Mnogi prognoziraju da su operativni sustavi kakve ih danas poznajemo - glomazni, prekrcani i kompleksni - stvar prošlosti. Čekaju nas, kažu, operativni sustavi koji služe samo da nas priključe na internet, a sve aplikacije koje ćemo koristiti bit će više-manje online. Googleov Chrome OS, koji je trenutno u testnoj verziji, radi upravo na taj način, no rijetki su već danas spremni posve odbaciti desktop aplikacije i prebaciti se u Googleov svijet.

Bez obzira na to što nam donosi budućnost, 2009. godinu su definitivno obilježili dobri stari desktop operativni sustavi. Apple je na tržište izbacio Snow Leopard, poliranu i poboljšanu verziju Leoparda koja svojim sitnim popravcima i izmjenama 'ispod haube' nije privukla mnogo novih korisnika, ali je niskom cijenom, stabilnošću i pouzdanošću pokazao da je Appleov OS vrlo ozbiljna alternativa Windowsima. Microsoft je, pak, jedva dočekao da se riješi nepopularne, spore i iritantne Viste, zamijenivši je Windowsima 7. Taj je operativni sustav, istini za volju, opet samo uglađena verzija Viste, ali mora se priznati da je u svemu puno bolji od prethodnika, pa stoga i ne čudi ogroman interes i fantastična prodaja Sedmice.

Trebate prijenosnik, jeftin i malen? Ništa lakše

Jedan od razloga zašto je Vista tako loše primljena jest i činjenica da je prilično loše (čitaj: bila je posve neupotrebljiva) radila na netbook računalima, koji su obilježili svijet hardvera u 2008. i 2009. godini. Proizvođači prijenosnika u jednom su trenutku shvatili (predvođeni tvrtkom Asus i njihovim modelom Eee) da je sasvim moguće napraviti prijenosnik koji je malen, lagan, solidnih performansi, a k tome i jeftin, i nazvali su to netbook.

Rezultat je nevjerojatno dobra prodaja netbooka: prema posljednjim podacima, u 2009. godini isporučeno je 33,3 milijuna netbooka, što je porast od 108 posto u odnosu na 2008. godinu. Tijekom 2009. definicija netbooka se, doduše, malo razvodnila, pa je danas teško razdvojiti netbook od ultraprijenosnika, pa čak i 'standardnog' prijenosnika. No, čitav hardverski svijet zbog ovog je fenomena odustao od zamorne utrke za gigahercima i brzinom, te se okrenuo štednji energije. Najbolji je primjer nedavno predstavljena nova verzija Intelovog štedljivog čipa Atom pod nazivom Pineview, koji neće biti znatno moćniji od prethodnika, ali će zato biti dvostruko štedljiviji.

Mobilna revolucija

Isti taj Pineview bit će upotrebljiv i u pametnim telefonima, što pokazuje koliko je daleko otišla konvergencija tih uređaja i prijenosnih računala. Još od vremena ručnih računala (danas nepostojeće kategorije) znali smo da ćemo jednoga dana u ruci imati moćnu napravicu na kojoj ćemo moći igrati igre, surfati internetom i sasvim solidno obavljati mnoge zadatke tradicionalno rezervirane za stolna računala, no odgovor kako će to točno izgledati, stigao je u obliku Appleovog iPhonea.

Najbolji je primjer za to iPhone 3GS, koji je predstavljen u ljeto 2009. godine. Taj model nije donio revolucionarne promjene u odnosu na iPhone 3G, pa čak ni u odnosu na originalni iPhone, a još uvijek je riječ o uređaju s daleko najboljim i najfluidnijim sučeljem na tržištu. Uređaji zasnovani na Googleovom operativnom sustavu Android počeli su mu se približavati tek krajem godine, u obliku Motorolinog Droida (koji se u Europi zove Milestone) i Googleovog (još uvijek nedostupnog) modela Nexus One. Sve to rezultiralo je činjenicom da je danas iPhone 3GS najpopularniji telefon u SAD-u, što je nekoć bilo mjesto rezervirano za neku jeftinu Motorolu ili, kasnije, BlackBerry.

Ako nas pitate zašto divovi kao što su Nokia i Samsung danas kaskaju - barem u segmentu pametnih telefona - za Appleom, reći ćemo vam da nije stvar samo u hardveru. S desecima tisuća aplikacija, iPhone OS je postao ozbiljna softverska platforma i upravo su te aplikacije razlog zbog kojeg je iPhone tako popularan.

Jedan brand iznad svih

Fascinantno je, doduše, da posljednjih mjeseci IT svijet ne priča toliko o iPhoneu, već o jednom drugom Appleovom proizvodu, koji ne samo da još ne postoji, nego Apple nikad nije službeno potvrdio da na njemu uopće radi. Riječ je o Apple Tabletu, zamišljenom tablet računalu bez tipkovnice koje bi, po osobinama i izgledu, bilo negdje na pola puta između iPhonea i ultraprijenosnika kao što je MacBook Air. S obzirom na to da je Microsoft godinama (prilično bezuspješno) gurao koncept tableta, postavlja se pitanje što to Apple može ponuditi sa svojim tabletom.

