Bez namjere da prejudiciramo ishod natjecanja u kojem se za titulu bore 32 reprezentacije, jedno će ime privući velik dio reflektora. Braniteljice naslova iz SAD-a mogle bi na ovom prvenstvu dobiti novu lidericu, 21-godišnju Trinity Rodman. Vjerojatno je najveći talent svjetskog ženskog nogometa, nešto poput ženskog Judea Bellinghama. Uz to, ona je odnedavno najbolje plaćena nogometašica u povijesti američke lige (NWSL).

Da, otac joj je veliki košarkaš Dennis Rodman, ali taj podatak - osim medijske atraktivnosti - ništa ne dodaje ni oduzima njezinoj kvaliteti. Dapače, ni njezinom igračkom stilu, osim beskrajne želje za nadmetanjem i pobjeđivanjem. Otac joj je bio možda najbolji obrambeni igrač koji se pojavio u NBA-u, no Trinity je ubitačna napadačica. Dovoljno je pogledati kako je odigrala pripremnu utakmicu s Walesom, kad je ušla u drugom poluvremenu i sprašila dva gola. Jabuka je pala još dalje od stabla kad su u pitanju osobnost i ponašanje.

Jasno, ženski nogomet u većem dijelu svijeta ne izaziva ni približno onakvu pažnju kao muški, no Svjetsko prvenstvo ne bi trebalo propustiti gledati, a prenosit će ga Arena Sport. Oni koji su gledali prethodna izdanja znaju da se u susretima onih najboljih - SAD-a, Engleske, Španjolske, Njemačke, Francuske... - može vidjeti štošta od izgubljenog u basnoslovno bogatom svijetu muških nogometaša. Rekli bismo da je svojevrsno utočište za nogometne romantičare. I ne samo to. Jeste li, recimo, ikad vidjeli kako igra možda najbolja na svijetu, Alexia Putillas iz Barcelone?

Ono što je nogometašicama bogatstvo - nogometašima je sitniš

A Trinity Rodman vjerojatna je buduća vladarica toga svijeta, još otkako je postala najmlađa igračica izabrana u prvoj rundi drafta za NWSL. Iznosi koji se vrte oko njezinog imena sitniš su u usporedbi s onim što - posebno ove godine - broje najbolji nogometaši. Kad je nedavno potpisala novi ugovor sa svojim klubom Washington Spirit, bio je to najunosniji aranžman neke američke nogometašice, vrijedan 1,1 milijun dolara ukupno za četiri godine vjernosti. Nadmašila je čak i ikonu poput Megan Rapinoe. Netko s njezine razine u muškom nogometu za taj novac ne bi ni kopačke navlačio, ali očito će proteći još mnogo vode ispod mosta dok se uvjeti bar malo približe.

Srećom za Trinity, ona igra u jednoj od rijetkih zemalja u kojima se na ženski nogomet ne gleda kao na nužno zlo, jer u SAD-u od školske dobi djevojčice igraju nogomet. Zato je posjećenost utakmica NWSL-a otprilike tri puta veća od prosječne posjećenosti utakmica hrvatske nogometne lige, dakle lige zemlje koja iza sebe ima srebro i dvije bronce sa svjetskih prvenstava. Da nema Hajduka i njegovih navijača, ta bi razlika bila još veća.

Zato su od dosadašnjih osam odigranih mundijala Amerikanke osvojile četiri titule, uz dva zlata Njemačke i po jedno Norveške i Japana. U Australiji i na Novom Zelandu idu po treći naslov zaredom, pod izborničkom rukom makedonskog stručnjaka s američkom karijerom Vlatka Andonovskog. Trinity će u tom pohodu biti važna karika, rame uz rame uz dvije najveće, Megan Rapinoe i Alex Morgan, koje su bile ključ prethodne dvije titule, a sada nadziru smjenu generacija. Uostalom, 38-godišnja Rapinoe najavila je povlačenje nakon Svjetskog prvenstva.

