Eksplozivne erupcije vulkana mogle bi se predviđati na temelju promjena frekvencija u podrhtavanju tla, pokazala je nova studija
Naime, prema radu objavljenom u novom broju časopisa Journal of Volcanology and Geothermal Research istraživanjem erupcije aljaškog vulkana Redoubt 2009. godine utvrđeno je da se seizmičke aktivnosti prije eksplozivne erupcije mijenjaju od postojanih udara nalik na bubnjanje u brzi niz podrhtavanja. Nakon toga slijedi neprekidna buka i konačno, neposredno pred eksploziju, tišina.
Pod tlom ispod vulkana prostiru se sustavi tunela kojima rastopljene stijene pod pritiskom izlaze na površinu. Kako magma teče kroz duboke pukotine, uzrokuje mala seizmička podrhtavanja i potrese. Znanstvenici su na primjeru vulkana Sveta Helena u travnju 2005. uočili da su potresi koji prethode vulkanskim erupcijama prvi znaci obnove aktivnosti magme. Međutim, nove analize Redoubta pokazale su da podrhtavanje klizi prema sve višim frekvencijama da bi iznenada, samo minutu prije erupcije, stalo.
'Frekvencija ovog podrhtavanja neobično je visoka za vulkan', objasnila je Alicia Hotovec-Ellis s University of Washington i pojasnila: 'Budući da između svakog potresa prolaze sve kraća razdoblja nema dovoljno vremena da se skupi dovoljno veliki pritisak za neki veći. Nakon što frekvencija postane ludo visoka, nastupa pauza i potom eksplozija.'
Autori studije pišu da buka potresa prije erupcije nalikuje kriku kada se podaci na seizmometru ubrzaju 60-ak puta kako bi se mogli čuti. No znanstvenici za sada ne mogu sa sigurnošću reći hoće li ovakvo glasanje vulkana uvije završiti erupcijom niti znaju što se točno događa u podzemnim sustavima vulkanskih tunela.
Vulkani ubijaju na četiri načina
Aktivni vulkani mogu ubiti na četiri načina – supervrućim valovima plinova koji mogu putovati brzinom do 700 km na sat i dostići temperature od oko 500 stupnjeva Celzijusovih; poplavama golemih količina mulja (mješavine otopljenog leda, zemlje, kamenja i pepela) koje se mogu kretati brzinom od oko 60 km na sat; zagušljivim i otrovnim plinovima, osobito CO2, koji se mogu nakupiti pod vodenim površinama i biti opasni čak i kada nema eksplozija; oblacima pepela koji se ponekad dižu desecima kilometara u visinu sve do niže stratosfere, reflektiraju Sunčeve zrake i uzrokuju pad temperatura. Smatra se da su za veliko izumiranje u Permu, kada je nestalo oko 96 posto svih vrsta, odgovorni vulkani.
