Vjerojatno nikad Cibona kao institucija nije bila u težem položaju nego što je danas. Novca nema ni u tragovima, radna zajednica, kao ni igrači ne dobivaju plaću, no to se na parketu ne vidi. Prošle sezone 'vukovi' su imali jednu od najskuplju momčadi u svojoj povijesti i isto im je krajnji domet bio top 16, dok su se mučili u NLB ligi. Danas? Daleko jeftinija momčad je također među šesnaest najboljih klubova Europe, a u regionalnoj ligi žare i praše te su uvjerljivo prvi.

U četvrtak su igrači na čelu s Tomasom, ali i trenerom Perasovićem odigrali nevjerojatnu utakmicu s Asvelom. Pobijedili su i prošli dalje. Poslovično prazan Draženov dom ovog puta je bio dobro ispunjen. Gledatelji su pružili svojim navijanjem svesrdnu podršku igračima, a ovi na terenu su to vratili bacanjem za svaku loptu i požrtvovnošću kakvom se rijetko viđa. Neviđeno.

Trener Perasović nije nakon ovog briljantnog rezultata bio euforičan, ali je bio itekako ponosan na svoje igrače.

'Nemojmo zaboraviti da su ovo postigli sami. Bez pomoći igrača kao što su Kus, Prkačin ili Anderson. Zato je ovo velika stvar za njih, ne za klub, ali za njih definitivno', reći će Peras.

Jesu li pune tribine, gromoglasno navijanje i ovaj rezultat najave boljih dana Cibone, teško je reći. Bilo bi lijepo, jer ovim momcima treba skinuti kapu do poda. Bez novca, bez ikakve potpore oni su napravili velik rezultat. Valjda će napokon skrenuti pažnju na sebe te da će se netko sjetiti da bi bilo u redu da dobiju barem za kruh i mlijeko. Karakter su pokazali, to definitivno. Ako ništa drugo igrači su dobili palačinke i colu nakon tekme, kažu, prvi put. Možda je to najava boljih dana.