Naprotiv, gen koji kontrolira stvaranje enzima New Delhi-Metallo-1 (NDM-1) i temelj je rezistencije bakterija, jedna je od glavnih tema o kojima se ovaj tjedan raspravlja na konferenciji Interscience Conference on Antimicrobial Agents and Chemotherapy (ICAAC) koja je okupila oko 12.000 stručnjaka iz svijeta.

A prema tvrdnjama nekih sudionika, novosti nisu dobre. Naime, bakterije nositelji ovog gena već su se proširile svijetom – izolirane su u SAD-u, Kanadi, Belgiji, Nizozemskoj, Austriji, Francuskoj, Grčkoj, Omanu, Keniji, Australiji, Hong Kongu i Japanu. Većina uzoraka reagira tek na jedan ili dva antibiotika, a jedan od njih ni na jedan.

'Ovi otporni mikrobi već su se raširili po cijelom svijetu', upozorava dr. Patrice Nordmann iz Medicinske škole u Južnom Parizu.

NDM-1 je prvi put otkriven 2008. godine kod 59-godišnjaka porijeklom iz južne Azije koji je živio u Švedskoj. On je operiran u New Delhiju, a po povratku u Švedsku ponovno je hospitaliziran. Liječnici su ustanovili da ima vrlo otpornu infekciju urinarnog trakta. Iako je upalu izazvala obična bakterija Klebsiella pneumoniae, pokazalo se da je otporna na vrlo jak antibiotik karbapenem. Po utvrđenom mjestu porijekla stručnjaci su gen i enzim nazvali 'New Delhi metallo beta laktamaza'.

Britansko je ministarstvo zdravstva potom 2009. izdalo upozorenje da se isti mehanizam rezistencije u toj zemlji javlja sve češće te da se ubrzano širi.

U časopisu Lancet Infectious Diseases prošli je mjesec predstavljeno istraživanje provedeno u Indiji, Pakistanu i Velikoj Britaniji, koje je potvrdilo da mikrob ima opasan potencijal za mutacije. Ono je pokazalo da je gen vrlo raširen u bakterijama Klebsiella i E. colli u Južnoj Aziji, no također i da su njime zaraženi neki pacijenti koji nikada nisu putovali van Velike Britanije.

Mehanizam širenja

Konačno je nekoliko novih studija predstavljenih ovih dana na ICAAC-u otkrilo više detalja o ponašanju NDM-1 kod pacijenata u Australiji, Kanadi, Keniji i SAD-u. Oboljeli su zaraženi različitim bakterijama, međutim, sve su one nositelji istog gena i otporne su na gotovo sve poznate antibiotike.

Ono što povezuje predstavljene studije je otkriće da gen prebiva u više plazmida (dijelova bakterija koji imaju funkciju nasljednog aparata i određuju njihovu rezistentnost), da se lako kreće među njima te da se plazmidi ne prenose samo unutar istog soja već i među potpuno različitim vrstama bakterija. To, naravno, omogućuje izuzetno brzo širenje rezistencije među mikrobima.

Reakcije WHO-a izostale

Neki od stručnjaka ističu da je u južnoj Aziji predoziranje antibioticima učestala pojava. Dijareja je endemična bolest, a sanitarni uvjeti dostupni su tek polovici od oko milijarde stanovnika. To je praktički recept za brzo širenje genetskog materijala preko crijevne bakterije, a gospodarska situacija ne daje nadu da bi se efikasnije mjere za rješavanje ovog problema mogle poduzeti u dogledno vrijeme.

Problem je također što ove infekcije u početku izgledaju potpuno iste kao uobičajene sve dok se ne otkrije da se ničim ne mogu izliječiti.

Kada je virus svinjske gripe H1N1 prošle godine izazvao paniku u svijetu, Svjetska je zdravstvena organizacija mobilizirala pravu mrežu laboratorijskog nadzora u cijelom svijetu. Međutim, začudo, WHO na vijesti o NDM-1, ali i drugim superbakterijama uglavnom slabo reagira. Neki analitičari smatraju da je problem u tome što mreže laboratorija za proizvodnju cjepiva protiv gripe podržavaju brojne vlade u svijetu u kojima su oni smješteni.