Stručnjaci su već ranije otkrili da su mnogi špiljski crteži višeslojni - na nekima od njih bizoni, jeleni i druge životinje imaju više glava, repova ili nogu. U početku su vjerovali da su drevni umjetnici radili skice i popravljali ih dok nisu dobili konačne verzije s kojima su bili zadovoljni. Međutim, podrobnije analize otkrile su da se povezivanjem različitih verzija slikarija u nizove dobivaju fascinantno vjerne animacije kretanja životinja – bizoni koji trče, lavovi koji vrebaju, srne koje naglo ustaju i sl.

Efekti postaju osobito snažni kada se crteži gledaju u tami uz izvornu rasvjetu baklji pa znanstvenici pretpostavljaju da su, uz lutke i maske, služili kao vizualna pozadina za naracije kojima su naši preci zabavljali, ali i educirali svoju publiku. 'Sva špiljska umjetnost do sada se krivo snimala', tvrdi Frederick Baker, arheolog i snimatelj sa Sveučilišta primijenjenih znanosti St Pölten u Austriji. Većina povjesničara, kaže, pri snimanju se koristila suvremenom rasvjetom uz koju se slikarije čine kao neprekidan friz. Međutim, uz drevne uljanice od životinjskih masnoća one su se otkrivale jedna za drugom poput slajdova ili crtanih filmova. Kako su se ljudi po špiljama kretali od jednog do drugog crteža vidjeli bi prvo lava kako vreba bizona. Potom bi došli do sljedeće scene na kojoj lav juri bizona i tako dalje. Na taj način pričanje priča postajalo je interaktivno i životno.

U nekim špiljama pretpovijesni su umjetnici čak koristili prirodne izbočine na zidovima kako bi stvorili 3D efekte. Primjerice, u pećini Cougnac u južnoj Francuskoj 25.000 godina stara slika danas izumrlog divovskog jelena megalocerosa nacrtana je tako da se služi prirodnim oblinama zidova. Rezultat je taj da jelenov vrat djeluje zaobljeno, a treperavo svjetlo baklji moglo je čak stvoriti dojam da diše.

Na animaciji arheologa Marca Azeme s University of Toulouse–Le Mirail u Francuskoj (dolje) pogledajte na koji način su naši drevni preci do maksimuma koristili dostupne tehnike kako bi špiljskim crtežima na fascinantan način oživjeli prizore iz života i povezali ih u prave filmske sekvence.