Dr. Willie Soon, stručnjak u Centru za astrofiziku Harvard-Smithsonian, jedan od najuglednijih svjetskih znanstvenika koji su izrazili svoju sumnju u klimatske promjene, priznao je da je u proteklih deset godina dobio više od milijun dolara od glavnih američkih naftnih kompanija i proizvođača ugljena.

Soon je širom svijeta postao poznat po svojim tvrdnjama da globalno zagrijavanje i otapanje arktičkog leda uzrokuju varijacije u solarnim ciklusima, a ne emisije CO2 izazvane ljudskim aktivnostima te da polarne medvjede ne ugrožavaju klimatske promjene.

Međutim, istraga američkog Greenpeacea pokazala je da su znanstvenika od 2001. izdašno financirali naftaši ExxonMobil, American Petroleum Institute i Koch Industries te Southern, jedan od najvećih svjetskih proizvođača ugljena. Od 2002. svaki od njegovih 'grantova' stizao je ili od naftnih ili od lobija ugljena.

Dokumenti također otkrivaju da je Soon 2003. kontaktirao s drugim klimatskim skepticima kako bi zajedno što više osporili nalaze UN-ova Međunarodnog panela za klimatske promjene.

Soon je priznao da je primao financijsku potporu industrijskih lobija, međutim tvrdi da ona nije utjecala na njegova istraživanja.

'Nikada nisam bio motiviran financijskim nagradama ni u jednom od svojih znanstvenih istraživanja', rekao je za Reuters. 'Prihvatio bih i sredstva Greenpeacea da mi ih je ponudio.'

Dokumenti, koje je Greenpeace dobio od Smithsoniana prema američkom zakonu o slobodi informacija (FoIA), otkrivaju da je Zaklada Charles G. Koch, glavni financijer klimatskih skeptika, Soonu dala dvije stipendije ukupne vrijednosti 175.000 dolara 2005. i 2006. te ponovno 2010. American Petroleum Institute, predstavnik američkih naftnih i plinskih kompanija, dao je znanstveniku od 2001. do 2007. više grantova u ukupnom iznosu od 274.000 dolara. ExxonMobile mu je od 2005. do 2010. isplatio 335.000 dolara, a dobio je i brojne grantove drugih spornih institucija, među kojima se ističu Mobil Foundation, Texaco Foundation i Electric Power Research Institute.

Budući da je bio jedan od rijetkih znanstvenika koji su objavljivali radove u kojima je utjecaj čovjeka na globalno zagrijavanje dovođen u sumnju, Soon se smatrao glavnim zagovornikom klimatskog skepticizma. Njegov znanstveni položaj i ugled omogućili su mu da postane ključni savjetnik američke desnice u vrućoj političkoj debati kojom je uzdrmano povjerenje javnosti u rezultate stručnih istraživanja i UN-ove klimatske pregovore.

Kompanije API, ExxonMobil i Southern Company još su 1998. zajedno sjele za stol i donijele Global Climate Science Communications Plan kojem je glavni cilj bio narušavanje povjerenja u klimatske znanosti i slabljenje podrške Protokolu iz Kyota. U njemu je istaknuto da će 'pobjeda biti ostvarena kada prosječni građani shvate nepouzdanost klimatskih znanosti'. Glavna formula za promidžbu u medijima bila je isticanje ove nesigurnosti, a plan je podrobno definirao i financiranje skupina koje su trebale poticati znanstvenike da budu skeptični prema globalnom zagrijavanju. Informacije su procurile u New York Times, izbio je skandal, međutim, čini se da plan ipak nije otpao.