Nakon desetaka različitih konzola, stotinjak različitih varijacija žanrova i još više velikih reklamnih kampanja, doživjeli smo eru u kojoj besplatna igra vlada, a 'plaćena' je počinje kopirati. Nalazimo li se pred gejmerskom verzijom apokalipse?
Besplatne igre odnosno žanr free to play nisu novitet. Štoviše, već nekoliko godina ovakav način distribucije naslova polučio je svojevrsni uspjeh. Dijelom fantastičan, a dijelom ispodprosječan, rezultat izrade igara temeljenih na modelu free to play postao je sinonim za mikrotransakcije. Mikrotransakcije koje su oduvijek bile temeljni dio 'besplatnih' igara. Međutim, glavni trik kod dobre 'besplatne igre' to je da korisnika ne prisiljava da na nju troši novac. Najkvalitetniji i najprofitabilniji naslovi upravo su oni u koje igrač investira dobrovoljno
Najpoznatiji predstavnici ovog kadra uglavnom su iznimno kompetitivne igre poput League of Legendsa ili Dote 2. Razlog zbog kojeg su ove igre uspjele, naravno, ne leži samo u tome što su besplatne. Glavni razlog zašto obje igre predstavljaju neke od najigranijih naslova na planetu njihova je kompetitivna priroda. Naime, Dota 2 i League of Legends su pored Starcrafta 2 najpoznatiji e-sportovi.
Kakve to veze ima s njihovim uspjehom? Jako puno. Makar realno gledajući, one nisu toliko dobre zato jer su besplatne, već zato što ih mnogo ljudi igra. Također, da biste u njima uživali, ne trebate potrošiti ni jednu jedinu kunu. Keč 22 na koji obje igre računaju je ljudska taština. Potreba za dokazivanjem velika je stvar, pogotovo kod kompetitivnih igrača. Upravo iz ovoga izvora spomenute igre zarađuju najveću količinu novca. Međutim, pitanje na kraju dana je jesu li ove igre punopravni naslovi ili poseban kadar zabavnog softvera koji slijedi neka nova podmukla pravila.
Logika nalaže da nakon što igru kupite, vaša investicija je u pravilu gotova. Ako nemate mjesečnu pretplatu kao u MMO-u, sav novac koji ste utrusili u igru trebao bi biti inicijalna investicija. Također, cijena iste obično se kreće od 300 do 500 kuna. Zbog čega onda toliko ljudi igra 'besplatne' igre na koje u konačnici ostave apsolutno nevjerojatnu količine novca? Prosječna tekstura za likove iliti skin košta od 50 do 100 kuna, što nije malo. Ako vam kažemo da tvorci igre imaju dovoljno novca da rade trailere za skinove, uvjereni smo da ste dobili ideju s koliko točno novca raspolažu.
Također, u League of Legendsu morate kupovati likove. Naravno, moguće ih je platiti valutom unutar igre, no to sigurno ne spriječava igrače da doslovce bacaju novac u ekran svakim novim 'championom'. Sa Dotom 2 nije ništa bolje. Kozmetički dodaci jezivo su popularna stvar na koje su mnogi igrači spremni iskeširati zabrinjavajuće količine novca.
Poanta je ta da mikrotransakcije na kraju priče igraču 'naplate' igru daleko više nego što sam želi priznati. Zbog čega onda gejmeri diljem svijeta ne igraju naslove koji imaju konačnu cijenu? Zbog dva vrlo jednostavna razloga. Ove igre se konstantno unapređuju zahvaljujući zaradi dobivenoj od transakcija. Ako se igrač 'zakači' na njih, proizvođač će zaraditi puno više novca te sukladno tome - moći napraviti puno ljepšu i bolju igru. Čak i da maknemo tu financijsku komponentu, potrebno je uzeti u obzir kako se doista radi o kvalitetnim igrama. Njihova 'startna cijena' samo privlači još veći broj ljudi, čemu svjedoče astronomske brojke objavljene u prošlogodišnjoj League of Legends - inforgrafici
Prije nego što krenemo na zaključak, spomenimo kako su mikrotransakcije danas posvuda. Sve od 'velikih igara' do klonova Facebook Farmvillea u sebi sadrže mogućnost kupnje sadržaja. Dok ovo izgleda logično u slučaju free to playa gdje vam investicija direktno podržava razvoj igre, DLC-ovi su jeftin način na koji firme ubiru novac na igri koju su već prodali. I upravo zato u ovo doba možemo reći kako su besplatne igre danas vrlo velika stvar. Free to play postao je model za online igre u više igrača, ostavljajući rijetke naslove poput Call of Dutya i Grand Theft Autoa u području astronomski profitabilnih naslova koje plaćate prije nego što ih uopće i pokrenete. To čak i ne zvuči baš fer, zar ne.