Tako je, primjerice, Slobodna Dalmacija u članku pod naslovom Zar je moguće da je sva naša pamet u Zagrebu upozorila da gotovo nijedna nagrada nije otišla u Split, iako u njemu ima kvalitetnih znanstvenika koji su u prošloj godini

objavili važne radove u uglednim časopisima.

Istovremeno su neki hrvatski znanstvenici na internetu izrazili negodovanje što nagrade nisu dobili splitski profesori Dejan Vinković i Janoš Terzić koji su prošle godine objavili radove u uglednim časopisima Nature i Cancer Cell.

Janoš Terzić: Naše su komisije ili nestručne ili zločeste

Profesor na Splitskom medicinskom fakultetu dr. sc. Janoš Terzić smatra da je najveća nepravda ove godine učinjena astrofizičaru Dejanu Vinkoviću sa splitskog PMF-a koji nije dobio godišnju nagradu za znanost iako je objavio rad u uglednom časopisu Nature, i to kao jedini autor, što je danas rijetkost.

Naime, Nature je u svibnju 2009. objavio Vinkovićevo istraživanje koje je riješilo dotad nerazjašnjen misterij sastava kometa – činjenicu da sadrže čestice koje su očito bile izložene visokim temperaturama iako se formiraju u udaljenim hladnim dijelovima Sunčeva sustava.

'U sustavu odlučivanja o nagradama postoji dosta netransparentnosti i osobnih animoziteta', izjavio je za tportal Terzić. 'Nagrade bi trebalo objektivizirati. U znanosti se zna kako odrediti vrijednost rada – kriteriji su kvaliteta časopisa i broj citata. Da biste bili profesor na Harvardu, morate imati tri do pet radova u Natureu. Možete ih imati tisuću u nekim nevažnim časopisima, a da nikada ne dobijete posao profesora na tom sveučilištu. Dakle, ja se zalažem da se uvedu međunarodni standardi. U protivnom sve ostaje na razini prijateljstva, odnosno neprijateljstva. To što tvoja mama misli da si najbolji, to je druga priča. Naša povjerenstva su ili nekompetentna ili su zločesta. Mislim da nisu dovoljno stručni kada toliko griješe. Vinkovićev primjer je najeklatantniji primjer koji govori koliko se u odlučivanju griješi', zaključio je Terzić.

Dejan Vinković: Skidam kapu kolegi. Zaslužio je nagradu

Dr. Vinković, iz razumljivih razloga, nije bio voljan ulaziti u kriterije komisije.

'Ne želim komentirati dodjeljivanje nagrada jer ju je u mojoj kategoriji dobio kolega Hrvoje Buljan koji ima znatno bolji CV od mene. Skidam mu kapu zbog toga i mogu mu samo čestitati. Mi se jako uzbuđujemo zbog objavljivanja radova u časopisu Nature, no mene to pretjerano ne fascinira. To što nisam dobio nagradu ne doživljavam tako tragično', rekao je prof. Vinković.

'Što se pak sustava odabira dobitnika tiče, smatram da nagrade više govore o onima koji ih daju nego o onima koji ih dobivaju', dodao je.

'No, ako raspravljamo o tome koliko bi nagrada trebalo ići u Split, valja pogledati kakva je stvarno situacija znanosti u Splitu. Split je tu užasno slab. Zagreb ga po znanstvenim dostignućima i radovima daleko nadilazi. Tu treba biti realan i postaviti pitanje što mi zapravo očekujemo. Hrvatska je i inače svojim znanstvenim doprinosom slabo zastupljena na međunarodnoj razini, a što da govorimo o Splitu. Slobodna Dalmacija se fokusirala samo na sveučilišta, međutim, nije sva znanost na sveučilištima. To što imate pojedine kvalitetne grupe, ne govori stvarno o prosjeku.'

Vinković smatra da je glavni problem to što se u Splitu više ulaže u zgrade nego u kvalitetu znanosti.

'Važno je pitati i što mi kao Splićani poduzimamo da se to promijeni. U kojem smjeru ide razvoj sveučilišta? U Splitu su se

napravile prekrasne zgrade, ali što će biti u njima? Ni euro toga novca nije otišao na stvarno poboljšanje situacije u znanosti, na to da se u grad dovedu kvalitetni ljudi. Splitsko sveučilište ulagalo je proteklih godina enormne novce, no skandalozno je na koji se način oni troše. Činjenica je, primjerice, da ovdje imamo biranje rektora sveučilišta u kojem se po treći put krši statut. Dakle, stvarni problem Splita je u garnituri koja upravlja sveučilištima', objasnio je Vinković.

Ana Marušić: Imena izlaze iz crne kutije

Profesorica na Medicinskom fakultetu u Splitu i urednica Croatian Medical Journala, dr. Ana Marušić, također smatra da je problem u netransparentnosti rada komisije.

'Što se odabira nagrada, tiče složila bih se da je tu problem transparentnosti u odlučivanju. Nagrade su svakako dobili i ljudi koji ih i zaslužuju. No, ako je, primjerice, neka nagrada godišnja, trebalo bi znati je li to nagrada znanstveniku za njegove ukupne zasluge ili za dostignuće u protekloj godini. Ovako javnost nije sigurna u kriterije i rezultate, nego imena kao da izlaze iz crne kutije, a da nitko ne zna što se zbiva u kutiji', objasnila je prof. Marušić.

'Slažem se s kolegom Vinkovićem da u Splitu postoje jake znanstvene skupine, ali da prosjek nije na razini Zagrebačkog sveučilišta koje je i veće i starije. Što se ulaganja tiče, teško je odlučiti što je važnije, kao u onom pitanju o koki ili jajetu, odnosno treba li prvo uložiti u infrastrukturu ili u ljude. Ovo ljeto došao nam je direktor iz European Science Foundationa. S njim i njegovim kolegama smo u dogovorima za partnerstvo u organiziranju konferencija izvrsnosti u znanosti. Splitsko i zadarsko sveučilište poslali su pismo namjere ESF-u što bi trebalo dovesti vrh svjetske znanosti u Split. Još se puno može napraviti, međutim, na nama je da na tome i radimo. Smatram da se dolazak kvalitetnih znanstvenika jako ubrzava na Sveučilištu u Splitu. Tu je, primjerice, i rad na velikom projektu '10001 Dalmatinac' koji okuplja priličan broj znanstvenika i koji je polučio važne rezultate', rekla je prof. Maušić koja je i sama u timu koji je objavio članak u novom broju časopisa Nature.

Nagrade, njih 31, dodijeljene su 7. listopada u povodu Dana neovisnosti, a uručio ih je ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs.