Dizajnerski debi šangajskog studija Pixpil fantastična je kombinacija pikselizacije, poznatih mehanika i znanstvenofantastične avanture koja ljubav prema starim igrama i japanskoj animaciji samopouzdano predstavlja novim generacijama
Posljednjih nekoliko godina sve češće susrećemo se s usporavanjem inovacija u svijetu gejminga. Transformacija nekad opskurne branše digitalne zabave u globalnu multimilijunsku industriju ostavila je svoj trag i sad se, više ili manje, uglavnom susrećemo s recikliranim idejama i dizajnom.
Šangajski studio Pixpil snašao se u svijetu u kojem svi kopiraju sve složivši amalgam nekoliko klasičnih žanrova, a on je, uz fantastičnu art direkciju, postao igrom koju je nekad tročlani, sad deseteročlani tim razvijao punih šest godina. Nazvati Eastward kopijom drugih igara bilo bi pogrešno - zato što je on puno više od toga.
U naslovu preuzimate ulogu dva glavna lika - djevojčica Sam je dugokoso siroče obdareno natprirodnim moćima dok je John tiha sirovina, bivši rudar koji uglavnom komunicira nasiljem. John i Sam putuju postapokaliptičnom Zemljom, susrećući čudne ljude i čudna mjesta te bježeći od naoko nezaustavljive sile koja je ljudsku populaciju svela na svega nekoliko tisuća.
Asocijacija na svu silinu pop referenci i videoigara, unatoč pikseliziranoj grafici, seže puno dalje od ere Super Nintenda. Pixpil se referira na Miyazakijevu animaciju, igre Legend of Zelda, Earthbound, Mother, The Last of Us i hrpu drugih na više razina.
Ovaj Zelda-like posuđuje elemente od vrlo širokog raspona naslova te ih sve slaže u pitak mišung koji, premda nikad ne oduševljava, konstantno motivira igrača da ga nastavi igrati. Nove moći, nova oružja, novi neprijatelji i nove plejade blesavih likova napravljeni su tako da potaknu znatiželju i, više ili manje, emotivno povežu gejmere s likovima koji neminovno srljaju u propast.
Eastward nosi specifičan senzibilitet i humor, a koji je, makar dobronamjeran, donekle i neumjestan ismijavajući manjine i u narančasto odjevene redovnike.
Unatoč nekolicini stvari koje su nam zasmetale, Eastward nudi i hrpu onih zabavnih, poput kuhanja i 2D dungeoneeringa, nadogradivih oružja i avanturističkih elemenata koji nemaju veze s borbom. Tempo je jako dobro naštiman, no dizajn nekih neprijatelja i bossova ponekad, unatoč lijepom izgledu, predstavlja stvari na kojima se moglo poraditi.
Igra sadrži i pravi retro RPG Earth Born, punokrvan naslov koji postoji skoro nezavisno o njoj te se na nju veže nizom figurica koje se skupljaju i daju specijalne bonuse igraču.
Za kraj, stvar koju moramo napomenuti je i služben soundtrack koji je radio Joel Corelitz, skladatelj Halo Infinitea, Death Strandinga i Gorogoe. Bez odlaska previše u detalje, recimo samo da su videoigrama inspirirane skladbe toliko dobre da smo ih slušali dugo nakon što smo priveli igru kraju.
Ako volite serijal o Zeldi, ljubitelj ste neobičnih retro igara i pixel arta, u Eastwardu ćete pronaći zbilja puno stvari koje će vas razveseliti. Premda skoro ni po čemu nije originalan, Eastward je fantastično produciran naslov koji uz sve posuđene sitnice nudi nešto što mnogima nije pošlo za rukom: jak karakter, zarazan gameplay, solidnu priču i - dušu.
- Ime: Eastward
- Žanr: Zelda-like avantura
- Proizvođač: Pixpil
- Izdavač: Chucklefish
- Platforme: PC, Switch
- Cijena: oko 20 eura