Slavni fizičar Peter Higgs, koji je šezdesetih godina prošlog stoljeća predvidio postojanje temeljne subatomske čestice, kasnije nazvane Higgsov bozon, rekao je da su nedavna otkrića u Europskom centru za nuklearna istraživanja (CERN) dokazala da je bio u pravu
Eksperimentalna potvrda postojanja Higgsova bozona, koji je u javnosti poznat i kao "Božja čestica", bila je jedan od glavnih ciljeva rada novog CERN-ovog supersudarača atomskih čestica Large Hadron collidera (LHC) vrijednog 10 milijarda dolara.
Higgs je novinarima u utorak kazao da je uvjeren kako je čestica pronađena u CERN-u u srpnju ove godine upravo ona čije je postojanje predvidio 1964. godine, prenosi Reuters.
"Uvjeren sam da će se pokazati da je to (Higgsov bozon), samo je potrebno prikupiti dodatne informacije", rekao je Higgs (83).
Podaci koji su dosad prikupljeni u LHC-u "predobro se poklapaju" s predviđanjima za Higgsov bozon, česticu koja prema Standardnom modelu elementarnih čestica daje masu svoj materiji, rekao je Higgs.
"Kako vidim iz rezultata, još uvijek nije potpuno potvrđeno, ali je gotovo sigurno - spreman sam se okladiti da je to Higgsov bozon", rekao je belgijski fizičar Francois Englert, koji je također radio na teoretskom predviđanju te čestice.
Premda su znanstvenici prije puno godina osmislili teoretski model postojanja tog bozona, bio je potreban golemi projekt izgradnje LHC-a, u kojemu je sudjelovalo više od stotinu zemalja, te dvogodišnji rad tog ubrzivača čestica kako bi se došlo do preliminarnih rezultata.
Higgs je kazao da je takva vrsta znanstvene suradnje dobra ne samo za znanost već i za gospodarstva uključenih zemalja, navodi agencija Reuters.
Znanstvenici CERN-a, međunarodnog instituta smještenog u Švicarskoj objavili su u srpnju da su otkrili novu subatomsku česticu koja bi mogla biti Higgsov bozon. Nakon potvrde postojanja te čestice, znanstvenici su se fokusirali na precizna mjerenja svojstava te nove čestice kako bi se dokazalo da je zaista riječ o "Božjoj čestici".
LHC je najvažniji CERN-ov projekt, a počeo je raditi u kolovozu 2008. godine. Sastoji se od podzemnog prstena opsega gotovo 27 kilometara smještenog na dubini između 75 i 150 metara i akceleratorskih struktura koje ubrzavaju čestice tijekom njihova kruženja kroz cijev. Duž prstena akceleratora, na mjestima gdje se snopovi sudaraju, smješteni su detektori koji prikupljaju informacije o česticama nastalim u sudarima i uvjetima koji su tada vladali.
