao nakon 40. godine.

Čudesna eprezentativna karijera za Azzure

Fenomenalna mu je i reprezentativna karijera, nastupio je za nacionalni tim više puta nego ijedan golman na svijetu. Pet je puta bio na Svjetskim prvenstvima, makar na onom 1998. nije ni jednom ušao u igru, ali je zato 2006., kad je Italija osvojila titulu, bio proglašen najboljim golmanom. Kako i ne bi - u sedam utakmica primio je samo dva gola, od čega je jedan bio autogol Cristiana Zaccarda, a drugi kazneni udarac u finalu protiv Francuske. Igrao je i na četiri Europska prvenstva, te Olimpijskim igrama 1996. Popis pojedinačnih priznanja koja je osvojio u karijeri uistinu je nepregledan i teško dostižan bilo kome.

Nepregledno je i poštovanje drugih igrača prema Buffonu. Možda najdirljiviju poruku, uz nešto poigravanja Gigijevim brojem 1, uputio je njegov stari prijatelj iz Juventusa Leonardo Bonucci, koji je također najavio skoro umirovljenje:

'Uvijek si bio Un1co. I uvijek ćeš biti. Ne mogu naći dovoljno riječi kojima bih opisao što si bio, što si me naučio, što si mi pružio. Hvala Am1co M1o'.