Priča o tvrtci koja danas broji više od sto zaposlenika i posluje u zemljama u rasponu od Slovenije do Sjedinjenih Država počela je prije 11 godina, kada su se Tomislav Car i Matej Špoler - dva prijatelja koji su nakon završene srednje škole u Karlovcu zajedno upisali zagrebački Fakultet elektrotehnike i računarstva - prodali mobilnu aplikaciju malezijskoj tvrtci.

'Bili smo još brucoši', prisjeća se Car tih ranih dana dok razgovaramo u konferencijskoj sobi u Infinumu, na 13. katu poslovne zgrade u Strojarskoj 22 u Zagrebu, 'Klijentu to nije smetalo. Našao nas je na internetu, dobili smo posao i uspješno ga odradili.'

Postavilo se pitanje što učiniti s 30 tisuća kuna (odnosno tadašnjih oko šest  tisuća dolara), koliko su dobili za aplikaciju za karte gradova Mobymap.  Umjesto da novac podijele i potroše na zabavu, putovanja, nove gadgete i slično, odlučili su uložiti u pokretanje tvrtke. 'Ljudi su nas čudno gledali', kaže Car, 'Tada se još nije toliko pričalo o startupovima, financiranju, softveru.. A nas dvojica smo odlučili raditi i studirati paralelno.'

Iako tada nije ni slutio kako će za desetak godina biti na čelu tvrtke koja je među značajnijim hrvatskim izvoznicima softvera i čije se sjedište prostire na dva kata i 1.500 kvadratnih metara u središtu Zagreba, Car kaže kako je znao na kakvim načelima želi  postaviti poslovanje.

Rad i razvoj tvrtke financirali su isključivo vlastitim sredstvima. Nije bilo kredita, zajmova ili vanjskih investitora, a ponude za prodaju tvrtke su redom odbijali, iako je bilo i primamljivih. 'Prodali smo što smo isprogramirali i zaradu ponovno uložili u tvrtku', tvrdi Car.

Prva prekretnica stigla je po završetku fakulteta, u vrijeme kada je na vrata počela kucati i globalna financijska kriza. 'Matej i ja smo razgovarali hoćemo li otići nekamo ili ostati. Odlučili smo nastaviti gurati dalje, pa što bude - bit će', prisjeća se Car. Presudilo je to što je Hrvatska, unatoč svim problemima s kojima se susreće, kvalitetno mjesto za život i što ima kvalitetne ljude.

Podrška roditelja u tim ranim danima bila je važna, ali Car je tijekom razgovora u više navrata isticao kako je za uspjeh poslovanja važno okružiti se pravim ljudima. U to vrijeme pridružili su im se i ostali pripadnici peteročlanog tima koji i danas donosi sve ključne odluke u Infinumu: Tamara Momčilović, Josip Bišćan i Nikola Kapraljević. I tvrtka je počela rasti.

Prvi veći domaći posao donio im je VIPnet, a nove ponude brzo su počele pristizati jer su zbog svoje mladosti i toga što su došli iz manjeg grada bili zanimljivi medijima. 'Kad si mlad i zarađuješ svima si interesantan', pojašnjava.

'Hvatali smo svakakve prilike, što god smo mislili da bi moglo dobro odraditi', priča dalje Car, 'Imali smo već tada ideje kako bi tvrtka trebala funkcionirati, osnovna načela koja i danas vrijede: proizvod mora biti kvalitetan, maksimalno korektan i dugoročan odnos s klijentima, u ljude treba stalno ulagati. Ta konzistentnost nas je održala.'

Osim toga, dodaje, bilo je bitno to što su prijatelji, što su nastojali ostati u dobrim odnosima. 'Rijetko se pet suvlasnika tvrtke ne posvađa toliko dugo, pogotovo kad počnu stizati novci', objašnjava Car, 'Mislim da je ključno bilo i to što nitko od nas nije pohlepan, što se sve možemo dogovoriti, što smo zadržali iskren i prijateljski odnos koji nastojimo prenijeti na tvrtku u cjelini.'

Priznaje kako mu i nakon deset godina teško mu pada kad netko odlazi iz Infinuma. Fluktuacija zaposlenika na godišnjoj razini je oko 15 posto.

Kao i kod mnogih drugih tvrtki, iduća velika prekretnica stigla je u trenutku kad su shvatili kako više ne mogu samo pisati računalni kod već se moraju posvetiti i vođenju tvrtke. Car je prvi s time krenuo. 'Nije mi bilo lako ostaviti se programiranja, ali ako hoćeš raditi ozbiljan posao moraš organizirati ljude', kaže.

I dalje programira kako bi ostao u dodiru s napretkom tehnologije i bolje razumio probleme koje muče klijente. No, time se uglavnom bavi vikendima. Trenutno je, kao i šef Facebooka Mark Zuckerberg, prilično zainteresiran za strojno učenje i umjetnu inteligenciju jer u tome vidi mogući smjer razvoja za Infinum.

Profesionalcima su prepustili i upravljanje ljudskim resursima, financije... Daljnji veliki korak naprijed, nastavlja Car, ostvarili su kad su počeli mjeriti i analizirati razne poslovne parametre te temeljem toga procjenjivati profitabilnost i druge elemente. 'To nas je jako diglo, i iznad naših očekivanja, pomoglo nam je da razmišljamo sustavno', objašnjava.

Iz tog internog projekta izrastao je potpuno novi softverski sustav nazvan Productive, kojeg sad prodaju drugima mimo Infinuma. Nije im to jedini projekt te vrste. Kao što smo već pisali, nedavno su uložili u igru za mobitele Space Rabbits studija Ventilator Shark Marka Kršula. 

S trideset i kusur godina Car već ima desetak godina vrlo konkretnog poslovnog iskustva, što nije čest slučaj čak ni u IT branši. Kad bi kretao ponovno, vjerojatno bi više riskirao i još više investirao u ljude. 'Mogli smo vjerojatno više napraviti. No, ovako smo mirnije spavali', kaže.

Car sad provodi veći dio vremena u Infinumovom uredu u San Franciscu kako bi razvio poslovanje na tom ogromnom i visoko kompetitivnom tržištu.  Smatra kako ljudi koji danas pokreću tvrtke najčešće griješe u tome što ne ispitaju dovoljno tržište i što razmišljaju u uskim lokalnim okvirima. 'Za softveraše Hrvatska je premala. Morate napraviti iskorak prema svijetu želite li ozbiljno poslovati', uvjeren je.

Što smatra svojim najvećim dostignućem? To što je Infinum izrastao u prepoznatljivu tvrtku s dobrom reputacijom. 'Infinum mi je važniji od novca. Nije stvoren kako bi narastao, prodali ga nekome za hrpu novca i onda išli dalje u idući posao, već kako bi stvarao trajnu vrijednost. Podigli smo ga kao kuću koju smo gradili za sebe. Uvjereni smo kako još puno toga možemo napraviti. Zato ga dosad nismo prodali', kaže Car.

'Infinum mi nikad neće dosaditi. Možemo sami odrediti čime ćemo se baviti. Imamo kontrolu i slobodu odlučivanja, a to je jako važno', zaključuje.