Anna John ispričala je u Berlinu, u sklopu ovogodišnjeg svjetskog kongresa WeAreDevelopers, svoju emotivnu i inspirativnu priču.

Prije nekoliko godina preselila se iz rodne Švedske u Španjolsku te vodi odjel inženjeringa u podružnici njemačke tvrtke N26. No karijeru je, kaže, započela vrlo kasno. Godinama je putovala svijetom dok je kod kuće njezina majka slala prijavnice na fakultete, u nadi da će upisati neki od njih i vratiti se doma.

'Vratila sam se, ali trudna. Imala sam 32 godine, bila samohrana majka četverogodišnjeg sina, radila sam u restoranu. Nisam bila zadovoljna, stoga sam odlučila vratiti se u školu. No prvo sam trebala odlučiti čime se želim baviti. Bila sam dobra u matematici i tečno sam govorila engleski, pa je izbor pao na studij računalnog inženjerstva.

Zaljubila sam se od prvog trenutka u studij. Stoga je moja poruka na početku da nikad nije prekasno za karijerni zaokret, bilo da upišete fakultet, bilo da se odlučite okušati na novoj poziciji u tvrtki u kojoj trenutno radite', poručila je John.

Prisjetila se i studija računalnog inženjerstva. U tom je razdoblju, kaže, upoznala i družila se s puno ljudi. S jednim od muških kolega podijelila je na faksu detalje o projektu na kojem je radila.

'Rekao mi je: 'Nisam mislio da si tako pametna.' Vjerujem da se žene često suočavaju s takvim slučajevima. No to me još više motiviralo. U tvrtki u kojoj sam radila kao inženjerka prijavila sam se za mjesto menadžerice. Odbili su me prva dva puta, no nakon tri godine došla sam na direktorsku poziciju.

Tadašnja tehnološka direktorica dala mi je šansu da se razvijem, i da padnem i da uspijem. Stoga je važno da si postavite cilj, napravite plan i da ne odustanete, makar ne uspjeli u prvom pokušaju', rekla je John, istaknuvši važnost dobrih mentora, i žena i muškaraca, bez čije potpore i pomoći, kaže, ona danas ne bi bila ovdje.

'Uz njih sam naučila kako se suočiti s teškim situacijama, što se ne prelijeva samo na karijeru i posao. U jednom trenutku našla sam se u situaciji da sam bila prenatrpana, rekla sam 'da' više stvari nego sam mogla baratati, s čime se, vjerujem, žene također mogu identificirati. Počela sam plakati na poslu, ponekad tri puta dnevno. Tad sam shvatila da mora doći do promjena. Javila sam se external leadership mentorici. Ona mi je pomogla napraviti plan, prioritizirati stvari, pomogla mi je u tome da budem bolja u postavljanju granica i da naučim reći 'ne'. To možda zvuči lagano, no prilično je teško biti svjestan posljedica kad si u središtu toga', rekla je John.

Znajući koliko su mentori napravili za nju, danas to, kaže, ona želi biti drugima – mentorica, inspiracija i uzor za žene u techu, u kojem i dalje, kaže, dominiraju muškarci. 'Naša je snaga jednako vrijedna kao i njihova. Često od žena u techu čujem da ih se ne primjećuje, da nas se ne pita. No naša je odgovornost da budemo glasne, da tražimo da nas se uključi, da nas se podupre. Nije uvijek lako, ali ako to ne učinite, ne znate kakav vas odgovor čeka s druge strane', istaknula je.

Osvrnula se i na plaće u IT-ju, točnije razlike u plaćama između muškaraca i žena. Prisjetila se razgovora o povišicama, kad bi ona sama govorila 'da je sretna s bilo čime što dobije'.

'Danas mi to zvuči nevjerojatno jer nisam bila sretna i pitam se zašto bih tako nešto izjavila?! Od tada sam naučila da ako ne tražiš više, nećeš ni dobiti povišicu. Sve ovisi o nama samima, ne možemo se baš uvijek oslanjati na naše mentore i menadžere. I uvijek moramo doći s argumentima i rezultatima zašto zaslužujemo veću plaću. Možda je nećemo odmah dobiti, ali to je dobra početna točka za daljnje razgovore sa šefovima', rekla je John te ispričala kako je, godinama nakon što je otišla iz bivše tvrtke, saznala da je muškarac koji ju je zamijenio dobio dva puta veću plaću te da je bio prijatelj sa šefom. 'Nadam se da je situacija danas ipak bolja', rekla je.

