Vernesa Smolčić je hrvatskoj javnosti najpoznatija po projektu 'Istraživanje rasta zvjezdane mase i mase supermasivnih crnih rupa u galaksijama kroz kozmičko vrijeme: Utiranje puta za sljedeću generaciju pregleda neba' za koji je pribavila čak milijun i pol eura financiranja. Njezin jedinstven poslovni pristup, tim mladih suradnika te vrlo uspješna karijera, dokazuju da u Hrvatskoj i dalje postoji potencijal za uspješnu znanstvenu karijeru.

Varnesa je u razgovoru za tportal progovorila o znanosti, budućnosti, životu, struci i konačno - inspiraciji.

Za početak, kako je to biti mladi znanstvenik u Hrvatskoj? Nije li primamljivije tražiti karijeru u Europi ili drugdje u svijetu?

Svojih prvih, otprilike deset godina karijere provela sam u EU-u, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji. Svakako je vrlo korisno i za znanstvenika zapravo nužno stjecati iskustva u znanstvenom radu na raznim institucijama po svijetu. Time se stječe vlastita znanstvena samostalnost i zrelost, uspostavljaju se nove međunarodne suradnje i dolazi do većeg prijenosa znanja. U Hrvatsku sam se vratila prije nešto više od četiri godine na mjesto docentice na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, gdje sam dobila priliku otvoriti novo područje istraživanja i svoje iskustvo i znanja prenijeti ovamo. Imam veliku podršku odsjeka, fakulteta i sveučilišta te je, iz mojeg kuta gledanja, u Hrvatskoj super biti znanstvenica. Naravno, u provedbi raznih projekata postoje i razni izazovi na koje nailazim, ali oni isto tako postoje i u drugim zemljama, što se često zanemaruje kad se razmišlja o toj temi.

Teme svemira i svemirskog istraživanja oduvijek su golicale maštu obožavatelja znanstvene fantastike. Koliki je po vama utjecaj popularne kulture na interes za karijerom u znanosti?

Mislim da je velik. Popularna kultura dopire do sviju te je time jako važna za promidžbu znanosti.

Poznati ste po brojnim uspjesima u svom polju te ste praktički postali hrvatski znanstveni celebrity. Koliko smatrate da prisutnost u javnosti pomaže u promicanju ozbiljnijih tema vezanih uz struku?

Mislim da je prisutnost u javnosti važan dio znanstvene karijere jer se time doprinosi promidžbi znanosti u javnosti te znanju i osviještenosti javnosti o ozbiljnim, znanstvenim temama. Ozbiljne znanstvene teme mogu naočigled djelovati apstraktno i za društvo čak nepotrebno, ali one to nikako nisu jer doprinose razvoju temeljnih znanja i tehnološkom napretku, dakle nečemu što je za društvo vrlo važno. Prisutnošću u javnosti promiče se i sama znanstvena, logička misao, što je također jako važno, te ona otvara mogućnost da se u najmlađima potaknu interes i ljubav prema znanosti. To posljednje mi je jedan od najdražih aspekata prisutnosti u javnosti.

S vama radi skupina izabranih mladih stručnjaka. Koji su vaši planovi? Planirate li povećati tim, proširiti polje istraživanja?

U grupi nas trenutno ima šestero. Uz mene, tu su još tri poslijediplomska studenta iz Hrvatske te dva poslijedoktoranda iz Australije i Italije. Trenutno zapošljavamo novog poslijedoktoranda, a jedan poslijedoktorand po završetku svoje disertacije krajem ove godine odlazi na postdoktorsku poziciju u Njemačku. EU projekt kojim se grupa financira završava početkom 2019. godine te već sada razmišljam i planiram nove istraživačke projekte koji će se nadograditi na trenutne projekte i omogućiti daljnje financiranje međunarodnog tima znanstvenika.

Kako izgleda vaš prosječni radni dan i koliko bi on bio drukčiji da radite izvan Hrvatske?

Moj prosječni dan u Zagrebu izgleda tako da radim u svom uredu na računalu, odgovaram na elektronsku poštu, sastajem se s članovima grupe te raspravljamo o trenutnim istraživanjima. Vodim i sudjelujem na telekonferencijama s kolegama izvan Hrvatske te se bavim administrativnim poslovima vezanima uz EU projekt. Dan bi mi izgledao potpuno isto da radim taj posao izvan Hrvatske.

Koja je najbolja stvar koja vam se u profesionalnom smislu do danas dogodila?

Mislim da je najbolja stvar koja mi se dogodila u znanosti ta što mi je kao voditeljici projekta 2012. dodijeljeno skoro 400 sati opažanja na znatno unaprijeđenom radioteleskopu Very Large Array, koji se nalazi u SAD-u u Novom Meksiku. Dodjela takvog teleskopskog vremena za opažanja je konkurentni proces, a dodijeljeno trajanje opažanja je neuobičajeno dugo, skoro puna dva tjedna teleskopskog rada posvećena samo tom projektu. Taj projekt je u osnovi mojih EU projekata kojima je osigurano ukupno 1,6 milijuna eura za istraživanja temeljena na podacima prikupljenim tim radioteleskopom, te koji su mi omogućili da u Zagrebu zasnujem međunarodni istraživački tim.

U dosadašnjim intervjuima često ste pričali o povezanosti znanosti i kreativnosti. Mislite li da će se to s vremenom mijenjati?

Kreativnost je jedan važan aspekt znanstvenih istraživanja koji dovodi do novih načina rješavanja danih problema. Mislim da je kreativnost ključna, ne samo u znanosti nego i općenito, i da se to neće mijenjati.

Što po vama treba učiniti da se mlade znanstvenike potakne na to da karijeru razvijaju u Hrvatskoj?

Ono što bi svakako trebalo poticati jest da mladi znanstvenici steknu iskustvo rada na raznim institucijama, u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, te da im se u Hrvatskoj omoguće uvjeti rada usporedivi s onima u drugim zemljama EU-a, odnosno da se poveća konkurentnost.