To su najveća sredstva koja su ikada izdvojena za jedan hrvatski znanstveni projekt, a uglavnom će se upotrijebiti za nabavu nove opreme, ali i za obrazovanje potrebnih kadrova. Hrvatska je u vrednovanju od mogućih 15 bodova dobila 14,5, a Europska je komisija također prepoznala činjenicu da u našoj zemlji već postoje i ljudski i materijalni potencijali za razvoj ove značajne grane znanosti koja ima veliku perspektivu.

Voditelj projekta prof. Gajović u razgovoru za tportal pojasnio je zašto je Hrvatskoj iskazano takvo povjerenje te što će se i kako u tom projektu raditi.

Zašto je Hrvatska izabrana za predvodnika u ovom projektu?

Mi smo evaluatorima Europske komisije morali pokazati da već posjedujemo izvrsnost koja će nam omogućiti uspostavu ovog projekta. Prvi veliki dio projekta bilo je pokazivanje da već imamo opremu, prostore i ljude koji su educirani, među ostalim i u inozemstvu, a koji provode istraživanja na svjetskoj razini. U drugom smo trebali predložiti nešto što će biti komplementarno već postojećoj infrastrukturi unutar Europe. Pokušali smo ponuditi kombinaciju koja bi bila jedinstvena u europskom području. Zato smo kombinirali istraživanja matičnih stanica, biomaterijala i snimanje mozga živih miševa.

Kakva će se istraživanja provoditi u sklopu ovog projekta?

U snimanju mozga živih miševa koristit ćemo dvije tehnologije - snimanje magnetskom rezonancijom i snimanje bioluminiscencijom. Matične stanice koje ćemo usaditi miševima označit ćemo magnetskim česticama. Time će one biti vidljive u magnetskoj rezonanciji (MRI) koja će biti posebno kupljena za snimanje miševa. MRI-jem ćemo vidjeti gdje se nalaze matične stanice u mozgu živog miša. Potom će se miša prenijeti u uređaj koji će snimati bioluminiscencijom. On će nam pokazati koje su matične stanice krenule putem kojim bismo željeli. Kombinacijom ćemo saznati gdje se nalaze matične stanice i koje od njih rade upravo ono što mi želimo. Praćenje zbivanja u živom mozgu miša omogućit će nam da pokuse prije toga prilagodimo kako bismo dobili najbolje efekte.

U svijetu se istražuje mogućnost primjene matičnih stanica za liječenje oštećenja mozga, međutim, ona do sada nisu dala jasne rezultate. Hoće li to biti u središtu vašeg istraživanja?

Mogu vam to slikovito predočiti. Mozak je poput telefonske centrale. Terapija matičnim stanicama može se opisati kao guranje hrpe žica u centralu u nadi da će se neka od njih spojiti na pravo mjesto, što će već biti dobro za pacijenta. Mi želimo iskoristiti fleksibilnost u pripremi matičnih stanica. Tu su značajni biomaterijali. Matične stanice su velika skupina stanica koje se mogu pripremiti na gotovo neograničen broj načina. Ponavljanjem pokusa treba pronaći metodu koja će im omogućiti da se snađu kada jednom dođu u mozak i prepoznaju svoju okolinu te se spoje na pravo mjesto. Mi ne znamo hoće li to biti moguće ili ne, ali matične stanice obećavaju takvu mogućnost. Nadamo se da će se negdje otkriti neki proboj, a kada do njega dođe, mi ćemo sa svom tehnologijom biti spremni pa ćemo u jednom trenutku moći prijeći na kliničke pokuse na ljudima.

U istraživanjima je do sada uočeno da embrionalne matične stanice imaju najveći potencijal za preobrazbu u različita tkiva. No tu postoje određene etičke dvojbe jer se uzimaju iz zametaka. S kakvim stanicama ćete vi raditi?

Mi danas u istraživanjima koristimo fetalne matične stanice. One su uzete iz mozgova miševa koji su u fazi pred kraj trudnoće. Tako nešto s ljudima ne bi bilo moguće. No očekujemo da ćemo uspjeti pripremiti stanice odraslih miševa, a kasnije i ljudi kako bi ih potaknuli da dobiju određena embrionalna svojstva. Za to je nedavno dodijeljena Nobelova nagrada. Tako bi se etički problem uništavanja fetusa zaobišao, a pacijenti bi liječili sami sebe vlastitim stanicama. Tu još uvijek postoje određeni problemi od kojih je najveći činjenica da će troškovi takvog liječenja biti enormni. Mi ne znamo hoće li društvo biti spremno podnijeti takve troškove, međutim, potrebnu terapiju još uvijek nemamo, pa nema smisla o tome spekulirati. Prvo je trebamo pronaći pa tek onda vidjeti kako ćemo je omogućiti pacijentima.

Gdje je u ovim istraživanjima Hrvatska?

Naša istraživanja osnivaju se na tradiciji proistekloj iz dva velika uspjeha hrvatske znanosti. Jedan je zagrebačka neuroanatomska škola u kojoj su naši neuroznanstvenici objasnili određena zbivanja u razvoju ljudskog mozga. Drugi je zagrebačka embriološka škola u kojoj su hrvatski embriolozi uspjeli otkriti određene osnovne mehanizme razvitka zametka u najranijoj fazi. Te dvije izvrsnosti se povezuju u istraživanju matičnih stanica. To je bio naš jaki argument u traženju ovog projekta.

Liječenje kojih bolesti bi se istraživalo u Hrvatskoj?

Mi ćemo se baviti istraživanjem ozljeda koje nastaju u moždanom udaru koji je drugi najveći uzrok smrti u Hrvatskoj. Kod miševa ćemo izazvati moždani udar, potom ćemo im dati matične stanice, podržati to potrebnim biomaterijalima i konačno vidjeti da li se miševi oporavljaju.

Na konferenciji za novinare na kojoj je u utorak predstavljen projekt prvi je put prikazan i njegov zanimljiv promotivni video koji možete pogledati dolje.