Ona u svom timu u tvrtki N26 ima 36 posto žena, a kad je tek došla, imali su samo jednu djevojku među inženjerima. 'Kolege i ja puno smo radili na raznolikosti, uključivanju i rodnoj ravnopravnosti. Kod nas je danas barem jedna žena na intervjuu za posao, što pozitivno iznenadi inženjerke koje se prijavljuju. Aktivno sudjelujemo na različitim događanjima, potičemo druge da ispričaju svoje priče i inspiriraju druge, jer svatko od nas ima drugačija iskustva. Mnoge su se žene nakon naših priča osjećale osnaženo, a rastao je interes drugih inženjerki, što je sjajno i za našu tvrtku', istaknula je te dodala da svaka tvrtka mora stvoriti okolinu temeljenu na povjerenju.

Osvrnula se i na tech konferencije namijenjene ženama. 'Takve konferencije često se organiziraju bez muškaraca, što ne bi trebalo biti tako. Jer kako ćemo dobiti potporu i podijeliti iskustvo ako ne uključimo sve? Treba nam potpora muških kolega', istaknula je John.

Govorila je i o 'imposter sindromu' koji se javlja kod velikog broja ljudi. Riječ je o 'sindromu varalice', kada osoba sumnja u sebe, svoje mogućnosti i postignuća te smatra da to duguje 'sreći', a ne vlastitoj sposobnosti.

'Sindrom varalice postoji i moramo se s time suočavati korak po korak. Radim to na način da držim uvijek blizu dokument u kojem piše na što sam sve dosad ponosna, bilo da su to male, bilo velike pobjede. Taj dokument zovem 'My happy pills' (Moje sretne tablete). Kad mi je samopouzdanje nisko, pročitam ga i podsjetim se da mi ne ide tako loše, prisjetim se svih uspjeha iza sebe. I to mi čak i nakon toliko godina još uvijek treba', istaknula je John te za kraj poručila:

'Pronađite svoju strast i napravite plan. Nađite sebi dobrog mentora i zahtijevajte ravnopravan tretman kada su u pitanju plaće. Potrudite se stvoriti okruženje u kojem se svatko osjeća uključeno. Treba vremena i truda, ali razlika će biti očita, a zadovoljstvo veće.'

Brojna inspirativna predavanja žena na svjetskom developerskom kongresu

Iako digitalno zvuči i djeluje zeleno, stvarnost je puno drugačija. Digitalne tehnologije zapravo su odgovorne za oko četiri posto emisija ugljika dok zračni promet čini 2,5 posto, a cijela Indija sedam posto. Način na koji dizajniramo i razvijamo svoje web stranice može imati velik utjecaj na ukupni ugljični otisak interneta. Kako izmjeriti ugljični otisak web stranice te ga smanjiti pomoću strategija dizajna i razvoja, predstavila je FER-ovka i softverska inženjerka Ines Akrap, zaposlena u njemačkoj tvrtki Netcentric.

Suočeni smo s brojnim gospodarskim izazovima, uključujući digitalizaciju, demografske promjene i nedostatak kvalificirane radne snage. Kako bismo se uhvatili u koštac s tim izazovima, potreban je pristup u razvoju tehnologije usmjeren na čovjeka. Rješenja za digitalnu pristupačnost velik su dio toga i umjetna inteligencija tu igra glavnu ulogu. Kao izvršna direktorica i suosnivačica platforme Paged, Dana Pietralla želi podići svijest o potrebama ljudi s neurodiverzijom u digitalnom svijetu, stoga je objasnila različita tehnološka rješenja koja služe kognitivnim potrebama ljudi u zahtjevnom digitalnom okruženju.

Frontend programeri implementiraju zadane dizajne korisničkog sučelja. Ali zar ne bi bilo sjajno kada bi mogli dati doprinos i predložiti ideje za poboljšanje utemeljene na psihologiji, zapitala se developerka iz tvrtke Torii, Keren Kenzi, koja smatra da se na taj način unaprjeđuje proizvod i preuzima proaktivnija uloga u procesu razvoja, stoga je na kongresu podijelila savjete za poboljšanje dizajna korisničkog sučelja pomoću kognitivne psihologije.