Hrvatski tim je na svjetskom robotičkom natjecanju FIRST Global Challenge u gradu Washingtonu (SAD), u konkurenciji 163 tima (158 država, ekipe koje su predstavljale kontinente i ekipe Hope sastavljene od izbjeglica) zauzeo 24. mjesto.

Naš su tim činili učenici srednjih škola Leon Stjepan Uroić (XV. gimnazija, Zagreb) te Matej Đudarić i Ema Kristina Krnjajić (Tehnička škola Ruđer Bošković, Zagreb), uz mentoricu Anu Sović Kržić.

Članovi tima odabrani su temeljem otvorenog poziva udrugama članicama Hrvatskog robotičkog saveza (HRS) za prijavu timova. HRS je po izboru obavio organizirao i proveo pripreme hrvatske reprezentacije. 

Dijelove za robota hrvatski je tim dobio u travnju ove godine. 'To doslovno znači dijelove: kutiju punu metalnih šipki, plastičnih kutnih elemenata, vrećicu šarafa, tablet i daljinske upravljače. 

Djeca su znala što robot mora raditi, ali nismo imali nikakve upute kako ga sastaviti. Točne, upute kako koji element spojiti postoje, no nema uputa kako sastaviti robota koji će riješiti postavljeni zadatak', rekla je tportalu mentorica Sović Kržić.

Opsežne pripreme uz puno učenja

Tijekom tromjesečnih priprema u prostorijama Robotičko-informatičkog kluba Križ u Križu, uz puno pokušaja i pogrešaka, djeca su učila o zakonima mehanike, fizike, o zupčanicima, motorima, gravitaciji, koloturama i piljenju metala, sve dok na kraju nisu dobili trodimenzionalni model robota koji može dizati loptice, sortirati ih, koji ima "sobe" za pohranu loptica te vrata za njihovo izbacivanje. 

Dodatni izazov je bio složiti robota koji će biti dovoljno lagan, a opet dovoljno jak kako bi sam sebe dignuo u zrak i objesio se na šipku. 

Nakon fizičkog slaganja robota trebalo je napraviti i program za njega. Nije bio autonoman, već se njime upravljalo putem daljinskih upravljača. 

'S obzirom da se moglo koristiti dva upravljača, naš tim je napravio upravljanje samom vožnjom robotom na jedan upravljač, a podizanje robota i izbacivanje na drugi upravljač. Za uspješan rad bio je potreban i trening, kako bi se vozači uskladili i ne ometali jedan drugoga u radu. Trening smo ostavili za zadnjih nekoliko dana prije samog odlaska na natjecanje. Naravno, nakon svake vožnje smo još malo šarafili i po konstrukciji robota kako bi ipak sve bilo savršeno', opisala je Sović Kržić.

U početku među pet najboljih

Natjecanje se odvijalo u šest robotskih igara. U svakoj su snage odmjerila dva saveza: Hydro i Aqua. Svaki od njih činile su tri nasumično odabrane države. 

Za svaku igru savezi su se mijenjali. Prije početka igre timovi dogovaraju strategiju kako bi njihov savez osvojio što više bodova. Bodovi koje osvoji savez pripisuju se svim članovima saveza. 

Konačni rezultat ovisi o radu cijelog saveza, o kvaliteti robota svakog člana saveza, koncentraciji natjecatelja koji upravljaju tim robotima te o kvaliteti Wi-Fi veze koja povezuje upravljače i robote. 

Robote su natjecatelji sagradili u svojim matičnim državama. Svi timovi su dobili isti zadatak i iste dijelove, bez uputa. Kroz nešto manje od tri mjeseca priprema trebalo je sastaviti robota koji će čistiti rijeku od štetnih kemikalija. 

Čista voda je predstavljena plavim lopticama, štetni sastojci narančastim. Plave loptice je trebalo skupiti i odnijeti u rezervoar, dok je narančaste trebalo odnijeti u laboratorij. Na kraju igre stigla je poplava. Ukoliko se robot uspije objesiti na šipku i ostati visjeti u zraku nakon završetka igre, osvaja dodatne bodove.

Hrvatski tim je prvi dan natjecanja završio na četvrtom mjestu upisavši tri pobjede u tri igre i ukupno 293 boda. U prvoj su bili u savezu s Irskom i Finskom, u drugoj sa Ciprom i Nigerijom, a u trećoj s Litvom i Solomonskim otočjem. 

Priskočili u pomoć susjedima

Drugi dan natjecanja započeo je još jednom pobjedom (u savezu s Nigerom i Panamom) te su i nakon četvrtog kruga igara zadržali četvrto mjesto. U petom krugu su u savezu imali predstavnike Ujedinjenih Arapskih Emirata i Srbije, čiji robot nije mogao visjeti na šipci. 

Članovi hrvatske ekipe su iskoristili vrijeme između dvije igre kako bi podijelili svoje znanje s kolegama iz susjedne države te im pomogli dograditi robota. Premda su tu igru izgubili, uspjeli su osvojiti peto mjesto u ukupnom poretku.

Tijekom šeste igre Cipar je imao tehničkih problema: tijekom igre su izgubili Wi-Fi vezu, pa nisu mogli upravljati robotom. Treći član tima je bila Venezuela, koja je imala relativno lošeg robota i tijekom svih igara je završavala pred kraj ukupnog poretka.

Tako je hrvatski tim završio na 24. mjestu s 519 bodova. Pobjednički Tim Europa je imao 716 bodova, dok je posljednji Vanuatu imao 237 bodova.

'Velika dodana vrijednost ovog natjecanja je što su razne ekipe iz raznih država dijelile svoje ideje i uspješne i propale pokušaje na internetu. Komunikacijom s drugim timovima svi su mogli sami sebe korigirati i na kraju su sve države imale više nego uspješne robote. 

Rad u međunarodnom timu, dogovaranje strategije, uvažavanje tuđeg mišljenja, pomaganje pri izradi tuđeg robota... Za djecu to su sve iskustva puno šira od same robotike. Svakako ćemo se prijaviti za sudjelovanje i iduće godine', zaključila je Sović Kržić.

HRS inače organizira niz natjecanja namijenjenih mladima na koja se mogu prijaviti svi zainteresirani, ne samo članovi Saveza. Više informacija potražite na web odredištu hrobos.hr.

Ako želite pogledati natjecanje, evo snimki prvog i drugog dana: