Suprotno popularnom mišljenju, nepropisnu brzinu policija ne mora snimati samo kod vozila koje dolaze prema njoj nego to može činiti i prema onima koja odlaze. Naime, kako su za tportal naveli iz Ureda glavnog ravnatelja policije, svi uređaji za mjerenje brzine u cestovnom prometu koje koristi MUP RH (izuzetak je samo laserski uređaj LTI 20.20, ali to je stariji model uređaja) imaju mogućnost mjerenja brzine i u odlaznom i u dolaznom smjeru. Štoviše, većina ih može istovremeno mjeriti brzinu u oba smjera.

Na taj način mogu se mjeriti brzine svih vozila na prometnicama na kojima promet teče u oba smjera. Iz policije su za tportal naglasili kako policajac na terenu odlučuje hoće li mjeriti vozila u odlaznom, dolaznom ili oba smjera kretanja vozila istovremeno. Dodali su kako nemaju podatak o tome postoji li neka praktična prednost kod sankcioniranja prekršaja kada se mjeri brzina vozila u odlaznom smjeru u odnosu na mjerenje brzine vozila u dolaznom smjeru.

MUP koristi tri vrste uređaja

Laserski uređaji za mjerenje brzine rade na principu odašiljanja laserskih zraka (svjetlosnih zraka, nevidljivih i bezopasnih za oko – laser klase 1) prema vozilu i mjerenja vremena potrebnog da ta zraka dođe do vozila i natrag prema uređaju (prijeđeni put/vrijeme=brzina).

Radarski uređaji za mjerenje brzine rade na Dopplerovom principu, tj. principu promjene frekvencije odaslane radarske zrake koja se odbija od vozila u pokretu. Prema formuli, uređaj izračunava brzinu mjerenog vozila u ovisnosti o visini promjene frekvencije. Presretači rade na principu mjerenja tahografskih impulsa iz mjernog vozila u određenom vremenu.

Presretač odnosno službeno zvano mjerno vozilo proizvodi određeni broj impulsa po prijeđenom putu, a uređaj izračunava brzinu po formuli - prijeđeni put/vrijeme = brzina. Ukratko, kako god okrenuli, dani brze vožnje po hrvatskim cestama davno su prošli, policija je solidno naoružana uređajima za snimanje.