Tako misli Mac316, korisnik s community portala Tribina.hr, koji je istaknuo dvojac iz kadra Chelseaja kao ključne karike i taktičke ideje koje je Mou implementirao, a koje bi ga mogle odvesti kako do engleskog, tako i možda do europskog trona. Naime, Chelsea je u posljednjih 10 utakmica primio samo dva gola i čini se kako je Mourinho od njih stvorio točno momčad kakvu voli. Mac je ovako argumentirao:

'Mourinho je majstor linije manjeg otpora. Dok Pep Guradiola i slični provode karijeru u potrazi za sljedećim velikim 'iznenađenjem' i inovacijom, Mourinho se s takvim stvarima ne zamara, a zgrće trofeje i priznanja.

David Luiz
Nije da Chelsea nema jake igrače, individualce i čistu kvalitetu na raspolaganju. Ali, Mourinho nema namjeru tražiti izmišljene pozicije Hazardu ili Oscaru, većina igrača igra na pozicijama na kojima provjereno mogu najviše dati, s jednom iznimkom. A baš ta iznimka je ključna – on je David Luiz – stoper prekomandiran u vezni red gdje igra na poziciji zadnjeg veznog. Prije njega je tu poziciju najčešće držao John Obi Mikel, dobar igrač ali s primjetnom razlikom u stilu igre.

Mikel je uvijek čekao da igra dođe njemu, dobro se postavljao, ali je pokrivao dijelove terena gdje se nalazio i nije jurio za igrom. To je dosta usporavalo vrijeme reakcije Chelsea i dovodilo do toga da protivnik ima puno duže napade, s dodatnim vremenom za stvaranje šansi. David Luiz je čista suprotnost. S obzirom da je trenirani stoper, u prirodi mu je da ide za loptom, tj. na loptu. Luiz nikad neće ostati čuvati svoj sektor ako lopta leti ili ide po zemlji malo dalje od njega, nego će svom silinom krenuti prema njoj. To dovodi do puno više oduzetih lopti ili barem prekinutih napada što, naravno, skraćuje protivnikove napade i uzima mu vrijeme da detaljnije izradi akcije.

Tu Chelsea dobiva puno, ali ne na nečemu što se može izraziti statistikom. Tako se dobiva vrijeme. Ne samo svoje vrijeme s loptom nego još važnije, oduzima protivniku vrijeme da igra. Kraj Mikela možda nije lako proći, ali se kraj njega ima vremena odigrati i osmišljavati akcije jer neće agresivno napasti loptu. David Luiz upravo suprotno napada čim loptu vidi, a s obzirom da je kvalitetan stoper malo je lopti koje nije u stanju oduzeti ili barem izbiti. Mourinho na početku nije izgledao kao da posebno cijeni Luiza, ali s obzirom da je lukavac kakav je, samo je čekao priliku da ga instalira tamo gdje misli da mu može puno više koristiti. Jer ostale top engleske momčadi - City i Arsenal - bi rado igrale, rado dodavale i rado bi gradile duge napade. Kraj Mikela bi to mogli, kraj Luiza puno teže.

To je omogućilo još jednu maksimalnu jednostavnost u igri, odterećenost najboljih kreativaca od puno obrambenih zadataka. S obzirom da napadi protivnika ne traju dugo prije nego su odbijeni, Hazard ili Oscar nemaju obavezu se vraćati puno. Tako oni ostaju pomalo izolirani negdje oko centra gdje prihvaćaju te brzo osvojene lopte i imaju dosta prostora za individualne poteze, da li driblinge ili brza proigravanja napadača.

Eden Hazard
Tu je instrumentalan baš Eden Hazard koji polako preuzima sve konce Chelseajeve napadačke igre. Fantastičan dribler koji može jedan na jedan proći svakog braniča na planeti, kad ga ostavite malo izoliranog s manje braniča na širem prostoru postaje ubitačan za svaku obranu. Nebrojeno puta je i u utakmici sa Cityom Hazard ostao izoliran na jednom krilu i krenuo u prodor da bi točnim dodavanjem probao nekog uposliti. Taj ritam nije lako držati jer se Hazard praktički odmara za vrijeme dok Luiz i kompanija obave obrambeni posao pa je svjež kada krene izluđivati protivnike.

Vjerujem da ova igra nije produkt slučaja i da je točno ono što je Mourinho htio, čim više efektivnosti sa što manje kompliciranja. Jedna mala modifikacija s Luizom je dovela do toga da Chelsea dobije jači ratnički karakter i da ostavlja više prostora za rijetke igrače u Chelseju koji mogu prolaziti jedan na jedan. Cilj Mourinha nikad nije bio da momčad ima 70 i više posto lopte u nogama nego da čim prije dolazi do gola i prilika, a da pritom igrači ne gube previše snage i da mogu držati ritam cijelu utakmicu, a ne da na pola drugog poluvremena Mourinho mora mijenjati sustave i sastave. Trebalo je vremena da se to posloži, ali sad izgleda već dosta impresivno i Chelsea je u sudaru s direktnim rivalom na njegovom terenu pokazao da ima igru i plan. Možda nije prešminkerska igra, ali pali.'