Društvo hrvatskih književnika (DHK) objavilo je Deklaraciju o umjetnoj inteligenciji, u kojoj osuđuje svaku upotrebu umjetne inteligencije koja bi išla na štetu hrvatskim književnicima te osobama koje se bave književnošću i drugim umjetnostima, priopćili su iz DHK u ponedjeljak
'Kao što su pojedini predstavnici drugih grana umjetnosti već i primijetili, osim što obogaćuje pojedine sfere ljudskoga djelovanja, umjetna inteligencija za stvaralački duh čovjeka uvelike predstavlja i prijetnju', kaže se u tekstu Deklaracije. Dodaje se i da u različitim granama umjetnosti 'umjetna inteligencija pokreće mehanizam ugroze kreativnih industrija i umjetničkih poziva'.
Hoće li umjetna inteligencija ugroziti književnu umjetnost, budući da je od ljudskoga bića brža i jeftinija, odnosno učinkovitija, pitanje je na koje DHK nudi odgovor u tri kategorije: onoj autorskih prava, zatim socijalne sigurnosti, te biti književne umjetnosti.
Kada je riječ o autorskim pravima pri 'proizvodnji' književnosti pomoću umjetne inteligencije, navodi se da sustavi dubokog učenja za generiranje ljudskog jezika na temelju unesenih podataka (poput ChatGPT-a) tekst stvaraju pomoću postojećih tekstova – književnih i inih – koji su uneseni u njihov sustav, odakle ih se kompilira kako bi se udovoljilo zahtjevima korisnika, i što se tiče književnosti, 'riječ o stroju za citiranje i plagiranje'.
Dodaje se da je upitno tko je odgovoran u slučaju plagiranja kada to čini umjetna inteligencija. Kada se pak govori o socijalnoj sigurnosti, 'raširena, a neregulirana uporaba umjetne inteligencije egzistencijalno ugrožava mnoge književnike, prevoditelje i ilustratore'.
'Iako je ovo rješenje naizgled jeftinije, kao društvo ćemo ga, dugoročno, skuplje platiti', ocijenili su iz DHK, 'jer društvo u kojemu prevoditelje, ilustratore i književnike tehnološki napredak tjera na marginu gubi mnogo više od same socijalne sigurnosti prevoditelja, ilustratora i književnika – ono gubi kulturnu elitu koja svakom društvu daje smisao, smjer i duh. Zbog toga će se, kako navode, 'sustav s vremenom cijeli urušiti u posthumano stanje'.
U trećoj kategoriji odgovora, koja se tiče biti književne umjetnosti, navodi se da su inspiracija i stvaranje 'plod ljudskoga bića ili onoga što ga transcendira, a ni u kojem slučaju ne proizlaze iz nečega beživotnog kao što je umjetna inteligencija', budući da je književnost 'eminentno ljudski fenomen'.
DHK na kraju sugerira zakonodavcu da u buduće regulacije umjetne inteligencije uvrsti i 'element odnosa umjetne inteligencije i umjetnosti, kako bi sankcionirao zloupotrebu umjetne inteligencije na štetu književnosti i umjetnosti, a u kojemu bi pravi autor - bilo žrtva plagiranja, bilo onaj tko bi neki angažman dobio da njegov posao ‘besplatno’ nije odradila umjetna inteligencija – bio oštećen'.