Spomenuta pripremna utakmica protiv Walesa zorno je pokazala što se očekuje od Trinity. U prvom poluvremenu Amerikanke su bile prilično daleko od igre koju očekujemo od tima takve reputacije. No kad je ona ušla, sve se promijenilo. Svojom energijom i trkom po cijelom terenu podignula je cijelu ekipu, premda je igrala na poziciji središnje napadačice, a obično juriša po krilu. Malo je vjerojatno da će Trinity i na prvenstvu biti rezerva, jer zbog tempa koji nameće može izazvati nešto žmaraca po kičmi suparnica. Ako se i ne pokaže kao ključna igračica, pokazat će kakva je budućnost ženskog nogometa, ne samo američkog. A očekivanja su ogromna.

Časopis Athletic je u nedavnoj analizi američkog rostera za Svjetsko prvenstvo za Trinity napisao da je njezinu igru užitak gledati, osim kad igrate protiv nje.

'U njezinoj igri stalno je prisutna želja za trkom iza protivničkih obrambenih linija i otvaranjem napada, uz skoro magnetsko privlačenje lopte kad preuzima obrambene dužnosti. I njezin stil igre i njezina osobnost izvan terena čine je predodređenom za status superzvijezde u bliskoj budućnosti, a mjesto u napadačkoj formaciji na ovom prvenstvu moglo bi ubrzati taj proces', piše Athletic.

Ma koliko se razlikovala od oca, mediji od pojave Trinity na terenu 'kopaju' po njezinom odnosu s Dennisom Rodmanom. Mlada nogometna zvijezda mnogo više poznaje oca iz snimaka njegove igre sa zločestim momcima iz Detroit Pistonsa ili nepobjedivim Chicago Bullsima, nego iz stvarnih kontakata. Rođena je u Rodmanovom kratkom braku s njegovom trećom suprugom, TV starletom Michelle Moyers. Odrasla je uz praktički samohranu majku i brata Dennisa Juniora, koji se ipak posvetio košarci. I to uspješno, a ove godine na Sveučilištu Južna Kalifornija igrat će s Bronnyjem Jamesom, sinom LeBrona Jamesa. Recept za spektakl.

Iz videa oca Dennisa naučila je 'lov' na loptu

Otac ih je cijeli život držao na emocionalnoj i - pogotovo - financijskoj distanci, bez velike želje za zbližavanjem. No oboje djece itekako je svjesno njegove igračke veličine i statusa obrambenog monstruma koji bi većinu današnjih igrača kad se razmeću silnim triple-doubleima i skoro neometanim postizanjem pedesetak koševa vjerojatno natjerao na plač od muke i nemoći. Sjetimo se, igrač visine 201 centimetar sedam sezona zaredom bio je najbolji skakač lige, osvojivši pet šampionskih prstena, a dva puta bio je proglašen najboljim obrambenim igračem lige.

'Gledala sam oca kako igra više nego bi ljudi očekivali. Moj brat je proveo život gledajući njegova videa jer on zna sve što se može znati o košarci, i divim se tome', rekla je u jednom intervjuu za Athletic, uz tvrdnju da je najviše proučavala njegovu sposobnost predviđanja putanje lopte kojom je postao tako sjajan skakač i obrambeni igrač, i to ugradila u svoju igru kojom je 2021. postala najbolja debitantica lige.

Kad objašnjava svoj način igre, opisuje ga kao 'lov', nalik onome što je Dennis radio na parketu:

'U lovu sam ispred gola, u lovu sam kad izgubim loptu. To je najvažniji dio moje igre - da sam uvijek spremna vratiti posjed i krenuti svojom nogom, glavom, koljenom ili potkoljenicom na bilo koju prepreku koja se pojavi. Tako je igrao i moj otac, čak i kad nije bio najbliži košu ili je uz njega bio netko mnogo veći, poput Shaqa O'Neala, uhvatio bi odbijenu loptu. Sve je u tajmingu i predviđanju, pozicioniranju. On je čudo prirode, ludo snažan, ali i jedan od najpametnijih igrača svog vremena.'