Mogući odgovor, osim fluidnog sučelja sličnog onom na iPhoneu, leži u nevoljama novinske industrije, koja čeka da se pojavi neki način digitalne distribucije novina i časopisa koji bi mogli naplatiti korisnicima. Appleov Tablet mogao bi biti upravo to. Iako se Amazon sa svojim Kindleom (koji je, uzgred budi rečeno, krajem 2009. postao dostupan i u Hrvatskoj) pokušava nametnuti kao vodeći digitalni distributer knjiga i časopisa, Kindle je još uvijek tehnički prilično nesavršen. Uspije li Apple napraviti tablet koji radi jednako dobro kao iPhone, mogao bi svoj sustav prodaje mobilnih aplikacija primijeniti na prodaju novina i časopisa i na taj način pokoriti i novinsku industriju kao što je to svojedobno preko iTunes napravio s glazbenom.

Tu nije kraj Appleovim uspjesima. Steve Jobs se, čini se, uspješno othrvao raku gušterače, vrativši se na čelo kompanije koja je jedna od rijetkih koja je u 2009. nizala financijske uspjehe. Jobs je proglašen direktorom desetljeća, a Appleu je išlo dobro na svim područjima: iPhone, iPod Touch i aplikacije za njih se odlično prodaju, a ni Mac računalima ne ide puno lošije. Uz sve to, Appleovi korisnici još uvijek obožavaju ovu kompaniju, što je čini jednim od najjačih brandova na planeti. Svaka čast, Steve.

Twittermanija

Sve što se događalo u svijetu hardvera i mobilnih telefona bilo je u 2009. neraskidivo vezano za trendove na webu. Facebook, koji je po broju korisnika i posjećenosti ionako bio ogroman, u 2009. je postao još veći, a pitate li korisnike što im se najviše sviđa na njihovom iPhoneu, mnogi će reći da je to upravo fantastična aplikacija za Facebook, koja je gotovo ugodnija za rad od standardne web varijante. Valja spomenuti i činjenicu da je Facebook konačno postao profitabilan, a o tome koliki je novac u igri govori i činjenica da je ruska investicijska kompanija DST uložila 180 milijuna dolara u Zyngu, tvrtku koja radi igre za Facebook, uključujući i popularni Farmville. Nije loše za kompaniju s kojom su se donedavno sprdali zbog neprofitabilnosti, zar ne?

Još jedan internetski div, YouTube, u 2009. godini pokazao je da nema namjeru skoro sići s liste top 5 najposjećenijih stranica na internetu. Iako muku muči s profitabilnošću, eksperimentirajući s raznim prikazima reklama (koje su nam već odavno počele ići na živce), YouTube je postao ne samo najveći servis za razmjenu videa, već i mjesto na koje idemo da bismo saznali najnovije videovijesti, pogledali foršpane za nove filmove, glazbene spotove (YouTubeov specijalizirani servis za glazbu, Vevo, nažalost ne radi kod nas), pa čak i reprize domaćih TV emisija koje nekako uvijek završe tamo.

Ipak, daleko najveća internetska priča 2009. godine bio je i ostao Twitter. Neobičan, jednostavni servis koji svojim korisnicima omogućuje komunikaciju putem kratkih poruka postao je globalni hit koji se uredno spominje na TV emisijama, a koristi ga svatko: od Oprah Winfrey, preko Ashtona Kutchera (ujedno i najpopularnijeg korisnika Twittera s preko četiri milijuna fanova) pa do Baracka Obame. Twitter je posve besplatan, što ga čini financijski neprofitabilnim, ali cilj njegovih osnivača Evana Williamsa i Biza Stonea je jasan: postati novi SMS, novi globalni servis za razmjenu kratkih poruka koji će koristiti svi. Jednom kad postanu dio internetske infrastrukture, s monetizacijom neće biti problema.

Twitter je pokrenuo još jedan iznimno važan trend: pretraživanje u stvarnom vremenu. Pokazalo se, naime, da stotine tisuća poruka na Twitteru izuzetno brzo donose (fragmentirane, doduše) informacije koje je moguće pretraživati. Prije nego što je većina tradicionalnih medija mogla reagirati na vijesti kao što je pad aviona u rijeku Hudson ili smrt Michaela Jacksona, na Twitteru su već stotine korisnika odašiljale poruke o tim temama. Google se nije mogao nositi s ovim načinom pretraživanja, pa je napravio najbolje što je mogao: potpisao je ugovor s Twitterom (isto je učinio i Microsoft sa svojom tražilicom Bing, još jednim novitetom u 2009), te se sada u Googleovoj tražilici nalaze i rezultati s Twitterovim. Iako je Twitter još razmjerno malen servis, a i promet im je krajem 2009. počeo stagnirati, dogovor s Googleom i Bingom trebao bi biti dovoljan da ovaj servis još više ojača u godinama koje dolaze.