Dugo se pričalo o tome da se svašta događalo prije i tijekom poluvremena utakmice na GAT Areni, u posljednjem kolu Prve lige, 26. svibnja. Nakon pažljive provjere autentičnosti, donosimo čitateljima transkript događanja tijekom poluvremena utakmice Mladost GAT – RFK Novi Sad 1921.

Prvi glas (vjerojatno trener Darko Tešović):

'Sjednite, sjednite, dolje... Ima li tamo netko? Slušaj!'

Drugi glas (vjerojatno predsjednik Aleksandar Važić):

'Čekaj da prvo kažem... Situacija je sljedeća, sad sam deset minuta proveo van stadiona, na telefonu, zvali su me iz kabineta, gore iz Beograda. Znači, slušaj, ovo je sramota kako oni igraju, puštaju li oni, ne znam što rade, mi smo ih ubili, ali brate ovo mi ne liči na ekipu koja želi igrati. Ne znam što se događa. Znači, treba im bod, taj čovjek je rekao da će dati, donijeti novac i sve, da će počastiti. Ne znam kako da izgovorim ovo, totalno sam zbunjen...'

(Vjerojatno trener Darko Tešović): 'Slušate me, hajdemo da skratimo ovo... Gledajte, izvini Aco. Rako, vidiš li što priča...'

(Vjerojatno kapetan Zoran Rakić): 'Točno sam znao da će to biti.'

(Vjerojatno trener Tešović): 'Slušajte me sad ovo. Rekao sam vam prije utakmice da sam ja ovakvih utakmica, ovo je najgora utakmica koja mi se mogla dogoditi. I ja sam ovakve utakmice igrao. Nisam očekivao ovo što Aca sada hoće reći. Da odozgo, od samog vrha, spašavaju nekoga tko pojma nema, znači pojma, trebamo im dati pet golova. Da je prošla ona Gvozdenova 3:0, 5:0 do poluvremena. Pojma nemaju, ali je sljedeća situacija. Ne možemo pišati uz vjetar, a da ne budemo popišani. Sada moramo pronaći izlaz. Svi zajedno! Evo, kažem vam, mogu sutra biti ovdje i ne moram biti, obraz mi je čist, ali ovo su situacije koje morate riješiti vi. Morate riješiti. Moraju nam dati dva gola. Moraju, neriješeno. Moraju, momci...'

(Vjerojatno kapetan Rakić): 'Može li doći taj tko je rekao da da dva gola...? Neću pustiti, neću pustiti, alo ne šutim, brate. Imam obraz, znaš! Imam obraz, slobodno recite da Rakić Zoran nije htio pustiti, evo sada ti ja potpisujem.'

(Vjerojatno trener Tešović): 'Momci, evo slušajte. Mi možemo, idemo igrati drugo poluvrijeme... Kao da ja volim pustiti, izgubiti utakmicu...'

(Vjerojatno trener Tešović): 'Slušajte, tišina, slušajte me ovo. Izlazimo na drugo poluvrijeme i igramo utakmicu, Manda izlazi, jer ne može. Svi ostali, izlazite i igrajte utakmicu! Jeste li me razumjeli? I savršeno me briga što će biti, jeste li me razumjeli? Jeste li me razumjeli?'

(Vjerojatno trener Tešović): 'Oni moraju pokazati m... ako žele ostati, ja ne moram biti trener više nigdje. Ali, oni moraju pokazati m...! Vi ste ih pokazali, ovo što priča Aca, evo tu smo svi, evo živimo od toga...'

(Vjerojatno kapetan Rakić): 'Može slobodno, ajde. Ja... Prvo, slobodno recite, ja sam rekao!'

(Vjerojatno trener Tešović): 'Rako, slušaj... Momci, znate li da svi snimaju ovu utakmicu, pod skenerom ste. Znači, oni su napravili ozbiljno sranje. Oni su napravili. Izađite i igrajte utakmicu, ako nam daju dva regularna gola dat će nam. Ako ne daju, što da radimo. Idemo svi pod led, ima života i poslije ovog, momci!'