Očito mu ne zamjera zanemarivanje u djetinjstvu i mladosti te je uvjerena da je ponosan na ono što je dosad postigla, jer stalno joj stižu signali da itekako prati što se događa, makar nije ni kontaktirao s njom ni nakon objave o novom ugovoru, niti čestitao na ulasku u reprezentaciju. Jedino je došao gledati je na jednoj od utakmica play-offa.

Ono u čemu, srećom, Trinity ne slijedi Rodmana odnos je prema sportskom životu, pa joj se sigurno neće dogoditi da noć pred utakmicu provede u klubovima. Osim toga, ona nikako ne zaboravlja neprocjenjivu ulogu majke u svom odrastanju i njezinu podršku. Zbog toga je riječ o djevojci koja stoji čvrsto na svojim nogama, svjesna nasljeđa oca, ali i vlastite vrijednosti koju je spremna braniti i od povremenog 'hejtanja' na društvenim mrežama, na kojima njezin uspjeh nepravedno i potpuno pogrešno pripisuju ocu.

Ovako se odnositi prema njemu vjerojatno nije lako za Trinity, jer s majkom i bratom povremeno je doslovno živjela u siromaštvu, bez ikakve očeve potpore. Zbog toga joj je vječno zahvalna i obično je zove uzorom, potporom, omiljenim superjunakom, najboljom prijateljicom. S mamom slavi sve svoje pobjede, preživljava poraze...

I s pravom se tako odnosi prema njoj, jer trebalo je snage da Michelle Moyers nakon godine dana braka s raskalašenim Rodmanom podnese zahtjev za razvod i upusti se u krajnje neizvjesnu budućnost s troje djece, a jednu kćer imala je iz prethodnog braka. Znalo se na tom putu dogoditi i da budu potpuno bez sredstava za život, pa i deložirani zbog neplaćanja računa.

Trinity se u nogomet zaljubila kao četverogodišnjakinja u vrtiću, a pričaju da se uvijek ljutila kad bi njezine suigračice loše igrale. Kad joj je bilo deset godina, počela je igrati za tim SoCal Blues, s kojim je u toj dobnoj kategoriji osvojila četiri nacionalna prvenstva, i to tako da pet godina nisu izgubili nijednu utakmicu.

Kao tinejdžerica, fanatično je vježbala u teretani, prateći što rade drugi oko nje, gledajući videa sa savjetima i polako napredujući u snazi. Danas se pokazuju plodovi toga rada jer je u duelima malo tko može nadmašiti. Briljirala je i u srednjoškolskom nogometu, vrlo važnom za razvoj američkih sportaš(ic)a. Igrala je za katoličku školu JSerra i u završnoj godini u 16 utakmica postigla 26 golova i 11 asistencija.

Kad je došlo vrijeme za upis na fakultet, upisala je Sveučilište Washington State, ali nikad nije zaigrala za njih jer je sezona otkazana zbog pandemije. Zato je odmah krenula u profesionalne vode i s 18 godina izabrana kao druga na draftu. Već u prvoj sezoni bila je proglašena debitanticom godine, uz osvojenu titulu prvakinje s timom Washington Spirit. Nastavila je žestoko raditi, a ta volja za napredovanjem postala joj je zaštitni znak. Logičan nastavak bio je ulazak u reprezentaciju, u kojoj je dosad skupila 18 utakmica i postigla četiri gola.

Svjetsko prvenstvo je pak prilika da pred njom nestanu sve prepreke i da ime Trinity Rodman bude spominjano s još većim poštovanjem i divljenjem. Tko zna, možda ode korak dalje od prošlogodišnje nominacije za 'žensku' Zlatnu loptu France Footballa.