Goran Vlaović, napadač legendarne hrvatske reprezentacije iz devedesetih, koju je vodio Ćiro Blažević, tijekom Europskog prvenstva za tportal komentirao je viđeno od Vatrenih te događaje u i oko reprezentacije. Sada se osvrnuo na utakmice polufinala, podsjetio na utakmicu, odnosno dvije, hrvatske reprezentacije, a koje Vatreni sigurno žele zaboraviti čim prije
Nakon tzv. dva finala prije finala (Španjolska - Njemačka i Francuska - Španjolska) dobili smo stvarno finale. Za Španjolce dakle na ovom Euru već treće a za Engleze ako im uračunamo i prošli Euro, možemo reći drugo. Gledano cjelokupni turnir, s jedne strane apsolutno zasluženo finale za Furiju i ne baš za Gordi Albion, u svakom slučaju favoriti od prije Eura su došli do kraja bez obzira na koji način su to postigli.
Polufinalne utakmice su zapravo bile, u globalu, puno gledljivije od četvrtfinalnih i dobili smo vrlo zanimljive dvoboje s preokretom kao poveznicom u obje utakmice.
vezane vijesti
Španjolska nastavlja oduševljavati s igrom i potpuno zaslužuje finale pa i osvajanje Eura, iako sam uvjeren da im je prvo poluvrijeme na turniru protiv Hrvatske zasad najbolje i najkvalitetnije odigrana sekvenca. Preokrenuli su rezultat protiv Francuza, ekipe koja nije oduševila igrom ali zato vrlo dobro defenzivno organizirana sa samo jednim primljenim golom u pet utakmica.
>> Sve kolumne Gorana Vlaovića pročitajte OVDJE
Mbappé i društvo nisu bili u pravoj formi, za doći do kraja i osvojiti Euro očito su im nedostajale određene kvalitete, ponajprije kreacije u veznom redu a potom realizacije u napadu.
Za razliku od Francuza, Španjolci u ovom trenutku u svojoj ekipi imaju bar tri, ako ne i četiri potencijalna MVP-ija Eura, Olmo, Yamal, Rodri te Ruiz. Prva dvojica naravno s golovima i asistencijama, upadljivijim oku stručnjaka a pogotovo navijača, dok je drugi dvojac organizacijom i stabilnošću u svim utakmicama zapravo bio temelj svih ostvarenih pobjeda. Taj izbor može poremetiti samo pobjeda Engleza u finalu i neka nevjerojatna utakmica Bellinghama.
Englezi su napokon odigrali utakmicu vrijednu spomena i doduše, uz sudački poguranac, došli do finala. Kritike upućene prema engleskom izborniku Southgateu i igračima od strane njihovih stručnjaka i TV komentatora nisu donijele promjene u izbornikovom stavu prema vođenju utakmice ili startnoj postavi, ali ipak jesu u igri engleske reprezentacije, puno više aktivnosti, želje i upornosti kojom su odigrali pa na kraju i pobijedili u polufinalnoj utakmici.
Kratka biografija Gorana Vlaovića
Bivši hrvatski nogometni reprezentativac rođen je 7. kolovoza 1972. godine u Novoj Gradišci. Profesionalnu karijeru započeo je u Osijeku, odakle prelazi u tadašnju zagrebačku Croatiju, gdje je dvije sezone bio najbolji strijelac HNL-a, 1994. odlazi u Padovu, a u proljeće 1996., nakon teške operacije, vraća se u formu te je dobio poziv Ćire Blaževića za Euro u Engleskoj. U prvoj utakmici Hrvatske na velikim natjecanjima, one protiv Turske, zabio je prvi, povijesni i pobjednički gol za Vatrene. Za Hrvatsku je nastupio i na SP-u 1998. godine u Francuskoj te se okitio svjetskom broncom. Od 2000. do 2004. nosio je dres Panathinaikosa, u kojem se i umirovio. Za Hrvatsku je odigrao 52 utakmice i zabio 16 golova.
Kad nogomet ne bi često bio nepravedan, po dosad viđenom, prognozirao bih sigurnu pobjedu Španjolaca, ali se to u jednoj utakmici kao što je finale ne smije ignorirati, kao ni pojedinačna kvaliteta i momčadska snaga do sad pomalo uspavane engleske reprezentacije.
Kako bi bilo da nije bilo onog gola Talijana u zadnjoj minuti protiv Hrvatske možemo samo zamišljati i još više žaliti što nismo uletjeli u taj kolosijek direktno prema finalu koji su s te strane ždrijeba objeručke iskoristili Englezi.
Siguran sam kako će ovih dana prije finala, kod engleskih navijača opet biti aktualan slogan-pjesma 'It’s coming home', a možda će i nakon finala navijači na Otoku to još žešće pjevati, ali tko god pobijedio i osvojio Euro, nogomet ide na 'poluotok'........ Pirinejski poluotok.
