Kad spominjemo kratkotrajne radiovalove, FRB, govorimo o nekim vrlo energičnim događajima u svemiru koji u vrlo kratko vremenu emitiraju jako puno elektromagnetskog zračenja. Ti tajanstveni izboji bljeskaju svemirom tisuću puta dnevno i povremeno budu uhvaćeni zemaljskim teleskopima.

Kratkotrajni radiovalovi se pojavljuju i nestaju u milisekundama, a opet u njima bude više energije nego što je Sunce oslobodi u tri dana. Neki se izboji ponavljaju danima ili mjesecima. Većina putuje stotinama milijuna svjetlosnih godina da bi stigli do Zemlje. I nitko nikada nije odredio njihov izvora u kozmosu - sve do sada.

U tri rada, istovremeno objavljena u časopisu Nature, američki i kanadski istraživači izvijestili su o kratkotrajnom radiovalu koji ne potječe iz neke daleke galaksije, već stiže iz 30.000 svjetlosnih godina udaljenog područja u Mliječnoj stazi, koje se gledano sa Zemlje prividno nalazi na sjevernom dijelu nebeskog svoda.

Ne samo da je ovo prvi FRB otkriven u našoj galaksiji; to je ujedno prvi izboj koji potječe od poznatog objekta u svemiru. U ovom slučaju riječ je o magnetiziranoj neutronskoj zvijezdi poznatoj kao magnetar. Ova ugasla zvijezda, zvana SGR 1935 + 2154, pruža prve konkretne dokaze o podrijetlu kratkotrajnih radiovalova nakon više od deset godina misterija, rekao je Daniele Michilli, koautor jedne od novih studija.

'Ovo je najsnažniji izboj otkriven u našoj galaksiji', kaže Michilli, astrofizičar iz kanadskog projekta CHIME koji lovi upravo kratkotrajne valove. 'Sada napokon imamo dokaze o barem jednom objektu koji ih može proizvesti. Magnetari su bili jedan od glavnih kandidata pa je to lijepa potvrda naših teorija.'

'U nedavno objavljenoj seriji znanstvenih članaka skupina znanstvenika pokazala je da su mogući izvori kratkotrajnih radiovalova magnetari u našoj galaksiji, Mliječnoj stazi', kaže Vibor Jelić, voditelj Laboratorija za astročestičnu fiziku i astrofiziku Zavoda za eksperimentalnu fiziku pri Institutu Ruđer Bošković. 'Magnetari su neutronske zvijezde koje imaju vrlo jako magnetsko polje', pojašnjava.

Ove ugasle jezgre nekad moćnih zvijezda, čija je masa otprilike dvostruko veća od Sunca, upakirane su u kuglu ne veću od površine kakvog grada. Tisućama godina nakon nastanka ovi temperamentni objekti kruže kroz razdoblja nasilnih aktivnosti, zračeći snažne impulse rendgenskog i gama-zračenja u svemir oko sebe u naizgled slučajnim intervalima.

Mliječni put dom je tridesetak poznatih magnetara, ali nijedan nikada u svojim visokoenergetskim izbojima nije ispljunuo ništa nalik FRB-u.

Jedan od takvih magnetara je i SGR 1935 + 2154, smješten u sazviježđu Lisice, u njedrima ostatka supernove, plinovitog groblja koje je iza sebe ostavila raznesena zvijezda. Ovaj je magnetar prvi put privukao pažnju znanstvenika 2014., kad je počeo puštati snažne rendgenske i gama-zrake u smjeru Zemlje.

Ove godine ušao je u novo razdoblje aktivnosti: 28. travnja izbacio je i dva bljeska energije, a prvi je trajao 0,58 milisekundi, da bi se nakon pauze od 30 milisekundi pojavio i drugi u trajanju od samo 0,33 milisekunde. Kratki izboj bio je 4000 puta svjetliji od bilo kojeg drugog radiopulsa dosad zabilježenog na Mliječnoj stazi.

Ova događanja potvrdila su dva odvojena radioteleskopa: eksperiment CHIME sa sjedištem u brdima Britanske Kolumbije i Survey for Transient Astronomical Radio Emission 2 (STARE2), skup tri teleskopa sa sjedištem na jugozapadu Sjedinjenih Američkih Država. Obje su institucije pratile FRB do istog područja neba, precizno određujući tek reaktivirani magnetar. Istu regiju neba nadzirao je i sferni teleskop FAST u Kini te je također zabilježio izboje energije, izvijestili su Bing Zhang i kolege.

'Na temelju svih ovih promatranja, zaključeno je da je došlo do manje, ali energetski jake eksplozije na magnetaru te da je ona uistinu mogući izvor FRB-a', kaže Jelić.

A prema dosadašnjim istraživanjima, ovo bi trebao biti dokaz da su aktivni magnetari sposobni generirati kratkotrajne radiovalove. S obzirom na to da bi čak 50 posto svih zvijezda koje umru u kolapsu jezgre moglo postati magnetari, u svemiru ih postoji više nego dovoljno da bi se uzeo u obzir svaki promatrani FRB, ustvrdili su istraživači.

Međutim valja priznati da možda postoje i drugi objekti u svemiru koji također proizvode kratkotrajne radiovalove. Zbunjujuće je i to što je procijenjeni učinak oslobođene energije bio znatno niži od gotovo bilo kojeg drugog FRB-a otkrivenog izvan naše galaksije, kao i to da niti jedan od ostalih 30 poznatih magnetara u Mliječnoj stazi nikada prije nije oslobodio energije slične FRB-u.

'Još uvijek ne znamo što je izvor kratkotrajnih radiovalova koje detektiramo iz svemira', objašnjava Jelić. 'Detektirani radiovalovi obično ne traju duže od djelića sekunde te se nasumično javljaju na različitim dijelovima neba. S obzirom na to da traju jako kratko, teško je odrediti izvor samih valova te provesti daljnje istraživanje', ističe.

'Zbog toga postoje brojne teorije o tome što bi mogli biti mogući izvori FRB-a, a na znanstvenim konferencijama vode se i vrlo burne rasprave o ovoj problematici', kaže za kraj Jelić, dodajući: 'Bit će potrebno još nekoliko ovakvih promatranja da bi se uistinu potvrdilo da su magnetari izvori kratkotrajnih radiovalova, ali će potraga za njima biti lakša nego prije jer sada potencijalno znamo što je njihov izvor.'