Potpuno novi glas u daljini: 'Koji je iznos novca u pitanju, mi ništa ne znamo?'

Netko odgovara:

'Nema tu nikakvog novca, brate...'

(Vjerojatno kapetan Rakić): 'Momci, vjerujte, svi smo za. Ne moramo pustiti, ne moramo pustiti, vjerujte mi, vjerujte mi, evo! Ja prvi stojim, nemate nikakav problem. Zato što je nogomet časna igra i vi danas igrate časno, brate. I časno vodimo 2:0, vjerujte! Časno.'

(Vjerojatno trener Tešović): 'Jeste li me razumjeli? Ma igrajte, bre, tamo. Oni moraju podići nivo, ako podignu, ako sudac počne sramotiti se, neka se sramoti. Ne znam što da vam kažem...'

(Vjerojatno predsjednik Važić): 'Nema što više reći. Svi smo u problemu! Svi smo u problemu zbog toga...'

(Vjerojatno predsjednik Važić nastavlja): 'Iznenađen sam jer nitko... (nerazumljivo) niti je pitao, nemam problem reći, u interesu je toga i toga. Ali, sad da me netko zove i da me zove čovjek, evo ja ti kažem, uopće mi nije ugodno, jer. Znači... Generalno, ne razgovaram u tom smjeru, ali jednostavno, znači. Ne znam, brate! Ne moramo izgubiti, ne moramo izgubiti, ali njima treba bod, treba im u smislu da ovi gube. Vršac vodi 1:0 i ako ostane ovako sve je ok. Ali, ljudi, shvatite da će klub, jer me zvao čovjek koji je gazda kluba, mislim, znate o kome pričam, iz Beograda. Koji je bio ovdje, pa je otišao za Beograd, znate tko me zvao. Da sada ne spominjem ime. Molim vas, bez obzira na sve, tu smo gdje smo. Ionako je sezona otišla kako je otišla i.... (nerazumljiv dio zbog lupanja). Cijeli dan me bolio želudac, razmišljao sam hoće li se to dogoditi ili ne. I evo, dogodilo se to što se dogodilo. Dali smo im dva regularna gola, sve ok, katastrofa su, to se slažem, ali... Vjerujte mi...'

(Vjerojatno kapetan Rakić): 'Obraz, znaš koliko vrijedi, više nego milijuni! Igrajte, ljudi, molim vas.'

(Vjerojatno kapetan Rakić nastavlja): 'Ja, vjeruj mi, igram cijeli život pošteno. Neću nikoga pustiti! Ne želim. Želim igrati, brate. Trudim se zbog toga, cijeli život igram pošteno.'

(Vjerojatno predsjednik Važić): 'To je to, ne mogu vam sada ovdje... Niti mi imamo problem. Nemamo ovdje problem, među nama. Ovo je nešto sasvim neočekivano i dogodilo se u posljednjih deset minuta. Jednostavno, ne znam što da vam kažem, ljudi. I prvu utakmicu je bilo ovako, pa smo igrali i sve je bilo ok!'

(Vjerojatno trener Tešović): 'Slušajte! Izlazimo isto ovako, Manda ostaje, izlazimo i onda ćemo riješavati na terenu.'

'Isto igramo?', pita netko iz daljine.

(Vjerojatno trener Tešović): 'Isto igramo, naravno! Hajdemo, hajdemo... Posljedice mogu biti... (nerazumljivo). Evo, super sam s Acom i pomažem koliko mogu, napravili smo neku priču, igrajte, kao što ste igrali ovo. Zaboravite što je rekao. Ako daju jedan gol, daju drugi gol, što ćemo. Rako, igramo!'

(Vjerojatno kapetan Rakić): 'Sve super!'

(Vjerojatno kapetan Rakić): 'Nemoj da sada nekome bude u glavi ova priča. Igramo normalno, jeste li čuli šefa? Igramo normalno! Nemojmo se svađati na terenu, brate...'