Poznato je da se Hrvatska nalazi na vrlo trusnom području, da se najsnažniji potresi mogu očekivati na jugu Dalmacije, a potom u ostatku Hrvatske, uključujući i Zagreb u kojem bi onaj najgori mogao porušiti i do četvrtine građevina (pogledajte letak Grada Zagreba s uputama za slučaj potresa). Nešto slabiji mogu se očekivati u zapadnom dijelu Istre. No što je od strahova i spekulacija kojima ovih dana svjedočimo opravdano, a što ne, pokušali smo doznati kroz intervju sa seizmologom mr. sc. Ivom Allegrettijem s Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu.

Koliko je potresa ovih dana u okolici Zagreba zabilježila Seizmološka služba i što se iz podataka može zaključiti?

Zabilježeno je 70-ak potresa no oni su uglavnom bili vrlo, vrlo slabi pa su ih većinu mogli registrirati samo naši instrumenti. Tek oko 10 posto njih se osjetilo, ponajviše u epicentru i bližoj okolici.

Je li to uobičajeno za Zagreb i može li se nešto predvidjeti?

U seizmologiji nema zbivanja na redovnoj bazi no poznati su nizovi potresa koji se dijele u tri vrste: oni koji prethode nekom jačem; naknadni koji slijede nakon jačeg; te oni koji se javljaju sami za sebe i nisu ničemu uvod niti su posljedica. Najčešći niz koji osjećamo i primjećujemo je niz naknadnih potresa. Dok traje seizmička aktivnost ne možete znati što će doći – hoće li uslijediti neki jači ili je neki jači od slabih bio onaj najjači. To se može saznati tek naknadno.

Postoje neka novija istraživanja koja su pokazala da se prije velikih potresa ponekad mogu zabilježiti određeni znaci, primjerice emisije nekih plinova. Jesu li predviđanja velikih potresa već danas moguća?

Radi se o popratnim pojavama u razdoblju nukleacije, odnosno pripremanja potresa. Ima ih cijeli niz. Ljudi tu ubrajaju čak i osjete životinja, iako nitko nije točno definirao što bi to one mogle osjećati. One ponekad predosjete potres, a ponekad ne. Slično je i s emisijama plina radona. Nekad ga ima, a nekad ne. Osim toga ponekad ga bude 50 km dalje od epicentra zato što je tamo takav teren da ga prirodno ima više. Postoje također i promjene elektromagnetskih polja. Dakle, to su popratne pojave, međutim, one ne postoje uvijek pa ne mogu biti razumni indikatori za prognoziranje.

U posljednje vrijeme također se govori o ljudskom faktoru, o činjenici da eksploatacija vode ili ubrizgavanje u podzemne otvore mogu izazvati potrese. Koliko aktivnosti saniranja podsusedske obilaznice, koje neki mediji spominju, mogu imati veze s potresima?

Postoji nešto što se zove inducirana seizmičnost. To se odnosi na punjenje bušotina, te punjenje i pražnjenje velikih akumulacijskih jezera. Tu se stvaraju određeni procesi koji mogu aktivirati potrese. Međutim, da bi se to aktiviralo ljudsko djelovanje mora biti vrlo jako. Ne možete ubaciti nešto vode u bunar i reći da će to pokrenuti potres. Osim toga to se ne događa svugdje i uvijek. Zbog svega toga punjenja i pražnjenja velikih akumulacija vode se pod strogom kontrolom. Ne vjerujem da u saniranju podsusedske obilaznice ima takvih obimnih radova.

Kakav se najsnažniji potres može očekivati u Zagrebu? Svi uvijek spominju onaj iz 1880. koji je nanio velike štete i uzrokovao jedan smrtni slučaj. Često se spominje jačina od 6,5 po Richteru.

Znamo da se u Zagrebu dogodio jedan takav potres i naravno da se sličan može ponoviti, možda čak za nijansu jači. Onaj je bio 6,2, a procjenjuje se da je moguć od 6,5.

Kao kritična zona obično se spominje rasjed u području Medvednice kod Stubice, odnosno Kašine. Znači li to da se najsnažniji potres može očekivati u podsljemenskoj zoni?

Taj rasjed je uzrokovao potres 1880. On to može osloboditi i od njega možemo nešto takvo ponovno očekivati. Epicentar je opasna zona, međutim, potresi se i na drugim mjestima mogu pojačati. Zbog toga postoji karta seizmičke mikrorejonizacije za Zagreb koja pokazuje gdje postoje moguća ubrzanja tla.

Kakva se gradnja može smatrati sigurnom za potrese takvih razmjera?

Teško je definirati razdiobu otpornosti kuća u Zagrebu. To je stvar građevinske struke. Postoje procjene koliko bi se kuća u Zagrebu moglo porušiti, one su predstavljene na stranicama grada Zagreba i to je službeni dokument. Ono što mogu reći sa sigurnošću jest da u Zagrebu postoje tri nivoa gradnje. Jedan su stare kuće s ciglama i drvenim gredama, drugi je onaj u kojem su korištene cigle i horizontalni serklaži, koji je uveden nakon skopskog potresa 1964. i konačno onaj suvremeni u kojem se koristi armirani beton i u horizontalnim i u vertikalnim smjerovima u cijeloj konstrukciji. Ako je to pravilno projektirano i izvedeno, onda bi suvremene građevine trebale izdržati predviđene potrese. No to također ovisi i o vrsti tla na kojem su građene.

Često se spominju neke statistike prema kojima bi se razoran potres mogao ponoviti u razdoblju od stotinjak godina. Je li to utemeljeno?

Ne. To se zove povratni period. U Zagrebu se dogodio samo jedan potres pa nema smisla govoriti o periodima. Da ih imamo barem deset mogli bismo govoriti o nekom uzorku.

Mogu li potresi oko Zagreba imati kakve veze s onima u Senju?

Mi se svi nalazimo na jednom planetu. Međutim, bila bi spekulacija govoriti o izravnoj vezi. U tektonici postoje trendovi, tektonski blokovi rade na nekom velikom nivou. Afrička tektonska ploča podvlači se ispod europske pa je sve što se kod nas događa uglavnom povezano s time. Međutim, kako se to prenosi teško je reći. Bilo bi jako spekulativno reći da se nešto pomaknulo kod Senja pa sad to ima veze sa zbivanjima kod Zagreba.