Njujorški startup Genekeeps udružio se s bankom sperme Manhattan Cryobank i ima patent na tehnologiju pretraživanja DNK.

Napredak tehnologije spustio je troškove postupka i učinio ga fleksibilnijim.

Temeljem genetskog slijeda oba roditelja simuliraju proces reprodukcije stvarajući virtualnu spermu i jajašca. Spoje ih kako bi dobili hipotetski genom djeteta, u kojem traže naznake moguće bolesti. Za svaki par naprave deset tisuća 'virtualne djece'.

Donatori koji češće proizvode 'digitalnu djecu' s višim rizikom nasljednih poremećaja bit će uklonjeni, a oni s boljim genetskim spojem ostavljeni kao mogući izbor.

Zasad se bave poremećajima baziranim na samo jednom genu. No planiraju proširiti djelatnost i na složenije bolesti, u kojima ulogu igra više gena, piše BBC

U Genekeepsu tvrde kako budućim majkama, koje namjeravaju koristiti spermu donatora za začeće, daju priliku za izbor temeljen na njihovom vlastitom genetskom profilu. Anne Morris, suosnivačica Genekeepsa, kaže kako ju je djelomično motiviralo vlastito iskustvo zasnivanja obitelji.

Naime, i sama je začela uz pomoć donirane sperme. Stjecajem okolnosti, i donator i ona imaju gen za nasljedni poremećaj koji organizam priječi u pretvaranju masti u šećere, a koji može biti smrtonosan ako ga se ne dijagnosticira na vrijeme. Srećom, kod njezina sina otkriven je već pri prvim testovima.

Iako se sve događa u računalu, etička pitanja nameću se sama po sebi. Je li to korak bliže svijetu bez bolesnih ili budućnosti u kojoj imamo dizajniranu djecu i u kojoj neće biti mjesta za one s 'lošim' genima?

BBC citira bioetičare, koji upozoravaju kako proces nije izvjestan i siguran koliko se čini. Nema jamstva da će taj postupak doista rezultirati zdravim djetetom. O nalazima bi trebalo obavijestiti ne samo majku, već i donatora. Usto, cijelo to područje još uvijek vrlo slabo zakonski regulirano.