Priča o bogu rata Kratosu puna je borbi, izdaje i mrtvih bogova, no ono što ga je utemeljilo kao jednu od najboljih franšiza kombinacija je epskih prizora i munjevite borbe. Santa Monica Studio nekoliko je godina radio na nečemu što bi priču o nepokolebljivom ratniku sprovelo u novu generaciju konzola bez da promijeni ono što je dobro, a da ju u isto vrijeme učini svježom i neobičnom.

Radnja smještena u svijet grčke mitologije u novom se God of Waru premješta u onaj nordijske, zamijenivši jedan panteon pun nemilosrdnih božanstava drugim. Vizualni skok iz svima nam poznate antičke scenografije u onu zavijenu snijegom i ledom vrlo je dobrodošao, no ne toliko koliko promjena načina na koji funkcionira cijela igra.

Novi početak

God of War je svojevrsni revamp izvornog serijala, a njegov glavni plan je agresivnog i nepokolebljivog Kratosa zamjeniti starim i izmučenim bogom koji se ovog puta mora brinuti za svojeg sina. Njihov zadatak je prenijeti pepeo Kratosove žene na vrh planine, što opet za sobom povlači niz problema s lokalnim bogovima koje ćete, pogodili ste, uglavnom rješavati nasiljem.

Novi bog rata skrojen je kako bi uobličio viziju prošlih nastavaka, samo sve prepakirao u sporiju i kompaktniju igru u kojoj, primjerice, Kratos ne nosi više od jednog (u ovom slučaju jako zabavnog) oružja te gdje cijeli dizajn više ide prema unutra (detaljni RPG sustav nadogradnje oružja, oklopa i moći) nego prema van (više oružja, hrpa lokacija i tako dalje). Taj (za današnje doba) neobični dizajnerski stil proteže se i na dizajn igrinog svijeta.

Ledena bespuća

Makar daleki sjeverni krajevi možda izgledaju kao mjesto kojim ćete moći beskonačno lutati, oni su oblikovani na taj način da samo stvaraju iluziju totalne slobode. Ovome uvelike pomaže premještanje kamere iz fiksne u onu koja Kratosa prati s leđa, te koja igraču pruža više prilika da iz osobnije perspektive promatra umirući svijet kojim putuje.

Upravo to je u neku ruku i glavna poanta naslova koji jednodimenzionalnog lika (koji mrzi sve) pretvara u zabrinutog oca (koji se boji da će njegova počinjena djela utjecati na njegovog sina Atreusa). Kratosov potomak Atreus, pogodili ste, nije previše upoznat sa bogatom bogoubilačkom povijesti svojeg oca, što cijeloj priči daje dodatnu razinu drame.

Oprema koja vrijedi

Osobni pristup ovoj priči o starom i umornom (ali i dalje super moćnom) Kratosu proteže se i na oružja i opremu. Kratos ikoničke Lance Olimpa ovog puta zamjenjuje Levijatanovom sjekirom, jednorukim sječivom koje na komandu dolazi nazad u ruku. Atreus je također puno korisniji nego što se čini. Za razliku od pasivnih suputnika u brojnim drugim igrama, Kratosov potomak aktivno pomaže u borbi, odvlačeći protivnike od oca brzim napadima lukom i strijelom. Količina kombinacija i specijalnih napada je masivna, dajući igračima hrpu raspoloživih stilova igre koje mogu podesiti prema svojem ukusu.

Ono što vas igra prije svega uči je poštovati protivnike – ovdje se ne radi o naslovu koji dozvoljava nemilo nabijanje po komandama. Ne radi se o ubilački napornom sustavu igre kao onome u Dark Soulsima, već akcijskoj avanturi iz trećeg lica koja opasno naginje prema borilačkim igrama. Prepoznatljive interaktivne sekvence (quicktime eventovi) svedene su uglavnom na prepričavanje priče i pokoju spektakularnu egzekuciju, što je stvarno jako lijepa promjena u odnosu na prethodne nastavke.

Hrvatski? U God of Waru!?

Sve ovo zapravo igru uobličuje u naslov stare škole – zapanjujuće osobnu priču za jednog igrača koja, unatoč bugovima i na mahove užasno zbunjujućoj borbi, u cijelosti zadovoljava kriterije koji su bili postavljeni prije dolaska nove generacije igara za više igrača. Poanta God of Wara je putovanje i upijanje zbilja očaravajuće lijepoga svijeta koji nije napravljen da igrače davi desecima sati, već da u ograničenom vremenskom roku ispriča priču i ostavi čvrst dojam.

Jako velik problem sa objektivnim pristupom igri stvara i hrvatska lokalizacija koja sve u igri, od titlova do zapisa u ogromnoj enciklopediji, pa sve do izbornika i predmeta, prevodi na hrvatski jezik. Ovo kažem zato jer na početku sve zvuči malo čudno ako ste navikli na videoigre na engleskom jeziku, no nakon pola sata više nećete uopće zapitkivati te ćete ih proglašavati njihovim hrvatskim imenima – koja, iskreno govoreći, zvuče super.

U svakom slučaju, tko god je radio lokalizaciju za hrvatsko tržište, mogu reći da je odradio izvrstan posao. Tko bi pomislio da će nasilne videoigre učiti mlađe generacije književnom hrvatskom jeziku?!

Trajanje i zaključci

Za završavanje ove grafički i sadržajno impresivne priče o starom Bogu rata potrebno je oko 25 sati, što je (po mojem skromnom mišljenju) taman dovoljno da igra ne postane dosadna. Ako volite naslove koji pričaju epsku priču te koji već isprobane formule oblikuju u nove uzbudljive formate, dugujete si kopiju God of Wara – igre koja dokazuje da akcijom nabijenu priču namijenjenu jednom igraču i dalje možemo smjestiti u donekle isprani svijet modernih videoigara.

• Ime: God of War
• Proizvođač: Santa Monica Studio
• Izdavač: Sony
• Platforme: PlayStation 4
• Žanr: Akcijska avantura
• Cijena: 499 kn

Plus:

• Dizajn igre
• Dinamična borba
• Predivna grafika
• Sve je lokalizirano na hrvatski

Minus:

• Šlampava kamera i poneki bug